Svečanim misnim slavljima, molitvom i čašćenjem relikvija vjernici Zadarske nadbiskupije proslavili su u četvrtak 11. srpnja blagdan blažene Marije Propetoga Petković, redovnice i utemeljiteljice Družbe Kćeri Milosrđa, izvijestila je Družba.

Liturgijska slavlja slavljena su u crkvi sv. Šime, u samostanskoj kapeli sestara Kćeri Milosrđa te u Župi Gospe Loretske, okupljajući brojne vjernike koji su u životu hrvatske blaženice ponovno prepoznali poziv na svetost, potpuno predanje Kristu i djelotvornu ljubav prema bližnjemu.

U crkvi sv. Šime vjernici su se okupili u molitvi pred relikvijama blažene Marije Propetoga. U toj su župi sestre Kćeri Milosrđa djelovale dugi niz godina i u njoj je sama blaženica otvorila djelatnost. Osvrćući se na izazove današnjeg vremena, župnik don Damir Šehić istaknuo je kako je sadašnje vrijeme nedostatka duhovnih zvanja, koje bi se moglo nazvati duhovnom sušom, zapravo „prigoda da se prodube korijeni“ vjere i pouzdanja u Gospodina. U ozračju molitve posebno je istaknuto milosrđe kao temeljna Božja kategorija i srce kršćanskoga života. Blaženica je upravo djelima milosrđa pokazala da se ljubav prema Bogu uvijek potvrđuje ljubavlju prema čovjeku.

U samostanskoj kapeli sestara Kćeri Milosrđa don Ante Bulat dodatno je produbio razmišljanje povezujući blagdan blaženice s evanđeljem o bogatom mladiću, istaknuvši da upravo to evanđelje na osobit način rasvjetljuje život blažene Marije Propetoga. Posebno je zaustavio pozornost na riječima evanđelista: „Isus ga pogleda i zavoli.“ Upravo je u tom Kristovom pogledu, kako ističe papa Franjo, ključ razumijevanja svakoga kršćanskog poziva (usp. Christus vivit, 251). Prije nego što od čovjeka traži da nešto ostavi, Bog ga ljubi. Prije svakoga odricanja stoji iskustvo Božje ljubavi. Tek onaj tko se osjeti bezuvjetno ljubljenim može slobodno ostaviti ono što ga veže i krenuti za Kristom, protumačio je.

„Ostavljanje nije cilj, nego posljedica Božje ljubavi“, naglasio je propovjednik. Zato ni blažena Marija Propetoga nije napustila bogatstvo iz prezira prema materijalnom, nego zato što je otkrila neusporedivo veće blago – Krista. Njezino potpuno predanje nije bilo gubitak, nego ispunjenje života. Ona je u siromaštvu prepoznala put slobode, jer kako uči sv. Franjo Asiški, siromaštvo je „put potpune slobode“ koji nas čini „kraljevima kraljevstva nebeskoga“, jer nas oslobađa navezanosti na prolazna dobra kako bismo bili bogati vrlinama (usp. Pravilo sv. Franje, VI).

U Župi Gospe Loretske misna slavlja slavljena su u jutarnjem i večernjem terminu, a nakon svake mise vjernici su imali priliku iskazati pobožno štovanje relikvijama blažene Marije Propetoga. Na večernjoj euharistiji propovijedao je salezijanac don Ante Bulat. Polazeći od evanđeoskog poziva učenicima da na put ne nose ni štapa, ni torbe, ni zlata ni srebra, pojasnio je kako je upravo tim putem krenula i blažena Marija Propetoga Petković. Rođena u Blatu na Korčuli, u imućnoj obitelji, mogla je izabrati život sigurnosti i materijalnog obilja. Umjesto toga, odlučila je sve predati Kristu, prihvaćajući evanđeosko siromaštvo kao put potpune slobode i služenja.

„Najveće bogatstvo nije ono što posjedujemo, nego ono što darujemo Bogu“, bila je središnja misao propovijedi. Don Ante je naglasio kako život blaženice pokazuje da veličina svetosti ne ovisi o podrijetlu, društvenom položaju ili ljudskim mogućnostima. Iz maloga mjesta na Korčuli njezina je ljubav prema Kristu prerasla granice domovine te je svoje poslanje nastavila u Južnoj Americi, gdje je nesebičnim služenjem i svjedočanstvom evanđelja ostavila dubok trag. Iz toga je sjemena izrasla redovnička zajednica koja danas djeluje diljem svijeta.

Vjernike je ohrabrio da se ne boje poziva na svetost. Svetost nije pridržana rijetkima, nego je svakodnevni poziv svakom kršteniku. Blažena Marija Propetoga svojim životom svjedoči kako Bog ne bira prema ljudskim kriterijima, nego prema otvorenosti srca koje je spremno potpuno se predati njegovoj volji.

Završavajući propovijed, don Ante Bulat uputio je molitvu da Gospodin izlije svoju ljubav na sva srca, jer samo čovjek koji živi iz iskustva Božje ljubavi može s radošću odgovoriti na Kristov poziv. Primjer blažene Marije Propetoga Petković i danas snažno odjekuje kao svjedočanstvo da se istinsko bogatstvo ne nalazi u onome što posjedujemo, nego u spremnosti da cijeli svoj život povjerimo Bogu i stavimo ga u službu braći i sestrama, postajući tako živi odraz Božje dobrote u svijetu, navodi se u izvještaju Družbe Kćeri Milosrđa.

Redovnica Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog, s. Marija Magdalena Mrzljak, proslavila je 8. srpnja 100 godina života, izvijestili su iz Družbe.

S. M. Magdalena Mrzljak nećakinja je bl. Alojzija Stepinca, a povodom rođendana posjetili su ju nećak umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak i krašićki župnik vlč. Ivan Vučak, uz nekolicinu rodbine.

„Zajednica u Kući matici Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga, a tako i cijela Provincija Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, s velikom radošću i zahvalnošću Bogu slavi veličanstveni jubilej života“, poručile su redovnice iz Družbe sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskog.

„Stoljeće njezinog života i desetljeća predanog redovničkog služenja predivan su mozaik Božje ljubavi i nesebičnog darivanja. Kroz tihu molitvu, rad i žrtvu, s. M. Magdalena je primjer skrovitog života redovnice koja je svoju duhovnost napajala u Božjoj prisutnosti, a sada je svojom vedrinom i molitvom blagoslov i radost svima nama“, poručile su. „Vjerujemo da s. M. Magdalena uživa i zagovor svoga ‘Uje’ blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, čijoj se skoroj kanonizaciji nada i na tu nakanu moli“, kazale su redovnice.

„Molimo Gospodina da ju i dalje krijepi svojom radošću, mirom i strpljivošću u daljnjem podnošenju svakodnevnih boli i patnji dok tiho i polako korača prema Vječnosti ususret svome Stvoritelju i Otkupitelju“, zaključile su redovnice u poruci.

Na 21. redovitom kapitulu Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji se od utorka 7. do četvrtka 9. srpnja održava u Samostanu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu, u srijedu 8. srpnja izabrana je nova provincijska uprava, izvijestili su franjevci kapucini.

Na službu provincijskog ministra ponovo je izabran fra Anto Barišić. Za prvog savjetnika i vikara provincije izabran je fra Juro Šimić, gvardijan samostana u Osijeku. Za drugog savjetnika izabran je fra Tomislav Trandler, vicepostulator kauze sluge Božjega fra Ante Tomičića. Za trećeg savjetnika izabran je fra Mijo Šarčević, upravitelj Svetišta Gospe od Milosrđa i poglavar samostana  u Dubrovniku. Za četvrtog savjetnika izabran je fra Dejan Lecić, poglavar samostana u Varaždinu.

Svečano proglašenje novoizabrane provincijske uprave bit će u Svetištu sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj Dubravi tijekom svečanog euharistijskog slavlja u srijedu 8. srpnja u 19 sati.

Kapitulom predsjeda generalni savjetnik Reda manje braće kapucina fra Leon Budau, a prisutna su 32 svečano zavjetovana franjevca.

Kapitul je započeo s radom u utorak 7. srpnja čitanjem Izvještaja provincijala Barišića o životu i radu provincijske zajednice za prošlo trogodište. Na temelju pročitanog izvještaja uslijedila je rasprava koja se odnosila na život u zajednicama te stanje formacije kapucinskih odgajanika u postulaturi, novicijatu i postnovicijatu u Italiji i Hrvatskoj. Nakon rasprave slijedilo je čitanje ekonomskog izvještaja provincije za proteklo trogodište.

Po izboru nove provincijske uprave slijedi radni dio kapitula koji će trajati do četvrtka 9. srpnja, na kojem će braća kapitularci raspravljati o različitim temama. O temi „Pastoral u provinciji — izazovi i kriteriji razlučivanja: između aktivizma i molitvenog života“ govorit će fra Goran Rukavina. O temi „Među-provincijska suradnja te revitalizacija apostolskog rada s mladima i rada za duhovna zvanja u našim samostanima i župama“ govorit će fra Josip Ćibarić. O temi „Društvene mreže u životu redovnika“ govorit će fra Mario Berišić. O temi „Oprost i pomirenje unutar redovničke zajednice“ govorit će fra Dario Tolić. O temi „Sustavna materijalna obnova samostana i crkava u provinciji“ govorit će fra Eugen Pavlek. O temi „Emocionalna ravnoteža i unutarnji mir u bratstvu“ govorit će fra Ivica Vrbić, izvijestili su iz provincije.

Misa i sprovodni obredi za članicu Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa s. Aleksiju Kobaš, koja je preminula u nedjelju, 5. srpnja, u Portu na Krku slavljeni su u utorak, 7. srpnja, u Đakovu, a predvodio ih je rektor samostanske crkve Presvetog Srca Isusova prof. dr. Ivica Raguž, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Uz rodbinu pokojne s. Aleksije obredima je nazočio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, sestre redovnice, svećenici, bogoslovi, djelatnici Nadbiskupije i Bogoslovnoga sjemeništa.

Nakon sprovodnih obreda koji su slavljeni na Gradskom groblju u Đakovu misa za preminulu s. Aleksiju slavljena je u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu. Koncelebrirali su prof. dr. sc. Stjepan Radić, mr. sc Stjepan Matezović, dr. sc. Davor Senjan i nećak s. Aleksije župnik u Krepšiću vlč. Pavo Kopić.

