Vijesti - Molitveno bdjenje uoči otvorenja Godine posvećenog života

Molitveno bdjenje uoči otvorenja Godine posvećenog života održano je u crkvi Sv. Ignacija u Dubrovniku u subotu 29. studenoga. Sudjelovali su mnogobrojni redovnici i redovnice iz cijele biskupije, a predvodio ga je dubrovački biskup Mate Uzinić, koji je ujedno i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života.

Na početku sve okupljene pozdravio je pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig. Posebno je pozdravio, a i svima predstavio novoosnovani Zbor redovnika i redovnica Dubrovačke biskupije koji je na molitvenom bdjenju imao svoj prvi nastup. Nastupio je i Zbor mladih Dubrovačke biskupije.

Biskup je kazao da "u godini posvećenog života, koju je proglasio papa Franjo, čitava Crkva sa zahvalnošću gleda na dar posvećenog života, u kojem Bog neprestano poziva muškarce i žene da odlučnije idu stopama njegova Sina i korjenito žive evanđeoske vrednote. U ovom molitvenom slavlju zahvaljujemo za sve Bogu posvećene osobe i molimo da bi i danas mogle Crkvi i svijetu biti očiti znak neprolaznih vrednota Božjega kraljevstva."

Predstavljajući program molitvenog bdjenja, s. Marislava Samardžić kazala je da je središnja tema "pozvani na radost", a zbog čega se u prvom dijelu čitanjem tekstova pobudnice papa Franje "Evangelii gaudium" (Radost evanđelja) željelo prisjetili glavnih ciljeva u Godini posvećenog života.

Drugi dio bdjenja sastojao se od tri dijela: zahvale za pozvane, molitve pozvanih i molitve za nova duhovna zvanja. U tom dijelu sudjelovali su ne samo redovnici i redovnice, nego i svećenici, članovi molitvenih zajednica, obitelji i mladi, čime se pokazalo zajedništvo cijele biskupije u tom velikom događaju, potvrđujući da to nema važnost samo sa osobe posvećenog života, nego i za cijelu mjesnu Crkvu.

U sklopu molitvenog bdjenja održano je i euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Molitvenim bdjenjem željelo se "sa zahvalnošću spomenuti nedavne prošlosti", počevši od Drugoga vatikanskog sabora i 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenog života; zatim "s nadom prigrliti budućnost", sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život, a ta se kriza ne smije shvatiti "kao predsoblje smrti, nego kao kairos, prava prigoda za duboki rast, a s time i za nadu potaknutu sigurnošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve, jer ga je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve", kao i "sa strašću živjeti sadašnjost", a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. Istaknuto je da je potrebno "uvijek započinjati iznova, uporno tragati, pomno osluškivati i proročkom snagom i upornošću sanjati dinamičku, a ne statičku vjernost karizmi i osnivaču, dajući uvijek prednost Duhu pred zakonom, kreativnoj mašti pred krutim legalizmom i institucijskim oblicima prošlosti." (ika)