Misionarke Kristova kraljevstva

 
English

Misionarke Kristova kraljevstva

Misionarke Kristova kraljevstva

Kontakt: fra Krunoslav Kocijan, OFM

Svi oni koji bi željeli saznati više mogu se javiti sadašnjem crkvenom asistentu fra Krunoslavu Kocijanu, krunosalv.kocijan@ofm.hr (Frankopanski trg 12, Rijeka) ili izravno Centralnom vijeću u Rimu (www.ism-regalita.org ili segreteriaCC1@ism-regalita.com)

E-mail: krunoslav.kocijan@ofm.hr
URL: www.ism-regalita.com

Povijest

Armida Barelli, koja je zajedno s o. Augustinom Gemellijem osnovala ovaj Institut, rođena je 1. prosinca 1882. godine u Italiji, u imućnoj milanskoj obitelji koja nije bila naročito vjernička, ali su djeca odgajana u duhu poštivanja moralnih normi. Školovanje kod sestara sv. Križa u Menzingenu, u Švicarskoj, postavilo je temelje njenog duhovnog života. Tada u njoj sazrijeva želja da svoj život posveti Bogu. Po završetku školovanja vraća se u svoju obitelji, bavi se dobrotvornim radom, pomaganjem siromašnoj djeci. Upoznaje život u siromašnim milanskim predgrađima koji joj je do tada bio potpuno nepoznat. Kroz to vrijeme, uz pomoć duhovnika, dolazi do jasne odluke o posveti Bogu za apostolat u svijetu.

            Ta posveta počinje se sve konkretnije ostvarivati 1910. godine nakon njenog susreta s franjevcem o. Augustinom Gemellijem (1878.-1959.). Uz njega upoznaje franjevački duh i postaje franjevačka trećoredica. Među ostalim, s njim je surađivala u radu izdavačke kuće "Vita e pensiero", u posveti vojnika Srcu Isusovu, u osnivanju Katoličkog sveučilišta "Presvetog Srca Isusova".

            Milanski nadbiskup ju je 1917. godine pozvao na sudjelovanje u organiziranju Ženske mladeži Katoličke akcije, kako bi se širenjem kršćanskih ideja borilo protiv marksističke propagande. Ubrzo ju je papa Benedikt XV pozvao da to isto djelo provede u cijeloj Italiji, i sve do 1946. godine ona ostaje predsjednica te organizacije. Pri tom radu, u kojem je proputovala cijelu Italiju, često su je pojedine djevojke pitale za mogućnost potpune posvete Bogu za apostolat, ostajući u svijetu. To pitanje ona je iznijela papi Benediktu XV, a on je preporučio da se oslanjajući se na različite Treće redove, u njihovom okrilju osnuju grupe duša koje će se posvetiti Bogu za apostolat u svijetu.

            Uz pomoć oca Gemellija i savjeta drugih otaca franjevaca, Armida je skicirala prvo "pravilo" i grupa prvih dvanaest misionarki posvetila se Bogu u "koriću sv. Klare" u crkvi sv. Damjana u Asizu 19. studenog 1919. godine. Tada nastalo "pobožno udruženje", bilo je prva jezgra Svjetovnog instituta misionarki Kristova kraljevstva. Tako se počeo ostvarivati ideal života potpuno i trajno posvećenog Bogu za apostolat u svijetu, u svjetovnom načinu života, utemeljen na franjevačkoj duhovnosti.

            Nama se to sve sada čini sasvim prirodno, ali u prvim godinama dvadesetog stoljeća takav put je bio još nepoznat, i nalazio je na suprotstavljanje i u samoj Crkvi. Posveta i laički stalež činili su se nepomirljivim. Prvi crkveni dokument u kojem se službeno priznaje i prihvaća ovakav način života je apostolska konstitucija "Provida Mater Ecclesia" pape Pija XII od 2.veljače 1947. godine. Ubrzo nakon toga, Svjetovni institut misionarki Kristova Kraljevstva postaje Institut papinskog prava, a 3. kolovoza 1953. dobiva od Kongregacije za redovnike svoju konačnu potvrdu.

Armida Barelli umrla je 15. kolovoza 1952. godine, a o. Augustin Gemelli 1959. godine.  Tih godina počinje širenje Instituta po cijelom svijetu. O njegovom značaju u to vrijeme puno govori činjenica da je kao jedina predstavnica svjetovnih instituta i kao jedna od malobrojnih žena na II Vatikanskom koncilu sudjelovala Alda Miceli, predsjednica Instituta u to vrijeme.