Prof. dr. Raguž u propovijedi je istaknuo ljudsku i redovničku osobinu s. Aleksije koja je voljela tišinu i boravak s Gospodinom. Također je potaknuo sve prisutne na molitvu i traženje zagovora s. Amadeje Pavlović, po čijem je zagovoru je s. Aleksija ozdravila. Sprovodne obrede glazbeno je animirao samostanski zbor pod ravnanjem s. Jelene Kovačević, a misu pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević.

Iz Životopisa

S. Aleksija rođena je 3. lipnja 1943. godine, u Oštroj Luci – Bok, BiH, kao treća djevojčica od sedmero djece Marijana Kobaša i Luce rođ. Pejić. Krštena je istoga dana u Župnoj crkvi Imena Marijina, Oštra Luka – Bok, i dobila ime Manda. Uz kršćanski odgoj u obitelji Kobaš djecu se navikavalo na rad i pomoć u kućnim poslovima. Manda je u selu završila četiri razreda osnovne škole i ostala je u kući za pomoć u domaćinstvu i na polju. Starije sestre ubrzo su osnovale vlastite obitelji pa je Manda ostala kao glavna pomoć roditeljima. Po naravi povučena, pokazivala je više interesa za odlazak u crkvu, nego u seosko društvo pa joj je u takvom ozračju dolazila misao o životu za Boga u samostanu. Kršćanski roditelji prihvatili su s radošću njezinu želju te je 1960. pokucala na vrata samostana u Đakovu i bila primljena. U Zagrebu je stekla svjedodžbu domaćinskih vještina koje je konkretno prenijela u zajednicama u kojima je djelovala.

Prve zavjete položila je 1965., a nakon toga odlazi u Vrnjačku Banju. U veliku kuhinju đakovačkoga sjemeništa odlazi već 1966. u kojoj ostaje do 1969. godine. Zatim je kao kuharica djelovala u Vinkovcima, u Germeringu u Njemačkoj, u Skopju u Makedoniji, gdje je od 1984. do 1990. godine vršila službu poglavarice te zajednice. Iz zapisa i svjedočanstava sestara saznalo se da su sestre puno značile tadašnjem skopsko-prizrenskom biskupu Joakimu Herbutu kao i tadašnjem pomoćnom biskupu Kiri Stojanovu, svećenicima i vjernicima.  Nakon 25 godina službe u Skopju djelovala je ponovno kao kuharica u Županji i Slavonskom Brodu.

Dobila je tumor na želudcu. U Dom sv. Josipa u Đakovu došla je 2009, godine. Sestre su se tada molile i utjecale zagovoru s. M. Amadeje Pavlović. „Vjerujemo da je ona isprosila ozdravljenje našoj s. Aleksiji, jer se, nakon tako teške dijagnoze, potpuno oporavila“, poručila je Družba milosrdnih sestara sv. Križa. Nakon toga radila je kućne poslove i kao vratarica u Zagrebu na Vrhovcu. Posljednja njezina služba bila je u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu od 2021. godine. Dijamantni jubilej proslavila je 2025. i nastavila služiti svećenicima i bogoslovima u istoj službi, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Član Franjevačke provincije Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena fra Rafael Ivankić, OFM, proslavio je u nedjelju 5. srpnja u Župi sv. Ante Padovanskoga u Bihaću dijamantni jubilej - 60 godina svećeničkog služenja, izvijestili su iz Župe, a prenosi KTA.

Na početku misnog slavlja, okupljene je pozdravio je župnik fra Ivan Tučić. Istaknuo je kako je „taj dan poseban ne samo za fra Rafaela, nego i za cijelu župnu zajednicu koja zahvaljuje Gospodinu za dar njegova života i šezdeset godina predanoga svećeničkog služenja“.

Nakon pozdravnih riječi, gvardijan Franjevačkog samostana Petrićevac u Banjoj Luci fra Domagoj Šimić pročitao je životopis slavljenika. Podsjetio je kako je fra Rafael najveći dio svoga pastoralnog djelovanja proveo u inozemstvu – čak 50 godina djelovao je u Njemačkoj, a potom još pet godina u Austriji. Pritom, dodao je, nikada nije zaboravio svoj rodni kraj, posebno u teškim vremenima rata kada je svojim angažmanom pomogao mnogima u potrebi. Nakon rata, također se uključivao u razne akcije pomoći u obnovi, a u svojoj rodnoj bihaćkoj župi najviše je pridonio u kupnji zemljišta i izgradnji filijalne crkve Gospe od Anđela u Kraljama. Po završetku svoje službe vratio se u svoj matični franjevački samostan na Petrićevac, gdje s braćom provodi umirovljeničke dane.

Propovijedao je pomoćni banjolučki biskup u miru fra Marko Semren. Govoreći o značenju jubileja, smjestio ga je u kontekst obilježavanja 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga te istaknuo ljepotu i odgovornost svećeničkoga poziva. Naglasio je kako je svećenik pozvan u Kristovo ime naviještati Evanđelje, dijeliti sakramente i vjerno služiti povjerenom Božjem narodu.

Obraćajući se slavljeniku, biskup Semren je zahvalio Bogu za dar njegova života i poziva. „Zahvalni smo Bogu što postojiš, što te je Bog stvorio i nama darovao“, rekao je biskup te istaknuo da Bog u svojoj slobodi daruje čovjeka različitim darovima, a čovjek je pozvan slobodno odgovoriti na Božji poziv. Darovi se umnažaju upravo onda kada se nesebično dijele drugima, a ljudski život može u potpunosti uspjeti jedino u ljubavi i sebedarju. Podsjetio je kako je fra Rafael tijekom šezdeset godina svećeništva primljene Božje darove umnažao služeći drugima, svjestan da svaki dar sa sobom nosi odgovornost i obvezu.

Posebno se osvrnuo i na mladomisničko geslo fra Rafaela „Dakle: Bdijte, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin“(Mt 24, 42), istaknuvši kako su budnost, vjernost i ustrajnost obilježile njegov svećenički put. „U svom dosadašnjem životu i radu naš je slavljenik nalazio snagu u današnjim misnim čitanjima i u svom svećeničkom geslu iz kojih proizlazi poruka: ‘Kako bih se mogao umoriti, kad naviještam – nosim Krista koji ispunja, nosi mene’“, zaključio je mons. Semren.

Na kraju euharistijskog slavlja fra Rafael je uputio riječi zahvalnosti Gospodinu za dar života, vjere i svećeničkoga poziva. U obraćanju se prisjetio svojih roditelja, a na osobit način svoje majke, kojoj je zahvalio za ljubav, odgoj i primjer vjere koji su ga pratili tijekom života. Zahvalio je i svojoj subraći, rodbini, prijateljima, župljanima te svima koji su svojim trudom i zauzetošću pridonijeli ljepoti proslave velikog jubileja.

U znak zahvalnosti, župna zajednica uručila je fra Rafaelu dar – umjetničku sliku s motivima Bihaća, rijeke Une i zvonika crkve sv. Ante Padovanskoga. Nakon misnog slavlja zajedništvo je nastavljeno za zajedničkim stolom uz ručak, pjesmu i druženje, prenosi KTA.

Župnik Župe Svih svetih u Zmijavcima fra Frano Laco proslavio je u nedjelju, 5. srpnja, zlatnu misu u spomen na 50 godina svećeništva u istoimenoj župi, a uoči slavlja od četvrtka, 2. srpnja, do subote, 4. srpnja, održana je trodnevna duhovna obnova, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.

Slavlje je počelo procesijom od župne kuće do crkve Svih svetih.

Koncelebirali su provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, imotski gvardijan i dekan fra Zoran Kutleša, koji je izrekao propovijed, i još šestorica svećenika.

Nakon pričesti slavljeniku je čestitao provincijal fra Siniša, predstavnici župnog zbora, Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži, fra Nediljko Brečić i gvardijan fra Zoran.

Na kraju slavlja prisutnima se obratio zlatomisnik fra Frano zahvalivši svemogućem Bogu za dar života i duhovnog zvanja, Majci Mariji na zagovoru i potpori u svećeničkom djelovanju, kao i svima koji su dio njegova svećeništva, posebno svojim roditeljima koji su ga odgajali u vjeri i podržavali u zvanju. Zahvalio je i svima koji su sudjelovali u pripremi i proslavi njegove zlatne mise.

Posluživali su postulanti i ministranti, a slavlje je pjevanjem animirao župni zbor pod ravnanjem s. Jasne Kasalo.

Kao priprema za slavlje zlatne mise u župi se održala trodnevna duhovna obnova „Dani sv. Franje“ u godini posvećenoj sv. Franji Asiškom povodom 800. obljetnice njegova preminuća.

Vjernici su sa župnikom fra Franom u četvrtak, 2. srpnja, dočekali kip sv. Franje iz crkve u Imotskom. Nakon uvodnih molitava i čitanja tumačenja Očenaša sv. Franje u procesiji je kip unesen u crkvu Svih svetih, čime je počela duhovna obnova. Svetu misu je predvodio i propovijed izrekao župnik župe Gospe od Zdravlja u Splitu fra Kristian Stipanović. Nakon mise župnik fra Frano predvodio je euharistijsko klanjanje.

Prije mise u petak, 3. srpnja, bila je molitva franjevačke krunice i prigoda za ispovijed, a zatim je imotski gvardijan i dekan fra Zoran blagoslovio brončani relikvijar sv. Franje Asiškog, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija, dar zlatomisnika imotskom samostanu prigodom Godine sv. Franje. Nakon mise vjernici su počastili relikvije sv. Franje.

Dan uoči zlatne mise u subotu, 4. srpnja, bila je molitva franjevačke krunice i prigoda za ispovijed, a zatim je misu predvodio i propovijed izrekao svećenik rodom iz Zmijavaca i župnik Primorskog Doca i Prgometa fra Mijo Šabić, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.

Deveta skupšina Federacije samostana bosonogih karmelićanki „Bl. Alojzije Stepinac“ u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Albaniji pod geslom „Zajedno u otkrivanju i darivanju karizme“ održana je od 15. do 19. lipnja u Duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ braće karmelićana na Buškom jezeru (BiH), izvijestila je Federacija samostana bosonogih karmelićanki „Blaženi Alojzije Stepinac“.

