Vijesti - Đakovačko-osječka nadbiskupija

Blagdan Pikazanja Gospodinova i Dan posvećenog života proslavljen je u petak, 2. veljače 2024. u đakovačkoj katedrali, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Misno slavlje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, a koncelebrirali su umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, pomoćni biskup Ivan Ćurić, katedralni župnik Ivan Lenić i još petorica svećenika. Uz brojne vjernike slavlju su nazočile i Milosrdne sestre Svetog Križa. Osim u povodu proslave blagdana Prikazanja Gospodinova i Dana posvećenoga života, misa je slavljena i za umirovljenog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, koji je toga dana slavio imendan.

Misno slavlje započelo je ulaznom procesijom u kojoj su uz biskupe, svećenike i bogoslove sudjelovale i redovnice. Uslijedio je blagoslov i paljenje svijeća koje simboliziraju Krista – svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka izraelskoga (usp. Lk 2,32).

U svojoj homiliji nadbiskup je naglasio susret kao najvažniju temu naviještene Božje riječi. Govorio je o susretu starca Šimuna i djeteta Isusa u kojem se dogodio susret Boga i čovjeka te da je Duh Sveti taj koji rasplamsava čežnju za Bogom i vjernike potiče na to da vide Boga u malenosti i krhkosti božićnoga Djeteta. „Šimun, ponukan od Duha, vidi i prepoznaje Krista. I moli ovako: ‚Vidješe oči moje spasenje tvoje‘ (r. 30). To je veliko čudo vjere. Ona otvara oči, preobražava pogled, mijenja perspektivu. I to je primarna zadaća i poslanje Bogu posvećenoga života. Kao što znamo iz mnogih Isusovih susreta u evanđeljima, vjera se rađa iz Božjeg suosjećajnog pogleda na nas, koji mekša naše grudi kamene i liječi rane srca, te nam daje gledati na sebe i svijet drugim očima. Daje nam novim očima gledati sebe, druge, sve situacije kroz koje prolazimo u svome životu, pa i one najbolnije. To nije naivan pogled! Ne! Riječ je o mudrom pogledu. Naivan pogled bježi od stvarnosti ili se pravi da ne vidi probleme. Riječ je, naprotiv, o očima koje znaju ‚vidjeti unutra‘ i ‚vidjeti dalje‘; koje se ne zaustavljaju na onom izvanjskom, nego mogu proniknuti također u pukotine naših slabosti i neuspjeha i u njima prepoznati Božju prisutnost“, rekao je nadbiskup.

O tome kako današnji čovjek gleda na posvećeni život nadbiskup je rekao: „Na Bogu posvećeni život gledamo kao na neku drugoklasnu stvarnost, kao nešto beskorisno. Kao da više nismo sposobni za dalekovidan pogled vjere, koji prodire i unutra i pruža se daleko? Kao da smo izgubili pogled i snagu Duha te sposobnost njegovati i drugačiju viziju posvećenog života.“

Starac Šimun je primivši u naručje dijete Isusa vidio Gospodina – vidio je spasenje. „A kad ruke jednog svećenika ili Bogu posvećene časne sestre, jednog kršćanskog muškarca ili žene ne grle Isusa, onda one grle prazninu, koju pokušavaju ispuniti drugim stvarima u kojima nema Djeteta Isusa. A obgrliti Isusa: to je znak, to je put, to je ‚recept‘ za obnovu kako svećeničkog i redovničkog života, tako i naših kršćanskih brakova i obitelji. Zastanimo zato u molitvi, u klanjanju pred Gospodinom! Drage sestre, danas na Dan posvećenoga života obnovite svoje redovničko posvećenje. I svi molimo Gospodina da i nama dade oči koje znaju vidjeti dobro, gledati daleko i otkrivati Božje putove za sve nas“, zaključio je homiliju nadbiskup Hranić.

Okupljene Milosrdne sestre Svetog Križa na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki obnovile su svoje zavjete, a na kraju misnog slavlja imendansku čestitku nadbiskupu Marinu izrekao je župnik Lenić. „Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine koji ste izrasli iz slavonskoga podneblja i s kojim je Bog baš ovdje na prostorima drage nam Slavonije, Baranje i Srijema imao i provodio svoje planove u služenju Kristu i Crkvi – Vi ste nastojali, ugledajući se u Mariju, na njih postojano odgovarati nadom i radom.

I sada kao umirovljeni nadbiskup među nama ste u našem Đakovu i usred vjernika domaće župe, dionik svega života koliko Vam snage dopuštaju, napose u slavlju otajstava u našoj katedrali. Hvala Vam što nalik starcu Šimunu s nama čekate Krista živoga u svojoj Crkvi. Što ga ustrajno ispovijedate i susrećete u otajstvu s nama i među nama svjedočeći neprevarljivu nadu koja je u njemu i njegovim obećanjima, a tihim radom i dalje doprinosite očuvanju vrednota evanđelja, izgradnji kraljevstva Božjega u nemirnom svijetu.

U zajedništvu s prisutnim biskupima, svećenicima, bogoslovima sestrama redovnica i njihovim prisutnim pripravnicama čiji je danas Dan, napose u ime vjernika domaće đakovačke župe primite našu imendansku čestitku i o 34. godišnjici biskupskoga imenovanja praćeni iskrenom zahvalom za sve po čemu ste se dobrome i mnogostrukome ugradili u naše živote i živi hram naše Đakovačko-osječke nadbiskupije te molitvom da Vas Bog i dalje čuva u dobrom zdravlju i vjernoga njegovoj volji. Preporučujemo se svi Vašim molitvama. Oče nadbiskupe Marine, najsrdačnije čestitamo! Živjeli!“, kazao je župnik Lenić.

Nadbiskup Srakić je u znak zahvale primio buket cvijeća koji mu je predala djevojčica Josipa Pavičić, a potom je zahvalio svima i sestrama čestitao njihov Dan.