Vijesti - “Stopama pastira”

Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu u četvrtak, 4. travnja predstavljena je knjiga „Stopama pastira“ u kojoj su sakupljeni tekstovi franjevca trećoredca šibenskog biskupa Srećka Badurine (1930.-1996.). Predstavljanju je nazočio i generalni ministar Reda franjevaca trećoredaca fra Michael Higgins.

Predstavljanjem knjige u Zagrebu željelo se dati doprinos boljem poznavanju lika i djela biskupa Badurine, jer je bio osoba izražene duhovnosti, razboritosti, tijekom Domovinskog rata istaknuti mirotvorac i ekumenski djelatnik, hrabar i ustrajan pastir šibenske Crkve.

U pozdravnoj riječi rektor HKS-a dr. Željko Tanjić nije krio radost što je ovo prvo predstavljanje knjige nakon izbora pape Franje. Naglašavajući tu simboliku, posebno je istaknuo da je ovo knjiga duhovnog sina sv. Franje koji je to svojim životom i biskupstvom potvrdio na najbolji način.

Provincijalni ministar franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Nikola  Barun zahvalio je za ovu prigodu, te izrazio nadu da će biskup Srećko biti uzdignut na čast oltara.

Govoreći o knjizi, dr. Ivan Botica naglasio je kako je tu sakupljeno 136 tekstova koje je na više od 40 mjesta pronašao biskupov brat fra Antuna Badurine.

Kroz knjigu progovara Srećko Badurina kao biskup, svećenik, redovnik, profesor, intelektualac, kao čovjek.

Botica se posebno osvrnuo na tekstove nastale tijekom Domovinskog rata, kada poruke upućivao svojim vjernicima, ali i vapaje kršćanskoj Europi.

Njegovo čovjekoljublje bez obzira na vjeru, odgoj i podrijeklo stalno ga je naganjalo da istupa za ljude. S vjerom u Isusa Krista hrabro se zauzimao za ljude. Nije se bojao nikakve opasnosti jer je uvijek hodio s mirom i vjerom u Bogočovjeka, Isusa Krista.

Bio je biskup koji je puno puta na raznim mjestima i u brojnim prigodama podastirao točne statističke podatke stradanju svoje Crkve, izvrsno je znao povijest ne samo svoje biskupije, već i hrvatskoga naroda i cijele Crkve, rekao je Botica.

Dr. Ivan Bodrožić naglasio je kako je riječ o heterogenoj zbirci, jer je takva bila i njegova služba, koja je po sebi raznovrsna, a posebice što je ona bila u delikatnom trenutku u kojem je on biskupovao.

Ova knjiga je jedna vrsta rudnika koji sadrži mnoštvo sadržajnih, bogatih tekstova.

Nije riječ samo o teološkim traktatima, već se radi o življenoj teologiji i primijenjenoj i primjenjivoj u konkretnim životnim situacijama, tako da čitatelja vuče dalje u istraživanje, uvodi ga da i sam uđe u svijet u kojem je živio biskup Srećko i da sam pokuša doživjeti, osjetiti, pronaći se u tom svijetu, a isto tako vidjeti koliko je njemu bilo delikatno tražiti rješenja i nuditi prijedloge, naglasio je Bodrožić, te istaknuo neka obilježja, među kojima je kao najvažnije izdvojio ono kristološko.

U središtu misli biskupa Srećka uvijek je Krist Gospodin, kao čvrsta osovina oko koje se okreće i orijentira njegov život. Držeći se Krista biskup Srećko ima neupitne i nepogrešive principe za svaku situaciju u kojoj se nalazio. Krist je polazište i cilj njegova razmišljanja, ali isto tako kako on naglašava treba biti i cilj svakog pastoralnog djelovanja, Krist je pravi pastir, Krist mu daje svjetlo, Krist je taj koji objavljuje Boga nama u svijetu da bi svaki čovjek razumio što se to događa. I on snagom Kristove prisutnosti može razumjeti i povijesna događanja, okolnosti kojih je bio dionik, ujedno ga Gospodin krijepi u tami ljudske povijesti i pomaže mu da se ispravno postavi pred svime što se događa. Drugo obilježje je ekleziološko.

Svaki intervent je takav da odražava njegovu ekleziološku i eklezijalnu svijest. Otajstvo Isusa Krista ostvaruje se po Crkvi u kojoj i po kojoj Krist djeluje, i to biskup Srećko nikada ne gubi iz vida. On je biskup mjesne Crkve, ali on naglašava da kao takav mora biti spona s općom Crkvom, te neprestano potiče vjernike da to ne izgube iz vida. To je naglašavao u prigodi pohoda pape Ivana Pavla II., rekao je Bodružić.

Također je podsjetio kako je biskup Srećko bio ponosni sin svoga hrvatskog naroda, i to nije nigdje tajio. Nije stvarao konfuziju, „ne miješa ono što je crkveno i što je nacionalno, s ponosom zna da je Hrvat, ali zna koja je uloga njega kao pastira i da nije njegovo voditi politiku, baviti se nacionalizmom, njegovo je naviještati evanđelje, Isusa Krista i jasno zna da tako najbolje skrbi za svoj hrvatski narod ako ga uputi prema Kristu i evanđelju“. Na kraju je naglasio i isticanje univerzalnih vrijednosti za koje se zalagao biskup, a koje su primjenjive za svakoga: čestitost, moralnost, dostojanstvo ljudske osobe, istinoljubivost.

Jako se trudi iznijeti istinu, koja nije apstraktna, nego istina za nj ima konkretnu povijesnu promjenu, povijesnu datost. On istinu širi i ponavlja neumorno, bori se za povijesnu istinu, korigira, reagira na one koji šire laži. Zato brojke koje iznosi, nisu samo statistika, brojke su u funkciji istine do koje se dolazi polazeći od povijesnih činjenica koje on nastoji utvrditi, rekao je Bodružić, te zaključio „iz ovih tekstova izranja gigantski lik velikoga čovjeka, Kristova pastira, franjevca punog osjećaja i odgovornosti za Crkvu“.

Kratak osvrt na prikupljanje tekstova dao je i priređivač i urednik fra Antun Badurina, koji je uputio i riječ zahvale svima koji su dal svoj doprinos. 

U glazbenom dijelu sudjelovao je zbor Baščina.

(mb)