Tom prigodom obilježena je i 25. obljetnica osnutka Federacije „Bl. Alojzije Stepinac“ koja je utemeljena 30. svibnja 2001. Dekretom Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i time je počela svoj kontinuirani rad.

U radu skupštine sudjelovalo je vodstvo Federacije, priorice i delegatkinje svih osam pridruženih samostana i redovnički asistent Federacije o. Jakov Mamić, OCD, a gosti predavači bili su bivši redovnički asistenti Federacije: splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić i o. Jure Zečević, OCD te prva predsjednica Federacije s. M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Batelja), OCD.

Uz predsjednicu i redovničkog asistenta okupljenima je pozdrav i duhovnu blizinu, videopozivom uputio i generalni poglavar Reda o. Miguel de María Márquez Calle, OCD.

Prvo predavanje o rastu i poteškoćama u duhovnom životu kroz iskustvo otaca u pustinji održao je mons. Križić, a redovnički asistent Federacije o. Jakov govorio je o pristupu sv. Ivana od Križa duhovnom životu. O. Jure govorio je o vidovima karmelićanske karizme, a s. M. Gabrijela predstavila je dvadesetpetogodišnji rad i razvoj Federacije od njezina osnutka do danas.

Uz predstavljene izvještaje o zajednicama članicama Federacije i radu Savjeta Federacije pročitan je i izvještaj iz Karmela u Mirnoj Peči u Sloveniji.

Na skupštini su utvrđene teme i termini za održavanje tečajeva za početnu i trajnu formaciju sestara u sljedećem trogodištu. Razgovaralo se i o reviziji Konstitucija prema dokumentima Cor orans i Vultum Dei querere te o drugim smjernicama za rad federacije.

Izabrano je i novo vodstvo Federacije za sljedeće trogodište:

• predsjednica – s. M. Regina od Presvete Euharistije (Popić) iz Karmela u Brezovici,
• prva savjetnica  – s. M. Karmen od Duha Svetoga (Kalogjera) iz Karmela u Mariji Bistrici,
• druga savjetnica – s. M. Marta Presvetega Obličja (Meden) iz Karmela u Sori (Ljubljana),
• treća savjetnica –  s. M. Jelena od Krista Kralja (Lipić) iz Karmela u Sarajevu,
• četvrta savjetnica i ekonoma  – s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić) iz Karmela u Levanjskoj Varoši.

Dugogodišnja misionarka u Brazilu s. Beatrica Krstačić prenijela je Milosrdnim sestrama sv. Križa u provincijalnoj kući u Đakovu u utorak, 16. lipnja, u večernjim satima iskustvo svojega života i rada u Amazoniji. Već četiri godine ponovno djeluje u Amazoniji, gdje je započela svoj misijski put, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Djelovanje sestara najvećim dijelom obuhvaća katehezu i osposobljavanje novih kateheta, koje tamo nazivaju „ministrima“. Budući da svećenici rijetko uspijevaju doći u sva mjesta, sestre i ministri predvode službe riječi i dijele svetu pričest. Ako im ponestane posvećenih hostija, moraju putovati do najbližega grada Manausa kako bi ih pribavili.

Sestra Beatrica naglasila je koliko je važno najprije se približiti ljudima i pomoći im u njihovim osnovnim potrebama kako bi im se moglo navijestiti Božje kraljevstvo. Tako sestre pomažu siromašnim obiteljima koje žive u vrlo teškim uvjetima. Istaknula je i kako su kuće stanovnika vrlo skromno opremljene te da umjesto kreveta često koriste mreže za spavanje, ne samo u svojim domovima nego i u brodovima kojima se putuje satima.

Sestre su imale priliku vidjeti fotografije zajednica koje se okupljaju u pojedinim filijalama, do kojih se uglavnom dolazi čamcem ploveći rijekom Amazonom. Na nekim mjestima izgrađene su crkve, dok se drugdje vjernici okupljaju u otvorenim prostorima zbog velike vlage i visokih temperatura. U kišnim razdobljima, kada vodostaj poraste, putovanja postaju gotovo nemoguća, a česti su i prekidi u opskrbi električnom energijom.

Tada sestre vrijeme koriste za izradu križeva i slika koje daruju ljudima koje posjećuju, jer u mnogim domovima nema križeva ni slika svetaca. Na taj im način pomažu da osjete Božju blizinu i blizinu Blažene Djevice Marije te da svoj pogled češće usmjeravaju prema nebeskim stvarnostima.

S. Beatrica također izrađuje kolaže u koje uključuje temu susreta i fotografije sudionika, kako bi se oni osjećali važnim dijelom, primjerice, euharistijskoga slavlja te dublje razumjeli njegovu poruku. Kolaž potom izrezuje u dijelove poput slagalice, koje sudionici zajednički sastavljaju, doživljavajući tako ljepotu zajedništva.

Na putovanjima se susreću i s različitim opasnostima. Ponekad se dogodi da se vozači čamaca izgube pa im je potrebno više sati kako bi se vratili kući. Tijekom plovidbe mogu susresti i aligatore, kao i razne vrste kukaca, među kojima su i oni čiji ugrizi izazivaju višednevni oporavak. Srećom, takvih opasnosti nema na svim područjima.

Unatoč teškim uvjetima života, koje je teško i zamisliti, s. Beatrica ostala je hrabra, vedra, poletna i šaljiva. Bogato iskustvo misionarskoga života, koje se temelji na životu s Bogom, snazi vjere i sakramenata, mnogo znači ljudima koji često pozivaju sestre u svoje zajednice. Domaći vjernici i djeca u mjestu Urucurituba, gdje sestre žive, rado se okupljaju u njihovoj kući.

Svaka pomoć dobro je došla, a pomoć stiže i preko Misijske centrale iz Hrvatske. S. Beatrica preporučila se i dalje u molitve i žrtve sestara, jer je u Brazilu sve manje redovnica, a život i djelovanje u Amazoniji zahtijevaju posebnu tjelesnu i duhovnu snagu. U slučaju bolesti potrebno je putovati daleko do najbližega grada, što predstavlja dodatni rizik.

Susret se produljio jer je bilo dragocjeno čuti i doživjeti konkretno svjedočanstvo Božjega djelovanja u najudaljenijim i najsiromašnijim područjima, u kojima je svaka osoba Bogu dragocjena. Potaknute dirljivim svjedočanstvom, sestre su se razišle ohrabrene za molitvu za misionare i misije, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Dani Stadlerove plemenitosti počeli su u utorak, 16. lipnja, u Stadlerovu spomen-domu u Brodskom Vinogorju, u organizaciji sestara Služavki Malog Isusa, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Petodnevni program koji je prvog dana okupio više od 200 osnovnoškolaca, nadahnut je porukama i vrijednostima sluge Božjega Josipa Stadlera i Dominika Savia, sveca mladih.

Prvi dan počeo je misom koju je predvodio župnik u Novom Travniku don Ante Ledić, uz geslo „Dobrota počinje od mene“, s naglaskom na osobnu odluku za dobro, svjesno činjenje malih dobrih djela te preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke. Poseban izazov prvoga dana glasio je: Učini jedno dobro djelo bez očekivanja uzvrata.

Tijekom Dana Stadlerove plemenitosti mali će sudionici kroz svakodnevne poticaje, radionice, sportske aktivnosti i konkretna djela dobrote imati priliku jačati međusobno poštovanje, solidarnost i kršćanske vrijednosti u svakodnevnom životu.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Leopoldo Girelli posjetio je u ponedjeljak, 15. lipnja, na svetkovinu sv. Vida, Svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci, izvijestila je Župa Trsat.

S njim je u pratnji bio generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. dr. Mario Tomljanović.

Dočekao ga je gvardijan i čuvar Svetišta fra Dragan Grizelj, vikar samostana i magistar novaka fra Josip Ivkić te braća novaci fra Jure Milković, fra Ivan Švogor, fra Demej Jarni i fra Edvin Strle.

„Došli ste na Trsat, najstarije i najljepše marijansko svetište u Hrvatskoj, zaogrnuto osobitom Božjom prisutnošću“, ovim je riječima nuncija pozdravio gvardijan fra Dragan.

Nuncij se zadržao u molitvi pred likom Majke Božje Trsatske gdje je zajedno s braćom otpjevao drevnu marijansku antifonu Salve Regina.

Nuncij Girelli je istaknuo: „Lijepo mi je bilo zastati pred likom Gospe Trsatske i od nje tražiti milost da me učini oruđem svoga mira i ljubavi u zemlji gdje trenutno obavljam službu apostolskoga nuncija“.

Gvardijan fra Dragan proveo ga je kroz baziliku, kapelu zavjetnih darova, riznicu, stari samostan i ljetnu blagovaonicu gdje je bilo druženje i okrjepa.

Nuncij Girelli potpisao se u knjigu uspomena Franjevačkoga samostana Trsat.

S. M. Katarina Teskera izabrana je u petak, 12. lipnja, za novu opaticu benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru na mandat od šest godina, na izbornom kapitulu održanom na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, izvijestili su iz Zadarske nadbiskupije.

Izborni kapitul za izbor nove opatice, pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa mons. Milana Zgrablića, održan je u kapitularnoj dvorani samostana sv. Marije. Na početku je otpjevan himan „O dođi, Stvorče, Duše Svet“.

Potom je o. Jozo Milanović, monaški asistent Federacije benediktinki u Hrvatskoj, pročitao poglavlje iz Pravila sv. Benedikta o izboru opata, u kojem se opisuje kakav treba biti opat, koje su njegove vrline i kako treba voditi zajednicu.

Nakon toga pročitao je odredbe samostanskih konstitucija koje se odnose na izbor opatice. Potom su koludrice pristupile tajnom glasovanju te je za novu opaticu izabrana s. Katarina. Nakon glasovanja mons. Zgrablić, predsjedatelj kapitula, upitao je s. Katarinu prihvaća li službu opatice, na što je odgovorila: „Prihvaćam, s Božjom pomoću“.

M. Anastazija Čizmin, dosadašnja opatica samostana sv. Marije, obnašala je službu opatice 42 godine, kroz sedam mandata. Budući da je navršila 75 godina života, više nije mogla biti birana za novu opaticu.

S. Katarina 182. je opatica u jedanaest stoljeća dugoj povijesti samostana sv. Marije u Zadru. Koludrica zadarskog samostana već je 48 godina, računajući od polaganja prvih zavjeta.