Temelji duhovnosti

Duhovnost ovog Svjetovnog instituta izrazito je franjevačka, a njegove članice svoju potpunu posvetu u duhu Blaženstava ostvaruju polažući zavjet čistoće i obećanja poslušnosti i siromaštva, ne odlazeći u samostan, nego ostajući u svijetu, posvećujući ga skrovito iznutra, djelujući kao sol, svjetlo i kvasac za unapređenje ljudskih vrednota i za posvećenje svijeta. Svoje poslanje ostvaruju radeći u različitim zanimanjima, djelujući u civilnom društvu i u crkvenoj zajednici. One svjedoče da je moguće živjeti, u svjetovnom načinu života, sveto Evanđelje slijedeći Krista poslušna, siromašna i čista. Misionarka živi laičku duhovnost, u svjetlu otajstva Utjelovljenja, tražeći one oblike molitve i razmatranja koji odgovaraju zahtjevima svjetovnog načina života. Traži Božju prisutnost u svakodnevnom životu; dionica je Kristova svećeništva, prinoseći Bogu samu sebe i sva stvorenja. Stav hvale obilježava život misionarke koja, poput sv. Franje, prepoznaje u stvorenjima znakove Stvoritelja te, stoga, hvali i blagoslivlja u vijeke „Najvišeg, Svemogućeg, dobrog Gospodina“. Odgovarajući na dar poziva, misionarka se obvezuje živjeti suobličena siromašnom Kristu, po primjeru sv. Franje i sv. Klare.

U sudjelovanju, po mogućnosti svakodnevnom, u euharistijskom slavlju  koje je izvor i vrhunac života Crkve, misionarka pronalazi duhovnu hranu kako bi cijeli njezin život postao „razlomljeni i darovani kruh“. Vrijeme posvećuje molitvom sudjelujući u liturgijskoj molitvi Crkve, a naročito njeguje osobnu molitvu. Svakodnevno moli da Kristovo "kraljevstvo ljubavi zasja u Crkvi i u svijetu". Isto tako gaji posebnu pobožnost prema Bezgrešnoj Djevici Mariji.

Iako misionarka "ostaje u svijetu" postoje i trenuci zajedničkog života koji služe za rast u ovom zvanju i međusobnom zajedništvu: redoviti mjesečni susreti, godišnje duhovne vježbe, kao i razni susreti na međunarodnoj razini.

Prisutnost u svijetu

Institut svoje sjedište ima u Italiji i tamo je većina članova, ali njegovo je posebno obilježje rasprostranjenost po mnogim zemljama u cijelome svijetu. Prisutan je u 32 države, na svim kontinentima.

Prisutnost u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je Institut prisutan od 1972. godine zahvaljujući fra Korneliju Šojatu koji ga je, na poticaj svog subrata fra Karla Kaića, upoznao za vrijeme  studija u Rimu. Fra Kornelije je bio crkveni asistent hrvatske grupe od samog početka pa sve do svoje smrti 2006. godine. Institut je u Hrvatskoj službeno počeo djelovati 1. prosinca 1972. godine kada je u Rimu primljeno prvih pet hrvatskih misionarki. One su svoje prve zavjete polagale 3. svibnja 1975. godine u "koriću sv. Klare" u crkvi sv. Damjana u Asizu, na onom istom mjestu kao i prvih dvanaest misionarki davne 1919. godine.

Da bi sačuvale mogućnost skrovitog djelovanja unutar Crkve i svijeta, članice ne govore javno o svom pripadništvu Institutu, pa poneki puta ostaju nepoznate i za one koje osjećaju poziv za takav način života.

Svi oni koji bi željeli saznati više, mogu se javiti sadašnjem crkvenom asistentu fra Krunoslavu Kocijanu, krunoslav.kocijan@ofm.hr (Frankopanski trg 12, Rijeka) ili izravno Centralnom vijeću u Rimu (mrežna stranica www.ism-regalita.com, adresa e-pošte segreteriaCC1@ism-regalita.com).   

Prethodni članak:
Obitelj Malih Marija
Povratak na sve članke
 

Najave događanja

 
Seminar za medicinske sestre redovnice

Ludbreg 8-10. listopada; voditelj: mons. Bože Radoš; tema: Gospodine, daj da ozdravim

Izdavaštvo

Dar vjernosti
Dar vjernosti
Vijesti 1 (2021)
Vijesti 1 (2021)
Nedjelja Dobroga Pastira 2021.
Nedjelja Dobroga Pastira 2021.
Posvećeni život (2020)
Posvećeni život (2020)
Zlatni jubilej naše Konferencije
Zlatni jubilej naše Konferencije
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)

Linkovi