„Sestre su slobodno birale. Molile smo pred Presvetim i zazivale Duha Svetoga tijekom posljednjih mjesec dana. I ja sam molila da Bog podari mudrost te pronicljivost duha i srca onoj koja bude izabrana, kako bi mogla voditi sestre pravim Božjim putem. Neka nas sve vodi milosrdno Srce Isusovo i bude u svima nama“, rekla je s. Katarina nakon izbora za opaticu.

S. Katarina rođena je 31. kolovoza 1958. godine u Kninu, a podrijetlom je iz Kijeva. Kći je Marije i Ivana Teskere te ima petero braće i jednu sestru. U samostan je ušla 9. kolovoza 1973. godine. Kandidaturu je započela 9. svibnja 1976., a u novicijat je ušla 11. srpnja 1977. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 11. srpnja 1978., a doživotne zavjete 30. kolovoza 1981. godine pod geslom: „Nauči me, Gospodine, da vršim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodi“ (Ps 143,10).

Prije kapitula svečano misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga za izbor nove opatice u crkvi sv. Marije predvodio je nadbiskup Zgrablić.

„Svaka zajednica koja bira svoju poglavaricu nalazi se u trenutku posebne odgovornosti, ali i posebne milosti. Izbor opatice nije samo organizacijski čin niti jednostavna ljudska odluka. To je, prije svega, duhovni događaj u kojem zajednica želi osluškivati glas Duha Svetoga i prepoznati kamo Gospodin vodi tu monašku obitelj“, poručio je mons. Zgrablić.

Dodao je kako koludrice, koje sate provode u molitvi, klanjanju, liturgiji časova, šutnji i sabranosti, pred Boga donose potrebe čovječanstva.

„Monaški život neizmjerno je važan za Crkvu. Iako je povučen od vanjske vidljivosti, nalazi se u samom srcu Crkve. Kontemplativne zajednice podsjećaju Crkvu da je Bog prvi i najveći dar čovjeku, da molitva nije dodatak životu, nego njegov temelj te da čovjek bez Boga gubi dubinu svoga postojanja“, upozorio je nadbiskup.

Istaknuo je kako je zazivom Duha Svetoga važno da izbor bude uronjen u molitvu.

„Duh Sveti govori u tišini srca. On vodi zajednicu putem mira, mudrosti i zajedništva. Zato taj izbor nije natjecanje ljudskih sposobnosti, nego zajedničko traženje Božje volje. Služba opatice ponajprije je duhovna služba. Opatica je pozvana biti znak Kristove prisutnosti u zajednici, čuvarica zajedništva, majka koja sluša, hrabri, vodi i povezuje. Njezina služba izvire iz ljubavi prema Kristu i sestrama.

Zato je važno da cijela zajednica ostane otvorena Duhu Svetomu. Duh Sveti ne stvara podjele, nego zajedništvo. On ne vodi prema zatvorenosti, nego prema međusobnom prihvaćanju i miru. Gdje djeluje Duh Sveti, raste sposobnost slušanja, poštovanja i zajedničkog razlučivanja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

„Služba poglavarice samostana nosi i posebnu odgovornost za stvaranje ozračja u kojem svaka sestra može živjeti svoje redovničko posvećenje u slobodi, dostojanstvu i povjerenju. Zato je važno njegovati zdravu kulturu međuljudskih odnosa u redovničkim zajednicama, utemeljenu na evanđeoskoj ljubavi, poštovanju osobe i odgovornom vršenju autoriteta.

U zajednici u kojoj vlada istinska kršćanska ljubav i Kristov duh rastu sloboda srca, povjerenje i zajedništvo. Gdje se sestre međusobno slušaju, gdje postoji prostor za iskren dijalog, gdje se ne ogovara i ne kleveće, gdje se autoritet živi kao služenje, a poslušnost kao zajedničko traženje Božje volje, zajednica postaje mjesto u kojem Duh Sveti može djelovati u svojoj punini“, poručio je nadbiskup.

Pozvao je na molitvu da opatica bude „koludrica duboke vjere, mudrosti i razboritosti, sposobna čuvati jedinstvo zajednice, ali i dostojanstvo svake sestre“.

„Neka svojim primjerom pokazuje da se pravo vodstvo ostvaruje ponajprije slušanjem, razumijevanjem, blizinom i ljubavlju koja odražava Kristovo srce“, poručio je mons. Zgrablić.

Koludricama je poručio da Crkva treba njihovo svjedočanstvo, molitvu, vjernost liturgiji, šutnju ispunjenu Bogom i trajno traženje njegova lica.

„Potrebne su joj osobe poput vas koje svojim životom pokazuju da je Bog dovoljan i da je njegova ljubav najveće bogatstvo ljudskog srca. Iz vaše molitve rađa se nova snaga za Crkvu, iz klanjanja raste ljubav prema čovjeku, a iz susreta s Kristom dolazi svjetlo koje obnavlja svijet“, poručio je nadbiskup koludricama.

Poželio je da samostan sv. Marije, kao i tijekom proteklih stoljeća, ostane mjesto na kojem svatko može osjetiti da Bog ostaje među svojim narodom te ga vodi i spašava.

Služba opatice s. Katarine započinje 8. srpnja 2026., a blagoslov nove opatice bit će na blagdan sv. Benedikta, 11. srpnja, u crkvi sv. Marije u Zadru, izvijestili su iz Zadarske nadbiskupije.

Splitske Školske sestre franjevke Krista Kralja proslavile su 12. lipnja u provincijskom središtu u Splitu svetkovinu Presvetog Srca Isusova i obilježile jubileje redovničkog života, priopćeno je iz Družbe.

Sedam desetljeća redovničkog života proslavila je s. Vendelina Mijić, dok su svoj dijamantni jubilej, šezdeset godina vjernosti Gospodinu proslavile s. Radoslava Bralo, s. Emanuela Ercegovac, s. Anizija Šućur, s. Natalija Vučković, s. Venancija Džimbeg, s. Melhiora Biošić, s. Davorina Jurić i s. Anđela Milas. Zlatni jubilej polustoljetnog služenja Bogu, Crkvi i ljudima proslavila je s. Rahela Tojčić, dok je deset godina doživotnih zavjeta obilježila s. Mirjana Puljiz. Svečanoj proslavi jubileja prethodila je šestodnevna priprava jubilantkinja u samostanu školskih sestara u Zadru koju je predvodio don Mirko Barbarić, SDB.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli u provincijskom središtu u Splitu predslavio je fra Domagoj Runje, u koncelebraciji sa osmoricom svećenika, suradnika i prijatelja zajednice. Svečanosti euharistijskog slavlja i ovom je prigodom pridonio Zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Lidije Bernardice Matijević i uz orguljsku pratnju s. Nedjeljke Milanović Litre.

Tumačeći u homiliji biblijski smisao riječi srce, fra Domagoj je pojasnio kako ona u Svetom pismu označava središte čovjekova bića iz kojega proizlaze njegove misli, riječi i djela. Stoga nas i Isus upozorava na njegovu važnost. Bog otajstva kraljevstva objavljuje malenima, onima koji poput djece imaju potpuno povjerenje u njega. U duhovnom smislu pozvani smo čitav svoj život živjeti u potpunom povjerenju i poznavanju Boga kao svoga Oca, gradeći odnos sinovstva prema Njemu. To nije odnos roba i gospodara, niti odnos opterećen izvanjskim iskazivanjem poštovanja različitim žrtvama i obredima nego život djece Božje koja čine djela svojega Oca, naglasio je fra Domagoj.

Umornima i opterećenima Isus obećava odmor. Izmorenost i opterećenost mogu se odnositi na teret neizbježnih životnih briga i nevolja, ali i na opterećenost proizišlu iz pogrešnog, farizejskog shvaćanja vršenja Zakona gdje se propisi toliko namnože da zapravo zamagle samu srž i smisao Zakona. Takva opasnost postoji i danas u kršćanskom, pa i u redovničkom životu, kada čovjek postane toliko zaokupljen propisima da zanemari ono što doista daje život.

Osvrćući se na Isusov poziv da uzmemo njegov jaram na sebe, fra Domagoj je poručio kako u nošenju životnoga jarma nikada nismo sami. Isus se zajedno s nama upreže u isti jaram te upravo zato životno breme postaje lakše nositi. „Kada se životni jaram nosi u zajedništvu s Kristom, sa sestrama i braćom, tada taj jaram postaje sladak, a breme lako. Jaram i dalje ostaje jaram, breme i dalje ostaje breme, ali donosi veliki i slatki životni plod“, istaknuo je.

Povezujući evanđeosku poruku s proslavom jubileja redovničkih zavjeta, naglasio je da sestre koje slave značajne obljetnice svoga redovničkog poziva nisu same nosile teret života i poslanja, nego su ga nosile s Kristom i u zajedništvu sa svojim sestrama.

Isus svoje srce, središte svoga bića opisuje kao krotko i ponizno. Krotkost označava način na koji se ponašamo prema ljudima, a poniznost našu svijest o sebi u odnosu prema Bogu i prema ljudima, naglasio je. Na današnju svetkovinu pozvani smo učiti se od njegova krotkog i poniznog srca kako bismo u svim područjima života, osobito u međuljudskim odnosima, bili autentičan znak prisutnosti Božje ljubavi u ovome svijetu, zaključio je fra Domagoj.

S. Mariangela Markotić iz Gundinaca i s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, Srijemska biskupija, položile su u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu svoje doživotne zavjete u ruke provincijalne poglavarice s. Marije Brizar, za vrijeme misnoga slavlja koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Uz tajnika Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Nikolu Klemena u koncelebraciji je bilo više svećenika. Ceremonijar slavlja bio je vlč. Ivica Raguž, rektor samostanske crkve.

Mons. Hranić, nakon uvodnog govora na temelju liturgijskih čitanja, obratio se slavljenicama. „Drage sestre zavjetovanice, Vi ste shvatile da smo mi ljudi, ako Bog nas tako i toliko ljubi, do kraja, samoprijegorno kako Krist Gospodin nas ljubi, da smo i mi pozvani ljubiti Isusa i druge ljude jednakom ljubavlju, koja je spremna na odustajanje od sebe, na žrtvu iz ljubavi – Boga radi. Iskustvo ljubavi i dotaknutosti Isusom Kristom čini Vas slobodnima od Vas samih, a za Isusa i za sve nas ostale, njegovu braću i sestre. Evanđelje dolazi do vrhunca u rečenici: ‘Ostanite u mojoj ljubavi.’ To će reći da ljubav sazrijeva upravo ondje gdje prestaje biti samo osjećaj i postaje vjernost i postojano, vjerno služenje“.

Dok će neki ljudi reći da su slobodni oni koji misle na sebe, oni koji uživaju u svome životu i onome što im život pruža te samodostatno i ravnodušno rade sve što žele, koji put čak i drugima usprkos, nadbiskup Hranić je naglasio kako to nije sloboda. „To je skriveno ropstvo, ropstvo koje nas još više porobljuje. Sloboda se ne sastoji u samodostatnosti, u zaboravu na druge ljude ili u ravnodušnosti prema drugima. Ona se ne nalazi u sefovima onih koji zgrću za sebe, niti u foteljama onih koji se lijeno izležavaju u nezalaganju i individualizmu te zaboravljaju na druge. Sloboda se – naprotiv – nalazi u ljubavi prema drugima, u slobodi od sebe – za druge, u solidarnosti s njima i s njihovim potrebama, ne vodeći se pritom nijednim drugim motivom osim velikodušnom ljubavlju, koja ne očekuje uzvrat, pa čak niti zahvalnost“.

„Ljubimo druge i za njih smo slobodni jer su Isusova i naša braća i sestre. I nudimo im u Božje ime svoju besplatnu ljubav, svoju službu, svoj život, svoju žrtvu za njih kao naš dar njima“, poručio je mons. Hranić, ističući kako su iskustvo te slobode iz ljubavi stjecale najprije u svojim obiteljima. „Plemenito i dobro srce, zdravo iskustvo stečeno u djetinjstvu i mladosti te dobrohotna ljubav za druge – ta vrsta formacije dobiva se ponajprije od roditelja i članova vlastite obitelji, u obiteljskome domu, a tek onda i u krugu župne i drugih crkvenih zajednica te vlastitih prijatelja, a zasigurno na nov osobit način u samostanskoj zajednici“.

Mons. Hranić progovorio je zatim o značenju redovničkih zavjeta: „U tom svjetlu i tri zavjeta, koje naše sestre danas doživotno i svečano prihvaćaju nisu tek odricanje ili bijeg od svijeta, nego izbor koji dolazi iz vjerničke kršćanske duše, iz svijesti da istinski život oblikuje logika slobodnog darivanja u ljubavi, logika Evanđelja, sestre sv. Križa će naglasiti, a to je to, logika križa. Redovnica nije osoba koja je nešto napustila, koja se nečega odriče, nego je osoba koja je Nekoga izabrala i koja ga izbližega slijedi“.

Kako je nadalje poručio nadbiskup, „svijet oko nas govori ‘ljubav se mjeri ispunjenjem vlastitih želja: uzmi što ti život pruža, uživaj, ne uskraćuj si ništa – život je ionako prekratak. Svijet oko nas nam govori: ‘Nitko nema pravo na moju slobodu. Ne daj se zarobiti!’ Danas mnogi mladi misle pa i čine tako: ‘Ma ne daj se zarobiti ni brakom, niti djecom. Imam pravo na ovo ili ono…’ A zavjet poslušnosti govori: ‘Istinska sloboda nije u samodostatnosti i samovolji, u čuvanju sebe, nego u sposobnosti darovati se u ljubavi, odreći se sebe, odustati od sebe i od svojih prava; slušati, čuti i poslušati jer je potreba vremena volja Božja, jer se u volji poglavarice krije Božja volja i za mene.’ Svijet oko nas nam govori: ‘Stekni što više, osiguraj se, moraš imati za ‘ne daj Bože’, sagradi kuću ne samo sebi, nego i djeci i unucima, kupi im auto i motor, učini sve da se ne muče.’ A zavjet siromaštva govori: ‘Moje bogatstvo ne mjeri se onim što imam, nego Onim komu pripadam.’ U svijetu koji čistoću često teško razumije ili ju smatra nečim preživjelim, zavjet čistoće svjedoči da ljudsko srce može ljubiti i pripadati nepodijeljeno: da ljubav nije zabava na više paluba istodobno, da ljubav nije raspršenost, nego da ona može biti cjelovit i potpun dar sebe samoga. To nije nijekanje života, nego izbor jednog posebnoga oblika ljubavi – istina, to ne mogu svi razumjeti. Zato Isus kaže: ‘Tko može shvatiti, neka shvati.’“

Svoju propovijed mons. Hranić zaključio je mislima: „Što je kršćanstvo? To je davanje, darivanje. Darivanje do kraja, iz ljubavi, u kojem se ne gleda na sebe, nego na dobrobit drugoga, u kojem sebe samoga velikodušno stavljam u drugi plan. Oni ‘drugi’ su u prvom planu. Ljubim ih jer su Isusova braća i sestre i sjedinjujem se s Isusom, posličujem, suobličavam njemu kako bi raslo njegovo kraljevstvo. Eto to je kršćanstvo. Draga braćo i sestre, ovo je kršćanstvo što čine danas ove dvije sestre: odustaju od sebe, sjedinjuju se s Isusom u njegovu potpunom darivanju, u darivanju do kraja.“

Na slavlju je, uz članove obitelji i rodbinu sestara, bila prisutna s. Beatrica Krstačić, hrvatska misionarka u Brazilu.

Zbor sestara i postulantica, pod ravnanjem s. Josipe Pavle Jakić i uz orguljsku pratnju , uzveličao je slavlje svojim pjevanjem.

Doživotni zavjeti su dani nakon duhovnih vježbi koje je vodio vlč. Anton Tamarut.

Prve redovničke zavjete u Družbi Marijinih sestara čudotvorne medaljice, u ruke provincijalne poglavarice s. Samuele Markanović, položila je s. Bobana Marija Vidljinović 31. svibnja u Župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Malešnica-Oranice izvijestile su iz Družbe.

Misno slavlje predvodio je p. Mihovil Filipović, monfortanac, a koncelebrirao je domaći župnik Antonio-Mario Čirko, pastoralni suradnik vlč. Dario Kral, župnik iz Blaškovca Vjekoslav Pavlović, delegat Misionara Krvi Kristove p. Ilija Grgić i župni vikar Župe sv. Ane, Rudeš, don Ivan Zečević, salezijanac, a posluživao je đakon Jurica Klanfar.

U svojoj homiliji p. Filipović istaknuo je kako svaki kršćanski poziv, također i redovnički, izvire iz vjere i odnosa u ljubavi s Bogom. Kroz iskustvo Božje ljubavi, pojavljuje se sloboda u kojoj se rađa želja srca: „Uzvratiti Bogu ljubav za ljubav.“

Ponos i veličina Isusove zaručnice nije u njoj samoj već u Zaručniku. Zato je važno da se ona u svoga Zaručnika zagleda i radi njega živi svoju cjelovitost i jedinstvenost, uputio je propovjednik i naglasio kako je u svom poniznom i raznolikom služenju Družba Marijinih sestara čudotvorne medaljice veliki dar Crkvi, te po njoj mnoge osobe upoznaju Isusa i doživljavaju obraćenje.

Propovjednik je zatim rekao kako je redovnički poziv u ljepoti „biti zaručnica“ i dobroti „svjedočiti Zaručnika“, kroz ponizno služenje njegovu „mističnom tijelu“, po daru „duhovne plodnosti“ – što opisuje veličinu poziva koji je sestra Bobana izabrala.

U zajedništvu s Marijinim sestrama, u prisutnosti roditelja, rodbine, prijatelja i velikog broja vjernika s. Bobana Marija izrekla je svoj „da“ Bogu, predajući mu u potpunosti svoj život po svetim zavjetima: siromaštva, čistoće i poslušnosti.

U Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru (BiH) od 25. do 29. svibnja 2026. održan je provincijalni kapitul Hrvatske karmelske provincije svetog oca Josipa. Za novog provincijalnog poglavara izabran je o. Srećko od Blažene Djevice Marije (Rimac), izvještavaju iz Provincije.

Srećko Rimac je rođen u Podgrađu kod Vinkovaca (obitelj mu je podrijetlom od Livna), a odrastao je u Rovišću kraj Bjelovara. Nakon završenog studija elektrotehnike na Sveučilištu u Zagrebu pristupio je karmelićanima i redovničke zavjete položio 1993. Za svećenika je zaređen 1998. Magistrirao je teološku antropologiju na Papinskom teološkom fakultetu Teresianum u Rimu. Predavao je teološku antropologiju na Institutu za teološku kulturu laika i Institutu za kršćansku duhovnost te vjeronauk u osnovnoj školi i u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu.

Dvanaest godina proveo je u Sofiji, gdje je pružao duhovnu asistenciju tamošnjoj zajednici sestara karmelićanki i drugim zajednicama, obnašao je službu tajnika Bugarske biskupske konferencije, utemeljio trogodišnji teološko-duhovni studij, otvorio prvu specijaliziranu knjižaru kršćanske literature u Bugarskoj te razvio prevodilačku i izdavačku djelatnost karmelske duhovne literature u suradnji s tamošnjim Svjetovnim redom.

Na provincijalnom kapitulu 2014. godine o. Srećko je izabran za provincijala Hrvatske karmelske provincije. Godine 2017. ponovno je izabran za provincijala. Od 2020. do 2021. bio je konventualni član zajednice u Remetama gdje je obnašao službu magistra bogoslova, a od 2021. do 2022. bio je konventualan u Grazu. Od jeseni 2022. bio je konventualni član zajednice u Somboru gdje je obnašao službu odgojitelja postulanata te duhovno brinuo za sestre karmelićanke i Karmelski svjetovni red u Bugarskoj.

U utorak 26. svibnja za provincijalne savjetnike izabrani su:

1. Anto od Djeteta Isusa (Knežević) – 1. savjetnik
2. Ivan od Božanskog Milosrđa (Živković) – 2. savjetnik
3. Vinko od Bezgrešnog Srca Marijina (Mamić) – 3. savjetnik
4. Krešimir Josip od Muke Kristove (Bahmec) – 4. savjetnik

Za sociusa (pratitelja) provincijala na generalnom kapitulu reda u ovom trogodištu izabran je o. Vinko Mamić, a za zamjenika sociusa o. Dario Tokić.

Za priore zajednica karmelićana izabrani su:

1. Vedran od Isusovih rana i Bezgrešnog Srca Marijina (Pavlić) – Graz (Austrija)
2. Zlatko od sv. Josipa (Žuvela) – Sombor (Srbija)
3. Ivan od Božanskog Milosrđa (Živković) – Remete
4. Dario od Božje Dobrote (Tokić) – Split
5. Dominik od sv. Ane (Magdalenić) – Krk
6. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić) – Buško jezero
7. Tiho od Kraljice Mira (Radan) – Gospić

Uz izborni dio, karmelićani su na sjednicama razmatrali aktualna pitanja i donosili odluke vezane uz život provincije i njezino djelovanje u Crkvi i društvu.

U Velikoj vijećnici Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu, u srijedu 27. svibnja, održan je jurisdikcijski ispit za šestoricu ovogodišnjih ređenika, izvještava Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.

Trojica su zaređena na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: don Antonio Brizić, don Antonio Lagator i don Mate Bareta, a dvojica na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja: fra Mate Šakić i fra Josip Brandejs. Đakon don Robert Maretić uskoro će biti zaređen za svećenika Šibenske biskupije.

U komisiji su bili pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelj pastoralne godine don Edvard Punda te profesori mentori: don Damir Šehić (moralna teologija), fra Ivica Jurić (pastoralna teologija) i don Ivan Ćubelić (crkveno pravo).

Nakon zajedničke molitve okupljene je, u ime splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, pozdravio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić. Čestitao je ovogodišnjim ređenicima Splitsko-makarske nadbiskupije, Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Šibenske biskupije, istaknuvši kako su tijekom formacije zajedno rasli, studirali i pripravljali se za svećeničko poslanje. Zahvalio je također njihovim odgojiteljima i profesorima koji su ih pratili na putu svećeničke izgradnje.

Govoreći o značenju jurisdikcijskog ispita, mons. Velić podsjetio je na nedavne riječi pape Lava XIV. o važnosti vjernosti nauku Crkve i povezanosti s Kristom iz kojega svećenik crpi snagu za svoje poslanje. Istaknuo je kako smisao ispita nije samo provjera znanja, nego i potvrda da budući ispovjednici vjerno prihvaćaju i prenose nauk Crkve koji su primili tijekom svoje formacije. Naglasio je kako će svećenici biti najzadovoljniji i najradosniji onda kada ljudima budu donosili ono što sami primaju od Crkve i žive u vlastitom životu. Pozvao ih je da ispitu pristupe ozbiljno, ali bez straha, kao prilici za dodatno produbljivanje i učvršćivanje znanja potrebnog za buduću pastoralnu službu.

Potom je okupljene u sam ispit uveo pastoralni vikar, a zatim su profesori s mladomisnicima proveli jurisdikcijski ispit, provjerili njihovo poznavanje pojedinih crkvenih propisa, moralnih načela i pastoralne primjene. Komisija je zajednički donijela svoje mišljenje o prikladnosti kandidata za dobivanje ovlasti trajnog ispovijedanja i za dobivanje potvrde o položenom jurisdikcijskom ispitu, te im je obznanila da su ga svi uspješno položili.

Susret je završio zajedničkim ručkom nakon kojega je nadbiskup Križić podijelio ovlast trajnog ispovijedanja novozaređenim svećenicima, a đakonu don Robertu potvrdu o položenom jurisdikcijskom ispitu.

Pod geslom „Daruj nam mir, Gospode“, na Gospinu otoku u Solinu u subotu 23. svibnja održan je godišnji susret Društva Prijatelja Maloga Isusa Splitske provincije, izvijestilo je Društvo.

Susret je protekao u ozračju velikih povijesnih obljetnica garada Solina: 1050. obljetnice preminuća kraljice Jelene, 950. obljetnice krunidbe kralja Zvonimira te 50. obljetnice znamenitih „Solinskih slavlja“ kojima je 1976. proslavljen Veliki hrvatski krsni zavjet.

Na susretu su se okupili brojni članovi Društva PMI iz splitskih župa; svetišta Gospe od Pojišana, sv. Križa, sv. Obitelji, sv. Mateja, sv. Ivana Krstitelja, Gospe od Milosti i sv. Josipa, zatim iz Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu te iz Dugopolja, Srinjina, Metkovića (župe sv. Ilije i sv. Nikole), Opuzena, Omiša (župe sv. Mihovila i sv. Petra), Katuna-Kreševa, Šestanovca, Jesenica, Pučišća, Sutivana i Vrgorca.

Susretu su nazočile i vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ sa savjetnicom s. Anemarie Radan, ravnateljica Društva PMI s. M. Marta Vunak, provincijska glavarica Splitske provincije s. Marija Banić sa savjetnicom s. Sandrom Midenjak, sestre iz Solina i Košuta te sestre u pratnji svojih skupina.

Susret je organizirala i koordinirala pročelnica Splitske provincije s. Dolores Brkić, zajedno sa sestrama iz Vijeća za PMI: s. Rebekom Batarelo, s. Eduardom Marić, s. Terezijom Pervan, s. Marijanom Cvitanović i s. Danijelom Mihić.

Euharistijsko slavlje predvodio je don Antun Mate Antunović u suslavlju s duhovnikom PMI don Ivanom Mamićem i don Stankom Jerčićem, PMI.

Susret je počeo svečanom procesijom koja je krenula ispred solinskog Prasvetišta Gospe od Otoka, i to točno s mjesta na kojemu je tijekom svoga povijesnog posjeta Solinu klečao i molio sv. Ivan Pavao II.

Tijekom ophoda po Gospinom otokom uz rijeku Jadro molila se Gospina krunica. Kod Gospina zdenca duhovnik don Ivan Mamić uputio je prigodnu duhovnu riječ, nakon čega je uslijedio obred obnove krsnih obećanja. Svi nazočni zajedno su izmolili Ispovijest Hrvata katolika te otpjevali pjesmu Gospi Velikog krsnog zavjeta.

Pjevao je solinski dječji zbor „Mali anđeli“ pod ravnanjem s. Rebeke Batarelo i Danijele Petrušić, uz pratnju benda mladih „Posrednica svih milosti“ iz Katuna-Kreševa. Tekstove za znakoviti prinos darova pripremila je pročelnica, a članovi PMI-a prinijeli su: maslinu, Višeslavovu krstionicu, kamen iz starokršćanskog Solina, ključ, svjetiljku te misne darove.

Upriličeno je primanje 18 novih članova u Društvo PMI, dok su svi nazočni članovi obnovili svoja obećanja.

Štićenici doma sv. Rafaela pjesmom su izrazili su zahvalnost za ljubav i pažnju koju redovito primaju od Prijatelja Maloga Isusa.

Nakon završnog blagoslova vjernici su se ponovno uputili prema polazištu procesije. S mjesta molitve svetoga pape Ivana Pavla II. odaslana je svijetu poruka mira, a prigodno znakovlje za tu prigodu pripremio je Niki Krstičević.

Poslijepodne je u Domu kulture „Zvonimir“ monodramu „Ispit savjesti“ izveo Roberta Kurbaše.

Nakon izvedbe, s. Dolores Brkić uputila je zahvalu glumcu Kurbaši, kao svom gimnazijskom učeniku, prisjetivši se dana kada mu je predavala u gimnaziji.

Duhovni program zaključen je u crkvi sv. Obitelji, gdje je duhovnik don Ivan Mamić sabrao i poruku monodrame i snagu euharistijskog Isusa tijekom klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Vrhovnoj glavarici s. Anđi Vranješ uručen je prilog namijenjen obnovi ureda PMI-a u Zagrebu.

Relikvije prvog stupnja sv. Male Terezija i njezinih svetih roditelja Ljudevita i Zelije Martin stigle su u poslijepodnevnim satima subote, uoči svetkovine Duhova, 23. svibnja u Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Molitvom i pjesmom dočekali su ih domaći vjernici Župe sv. Antuna Padovanskog iz Levanjske Varoši sa župnikom Mirom Tomasom te vjernici i zbor Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova predvođeni preč. Krešimirom Šafom, njihovim župnikom i ivankovačkim dekanom, koji je predvodio procesiju ulaska relikvija u crkvu. Nazočni su bili i brojni vjernici iz različitih dijelova Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Relikvije su u crkvu unijeli župljani ivankovačke župe, a pjesmom su ih pozdravile karmelićanke. Riječi dobrodošlice uputila je priorica samostana s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). „Sestro naša, sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, dobrodošla sa svojim svetim roditeljima, svetim Ljudevitom i svetom Zelijom, u našu Slavoniju“, rekla je, izrazivši vjeru „da su latice milosnih ruža prosipane na svim putovima kojima su u ovom svibnju hodale ove svete relikvije.“

Vjernicima se obratio i preč. Šaf, rekavši: „Okupljamo se oko svetih relikvija Male Terezije i njezinih roditelja, onih opipljivih znakova njihove prisutnosti među nama koji nas podsjećaju da je svetost moguća u svakodnevnom životu, u obitelji i u redovništvu, u jednostavnosti i ljubavi.“

Program je svečanim koncertom otvorio veliki zbor ivankovačke župe. Roditelji i djeca, mladi i nešto stariji vjernici častili su u tišini relikvije tijekom cijelog popodneva i večeri, a karmelićanke su za sve priredile i prigodne darove – misli sv. Male Terezije, maramice s likom svetice kojom su se mogle dotaknuti relikvije, prigodne sličice te latice ruža, a tijekom programa vjernici su i sami donosili ruže i polagali ih uz relikvije.

Program je nastavljen čitanjem ulomaka iz autobiografije sv. Male Terezije „Povijest jedne duše“, a ulomke su čitale karmelićanke. Zatim su pristigli hodočasnici iz osječke Župe sv. Ćirila i Metoda i predstavnici misijskih skupina iz Đakova i Osijeka predvođeni preč. Antom Šiškom, dekanom Osječkog istočnog dekanata i župnikom osječke Župe sv. Ćirila i Metoda te povjerenikom za misijsku djelatnost u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i bivšim misionarom. Organizirano su pristigli i vjernici iz Vođinaca i Starih Mikanovaca predvođeni župnikom Ivanom Lenićem.

Sestre karmelićanke predmolile su litanije i molitve sv. Maloj Tereziji, I. Večernju svetkovine Duhova i pjevanu antifonu Salve Regina. Prigodan nagovor „Sveta Mala Terezija, misionarka“ uputio je preč. Šiško. Istaknuo je: „Svojim životom Mala Terezija potvrđuje da Bog ima sasvim drugačija mjerila po kojim mjeri vrijednost naših djela, naših čina. Svetica kaže da Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav kojom ih obavljamo. Iz ljubavi prema Bogu bismo trebali obavljati svoje svakodnevne poslove, bilo na radnom mjestu, bilo u kući. Također, ako smo zdravi i radosni – zahvaljujmo Bogu za to. Ako pak ležimo bolesni – prihvatimo tu žrtvu iz ljubavi prema Bogu.“

Uputio je zatim da je službeni stav Crkve pri proglašenju sv. Male Terezije od Djeteta Isusa zaštitnicom misija bio vrlo zanimljiv jer je predstavljao svojevrsni zaokret u razumijevanju misijskog djelovanja. „Službeni naglasak bio je: misije ne počivaju samo na vanjskom apostolatu, nego prije svega na molitvi, ljubavi, žrtvi i svetosti. To je bila ključna poruka. Time je Crkva praktički rekla: postoji ‘vidljiva misija’, ali postoji i ‘skrivena misija’.  A bez ove druge, prva ostaje duhovno prazna“, pojasnio je preč. Šiško i na kraju nagovora poručio da su misije su prije svega Božje djelo; da kontemplativni život nije bijeg od svijeta te da je „Mali put“ teologija milosti jer „čovjek se ne spašava vlastitom veličinom, svetost nije elitni projekt, Bog djeluje kroz malenost i povjerenje… Teološki gledano, Terezija naglašava primat milosti nad ljudskim djelima, primat povjerenja nad perfekcionizmom i primat ljubavi nad učinkovitošću.“

Nekoliko prigodnih riječi uputio je i brat Ante Slavić, OCD, koji prati relikvije na njihovu putu po Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a relikvije su potom častile Marijine sestre čudotvorne medaljice i Službenice milosrđa iz Vođinaca, kao i članovi Marijine legije iz Osijeka pod vodstvom o. Dragana Majića, DI. Uslijedila je uglazbljena i recitirana izvedba pjesme sv. Male Terezije „Zašto te ljubim, Marijo“ u izvedbi karmelićanki, molitva krunice uz misli sv. Male Terezije, Povečerje te su hodočasnici imali priliku za osobno čašćenje relikvija u šutnji.

Prije početka službe čitanja crkvu su ispunili mladi iz Cerne, koji su pristigli pod vodstvom župnika Damira Stanića te krizmanici Župe sv. Ćirila i Metoda iz Vinkovaca pod vodstvom župnika mr. Marija Brkića i redovnice Služavki Maloga Isusa s. Zrinke Šutalo.

Mnoštvo mladih pristiglih na duhovsko bdjenje pozdravila je priorica, s. Ljiljana.

Vlč. Stanić vjernicima je pojasnio zašto se časte relikvije, rekavši: „Moći svetaca, relikvije svetaca, njihovi zemni ostaci upućuju nas na samog Boga jer Bog je onaj koji snagom svoje milosti daje slabim ljudima hrabrosti svjedočiti svijetu. Crkva je od početaka štovala grobove i tijela najprije mučenika, a zatim kroz povijest Crkve svjedoka vjere. Crkva ne zaboravlja da se u konačnici radi doista samo o bijednim ljudskim kostima. No, te kosti i tijela su pripadale osobama koje su bile prožete, dirnute snagom Boga živoga. Stoga su moći ostaci svetaca, tragovi te nevidljive, no stvarne prisutnosti koja osvjetljava tamu svijeta i otkriva Kraljevstvo nebesko za koje su živjeli.“

Nakon što je izložio Presveti Oltarski Sakrament uslijedila je Služba čitanja, čija se psalmodija redovito moli ili pjeva u dva kora. Ovoga puta psalme su u jednom koru pjevale karmelićanke, a drugi kor su činili krizmanici i vjernici pod vodstvom svećenika. Vlč. Stanić predvodio je klanjanje koje su pjesmom animirali mladi iz Cerne.

Relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja u Karmelu sv. Josipa izložene su na čašćenje i na svetkovinu Duhova do poslijepodnevnih sati.

Supružnici Samuel i Odile Pruvot, oblati sv. Benedikta, donijeli su u ženski benediktinski samostan sv. Margarite u Pagu „Povelju o razmjeni duhovnih dobara“ iz muškog benediktinskog samostana sv. Petra u Solesmesu, jer taj francuski i hrvatski samostan čuvaju relikviju Svetoga Trna koji je bio u Trnovoj kruni raspetoga Isusa Krista.

Bračni par Pruvot boravio je u Pagu od srijede, 13. do nedjelje, 17. svibnja, kao izaslanik opata samostana u Solesmesu, povijesno najznačajnijega benediktinskog samostana u Francuskoj, jer taj samostan predstavlja početak obnove benediktinskog života u cijeloj Francuskoj nakon Francuske revolucije, tijekom koje su samostani bili ukinuti. Motiv Svetoga Trna nalazi se i u grbu opatije sv. Petra u Solesmesu.

Pruvotovi su donijeli Povelju koju su ručno ispisali benediktinci u Solesmesu, a ispod teksta Povelje nalaze se vlastoručni potpisi 37 monaha toga samostana, čiji je opat o. Geoffroy Kemlin. Solesmes je velika zajednica u kojoj je nekoć živjelo i 80 benediktinaca.

Tekst Povelje napisan je na francuskom jeziku, a cjeloviti prijevod na hrvatski glasi:

„Prečasnoj Majci Benedikti Halilović, opatici samostana svete Margarite u Pagu, i časnim sestrama toga samostana, brat Geoffroy Kemlin, opat samostana svetog Petra u Solesmesu i predsjednik Kongregacije Reda svetog Benedikta, šalje pozdrave i blagoslove u našem Gospodinu Isusu Kristu.

Iz svega srca zahvaljujemo Bogu što vas je nadahnuo svetom mišlju da ojačate veze koje već povezuju vaš časni samostan i naš, kroz zajedničko članstvo u monaškoj obitelji našega svetog patrijarha.

I Bogu se svidjelo, u svojoj mudrosti i dobroti, ponuditi nam još jedan izvanredan znak koji može očitovati naše zajedništvo: Sveti Trn iz Krune našega Spasitelja.

Te dvije dragocjene relikvije, božanskom Providnošću povjerene našoj skrbi, svjedoče o pobožnosti dragoj kćerima i sinovima svetoga Benedikta prema Križu i Muci. Doista, u svojim Pravilima, kada naš blaženi Otac proglašava poniznost bitnom krepošću monaškoga života, kao uzor te kreposti postavlja našega Gospodina Isusa Krista koji trpi svoju Muku.

Štoviše, unatoč progonima i razaranjima iz prošlosti koja su obilježila povijest naših dvaju samostana, Sveti Trnovi, vjerno čuvani stoljećima od redovnika iz Solesmesa i redovnica iz Paga, izlažu se svake godine tijekom uskrsnog razdoblja na svečanom križnom putu u opatijskoj crkvi u Solesmesu, dok u Pagu tradicionalna procesija prolazi gradom. Tako ti Sveti Trnovi, koji su simbolizirali ružnoću zla, postaju za nas, vjernike i hodočasnike, trofej pobjede uskrsloga Krista.

Zato, oslanjajući se na beskrajno milosrđe trojstvenoga svetog Boga i polažući svoju vjeru u zagovor slavne Djevice Marije, Majke Božje, svetih apostola Petra i Pavla, našega blaženog oca svetoga Benedikta, svete Margarite, svete Skolastike i svih svetaca našega Reda, nakon razmatranja s našim Vijećem i uz jednoglasnu suglasnost našega Kapitula donesenu na sjednici održanoj 20. siječnja 2026. godine, ovime vam nudimo, uzvišenoj Majci i časnim sestrama vaše zajednice, puno i trajno sudjelovanje u svim svetim misama, božanskim časovima, djelima vjere, ljubavi i pokore, zajedničkim i osobnim, koji se obavljaju i obavljat će se među nama, oslanjajući se na dragocjenu pomoć vaših molitava.

Nadalje, našom odlukom, spomen na ovo zajedništvo duhovnih dobara neka se svake godine pred zajednicom obilježava 4. svibnja, na blagdan Svetoga Trna iz Paga, kako bi ‘u svemu Bog bio proslavljen’.

Dano u našoj opatiji Solesmes, pod našim potpisom i pečatom, pečatom Kapitula i potpisom opatijskog kancelara, 6. travnja, na blagdan Uskrsnog ponedjeljka, u Godini Gospodnjoj 2026.“

Povezanost između solesmeškoga i paškoga samostana započela je proslavom blagdana Svetoga Trna 4. svibnja 2025. godine u Pagu, kada je misu u zbornoj crkvi u Pagu i procesiju sa Svetim Trnom predvodio o. Louis-Marie Couillaud, monah opatije iz Solesmesa, kao delegat solesmeškoga opata.

Povelja potvrđuje da će se duhovno zajedništvo svake godine liturgijski obilježavati u samostanu u Solesmesu 4. svibnja, istoga dana kada se blagdan slavi u Pagu, a u samostanu u Pagu na Uskrsni ponedjeljak, u čast njihove relikvije Svetoga Trna koju u Solesmesu časte toga dana.

„Sveti Trn nije samo folklorni znak, nego predstavlja najdublji izraz naše vjere i poticaj za dubok odnos s Isusom. Važan je jer je to relikvija Isusa Krista. Sveti Trn nije relikvija nekog sveca, nego ga je dotaknuo sam Isus. Dakle, to je nešto vrlo posebno, dio križnog puta našega Gospodina“, istaknuo je Samuel Pruvot.

Naglasio je kako su u Francuskoj uz štovanje te relikvije povezana brojna čudesa te da ljudi svjedoče o milostima i obraćenjima zadobivenima u molitvi pred tom relikvijom.

Sveti Trn izlaže se u Solesmesu samo jednom godišnje, na Uskrsni ponedjeljak, kada u taj samostan dolaze vjernici iz cijele Francuske moliti pred relikvijom. Toga dana nema mise ni procesije, nego samo osobna molitva. Primjer misnog slavlja i procesije u Pagu na blagdan Svetoga Trna potaknuo je zajednicu u Solesmesu da razmotri mogućnost uvođenja slične proslave.

U Solesmesu se nalaze dva benediktinska samostana – ženski samostan sv. Cecilije i muški samostan sv. Petra – udaljeni desetak minuta hoda, pa postoji mogućnost organiziranja procesije sa Svetim Trnom između dviju opatija, rekao je Pruvot.

„U molitvi pred relikvijom Svetoga Trna u Solesmesu životi brojnih ljudi promijenili su se i obraćenja se događaju sve do danas. Ta relikvija važna je i kao znak duhovne borbe između dobra i zla, Krista i Sotone. Ako želiš slijediti Isusa, postaješ duhovni ratnik, jer to znači borbu protiv zla. Đavao se bori protiv Boga nevidljivo, ali stvarno“, rekao je Pruvot.

Samuel i Odile Pruvot snažno su povezani s monasima u Solesmesu, među kojima imaju i duhovnika, te zajedno s njima sudjeluju u molitvenom životu samostana koji je poznat i po bogatoj baštini gregorijanskog pjevanja. Samuel je osobito istaknuo važnost redovitoga ritma molitve u današnjem užurbanom vremenu.

Podsjetio je i da se u pariškoj katedrali Notre-Dame čuva relikvija Kristove trnove krune koja se posebno časti tijekom Velikoga tjedna. Ispričao je kako je jednoga prijatelja ateista, koji nije mogao vjerovati da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, potaknuo da se pomoli pred tom relikvijom, nakon čega se obratio na kršćanstvo.

Pruvotovi su također autori najnovije knjige o obnovitelju samostana u Solesmesu, sluzi Božjem dom Prosperu Guérangeru, za kojega je pokrenut postupak beatifikacije.

Relikviju Svetoga Trna samostanu u Solesmesu darovao je plemić Robert IV. de Sablé (1150.–1193.), čiji je djed Geoffroy osnovao taj samostan. Monasi su 1496. godine u svojoj crkvi izgradili kiparski prikaz Kristova polaganja u grob, u koji su smjestili relikviju Svetoga Trna.

Kada je tijekom Francuske revolucije došlo do progona benediktinaca, trojica župljana iz Solesmesa spasila su relikviju i predala je svećeniku koji je djelovao u tajnosti tijekom revolucionarnoga režima. Nakon završetka progona relikvija je ponovno izložena vjernicima na štovanje.

Kada je dom Guéranger 1833. godine započeo obnovu benediktinskog samostana, župnik u Solesmesu vratio je relikviju monasima. Sveti Trn postavljen je 1859. godine u novi relikvijar te je nastavljena tradicija njegova štovanja.

„Tijekom Francuske revolucije djelovanje svih samostana bilo je zabranjeno. Početkom 19. stoljeća mladi svećenik dom Guéranger odlučio je obnoviti monaški život, iako nikada prije nije vidio monahe, nego samo stare crkve. Tri generacije nije bilo redovnika, a on je rekao: ‘Vraćamo se u samostan Solesmes i nastavit ćemo s radom’.

Kada je pročitao da će se samostan prodati, rekao je da želi obnoviti Solesmes. Nije imao ni materijalnu sigurnost ni ljude, ali imao je čvrstu vjeru da će uspjeti.

Kada je to rekao biskupu, biskup mu je odgovorio: ‘Ali nema benediktinaca ni novca, kako ćeš to učiniti?’ On je odgovorio: ‘Znam, ali bit će novca i pronaći ću braću’. I pronašao je braću, novac i dobio potporu biskupa te je dijecezanski svećenik dom Guéranger kasnije postao benediktinac.

Zato je Solesmes važan, jer je bio prvi samostan iz kojega su se nakon Francuske revolucije razvili drugi samostani i obnovljen monaški život u cijeloj Francuskoj“, rekao je Pruvot.

Značenje toga samostana potvrđuje i činjenica da je papa Franjo samo tri mjeseca prije smrti, 30. siječnja 2025. godine, poslao pismo i zahvalu samostanu u Solesmesu.

Papa je izrazio blizinu i potporu onima koji nasljeduju karizmu dom Guérangera, „učitelja molitve“, i druge upoznaju s njegovim djelom.

Pismo je uputio opatu Kemlinu povodom 150. obljetnice smrti njihova utemeljitelja i prvoga opata dom Guérangera (30. siječnja 1875. – 30. siječnja 2025.).

„Vjeran Svetoj Stolici, svjedok vrijednosti liturgije kao ‘jezika Crkve’ i svjetionik u obnovi vjere, bio je sposoban pratiti vjernike u vrijeme mira i nevolja. Širio je pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Mariji te promicao dogmu o Bezgrješnom začeću. Dom Guéranger koristio je Rimski misal, potičući povratak francuskih biskupija jedinstvu liturgije. To je dovelo do sastavljanja knjiga Liturgijska godina kako bi svećenicima i laicima bili dostupni ljepota i bogatstvo liturgije“, istaknuo je papa Franjo u pismu, dodavši da je dom Guéranger molitvu Crkve smatrao najmoćnijom.

„Kada je 11. srpnja 1833. s trojicom drugova došao u stari priorat Solesmes, dom Guéranger pretvorio ga je ne samo u temeljno središte obnove benediktinskoga reda, koji je nestao nakon revolucije, nego i u duhovno uporište za vjernike: očeve i majke obitelji, djecu i sve koji su tražili duhovni savjet. To očinstvo pretvaralo se u obnovljenu želju za molitvom i dublju ljubav prema Crkvi.

Nadam se da će djelo toga Sluge Božjega, za kojega je Francuska biskupska konferencija 8. studenoga 2023. pokrenula kauzu za proglašenje blaženim, nastaviti donositi plodove svetosti u narodu, ostajući živo svjedočanstvo plodnosti monaškoga života u srcu Crkve“, poručio je papa Franjo monasima sv. Petra u Solesmesu.

Paška opatica s. Benedikta Halilović zahvalila je francuskim monasima i supružnicima Pruvot na dolasku i izrazu duhovne povezanosti.

„Sveti Trn svet je jer je bio na glavi Isusa Krista. Grijeh je ušao kroz čovjekov um, kroz misao Adama i Eve da budu kao bogovi; zatim je sišao u srce, ruke i noge kojima činimo grijeh. Krist je platio i otkupio i čovjekov um, jer je preko uma došao grijeh. To su vrata ulaska grijeha – od misli do djela“, rekla je opatica Halilović, čiji će paški samostan uzvratiti samostanu u Solesmesu vlastitom „Poveljom o razmjeni duhovnih dobara“.

Dekretom Dikasterija za evangelizaciju naroda u Rimu od 4. svibnja 2026. mr. sc. s. Ivana Gelo imenovana je nacionalnom ravnateljicom Papinskih misijskih djela (PMD) u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 15. lipnja 2026. do 14. lipnja 2031. godine. U razgovoru za Hrvatski katolički radio (HKR) istaknula je kako novu službu doživljava kao Božji poziv i nastavak svojega misijskog puta.

„Ponajprije sam doista počašćena i zahvalna Bogu jer On nekako upravlja mojim životom koji se od samoga ulaska u samostan dotiče misija. Ovo je svojevrsni kontinuitet predanja života Bogu po redovničkim zavjetima“, rekla je s. Ivana u razgovoru koji je vodio novinar HKR-a Ante Novak.

Zahvalila je na povjerenju koje joj je iskazano, kao i svojoj redovničkoj zajednici i sestrama koje su je pratile i oblikovale tijekom njezina puta.

„Zahvalna sam na povjerenju naših biskupa i Dikasterija, ali i svojim sestrama na podršci, svemu što je moja družba uložila u moje oblikovanje, kako bih danas mogla odgovorno odgovoriti na službu koja mi je povjerena“, istaknula je.

Govoreći o novoj službi, naglasila je kako je posebno raduje mogućnost služenja univerzalnoj Crkvi i jačanja svijesti o misijskom poslanju.

„Sretna sam što mogu i na ovaj način služiti Bogu i Crkvi. Poslanje Papinskih misijskih djela posebno je važno u osvješćivanju misijskoga poslanja Crkve“, rekla je.

Posebno je znakovitim ocijenila činjenicu da njezina služba započinje uoči svetkovine Duhova.

„Nalazimo se u devetnici pred Duhove, kada se Crkva prisjeća poslanja naviještanja Evanđelja svim narodima. Upravo u tome vidim i duboku simboliku službe koja mi je povjerena“, poručila je.

U razgovoru se osvrnula i na svoje iskustvo predavanja na Katoličkom sveučilištu u Ruandi, istaknuvši kako joj je upravo to iskustvo pomoglo snažnije doživjeti univerzalnost Crkve.

„Moram priznati da me posebno obogatilo iskustvo suradnje s Katoličkim sveučilištem u Ruandi. To otvara velike horizonte i omogućuje čovjeku da na poseban način osjeti univerzalnost Crkve i njezinu prisutnost među svim narodima“, rekla je.

Dodala je kako ju je to iskustvo obogatilo i na osobnoj i na redovničkoj razini.

„Velik je to blagoslov za osobni rast, ali i za življenje redovničkoga poziva koji također ima univerzalnu dimenziju“, istaknula je s. Ivana, koja predaje ekleziologiju.

Na kraju razgovora zahvalila je slušateljima Hrvatskoga katoličkog radija i misijskim suradnicima na potpori te ih zamolila za molitvu.

„Preporučam se u molitve kako bi sve ovo bilo na veću slavu Božju i za dobro Crkve, da Evanđelje dođe do svih naroda“, poručila je nova nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj.

Dosadašnja nacionalna ravnateljica PMD-a s. Ivana Margarin, FDC, završila je svoju službu nakon što je prošle godine na XXVIII. generalnom kapitulu u Rimu izabrana za vrhovnu glavaricu Družbe Kćeri Božje ljubavi.

S. Ivana Gelo rođena je u Livnu u Bosni i Hercegovini. Srednju ekonomsku školu završila je u Splitu, a u Družbu sestara Službenica Milosrđa ušla je 2008. godine. Privremene zavjete položila je 2011., a doživotne 2017. godine. Filozofsko-teološko obrazovanje stekla je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a studij je nastavila na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je 2022. magistrirala dogmatsku teologiju.

Od 2023. obnaša službu generalne savjetnice u svojoj družbi, a od 2024. predaje dogmatsku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Uz hrvatski govori talijanski i engleski jezik, a služi se i francuskim jezikom.