Monfortanci – Družba Marijina (SMM)

O NAMA

Družbu Misionara Monfortanaca osnovao je sveti Ljudevit Grignion Montfortski u Francuskoj godine1705. On je utemeljitelj i duhovni otac naše Družbe.

Oci Monfortanci koji žive u Hrvatskoj pripadaju Talijanskoj provinciji. Za sada naša jedina zajednica u Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu – Blato. U Hrvatskoj smo prisutni od 1976. godine. Ta godina se uzima kao službeni početak našeg djelovanja u Zagrebu, jer je na blagdan Male Gospe, 8. rujna, kardinal Franjo Šeper, blagoslovio kapelicu našega samostana u Ulici Svetoga Duha na Bijeniku. Prvi Monfortanac je bio pokojni o. Luka Cirimotić (1929 -2006). On je na međunarodnom marijološkom kongresu u Mariji Bistrici susreo oce Monfortance iz Italije, povezao se s njima i otišao živjeti u Rim, da bi godinu dana kasnije započeo godinu novicijata. Godinu dana kasnije, 1973., pridružuje mu se pater Ivan Magdić.

Za vrijeme Marijanske godine, 1987., i u godini kada se je slavila 40. godišnjica od proglašenja svetim sv. Ljudevita Montfortskog, u samostan na Svetom Duhu dolaze današnja tri patra: Miljenko Sušac, Mihovil Filipović i Zdravko Barić. Oni će iste godine započeti kandidaturu u Veroni, a zatim novicijat u Santeramu – Bari. Svi patri proveli su mnogo godina u Italiji gdje su završili cijelu formaciju, i magistrirali na papinskim sveučilištima. Postupno su se vraćali u Zagreb i godine 2001., utemeljena je u Zagrebu prva redovnička zajednica koja danas broji četiri svećenika, četiri bogoslova, dva novaka i dva postulanta.

U svojem pastoralnom radu patri su bili na službi u Italiji, u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Dubrovačkoj, Gospičko-Senjskoj biskupiji i Vojnom ordinarijatu.

7. ožujka 2009. započeli smo s izgradnjom novog samostana u Blatu kod Zagreba. Kamen temeljac blagoslovio je biskup Valentin Pozaić.

31. listopada 2010. mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, blagoslovio je samostan i kapelu otaca Monfortanaca. Misnom slavlju nazočili su i vrhovni general reda Santino Brembilla, provincijal talijanske provincije Luciano Nembrini i susjedni župnici, uz sudjelovanje velikog broja vjernika.

U svom pastoralu patri pomažu na župama, animiraju neke crkvene pokrete, vode duhovne vježbe za redovnice , drže duhovne obnove, neki su na službi u Vojnom ordinarijatu. Nama draga aktivnost je prevođenje Monfortovih duhovnih spisa te sustavni prikaz naše duhovnosti.

U samostanu u Blatu slavi se svakodnevna Euharistija i održavaju se raznoliki duhovni programi: okupljaju se molitvene zajednice, animira se tjedno euharistijsko klanjanje te mjesečno noćno bdijenje. Patri su na raspolaganju za sakrament ispovijedi i za duhovno vodstvo.

KARIZMA I DUHOVNOST DRUŽBE

Sveti Ljudevit Grignion Montfortski (1673-1716) bio je pučki misionar,  koji je od Pape Klementa XI godine 1706. dobio počasni naziv “apostolski misionar. Svrha njegovih misija bila je obnova kršćanskog duha među kršćanima, obnavljajući svijest o krsnim obečanjima kroz predanje – posvetu vlastitog života Blaženoj Djevici Mariji.

U Pravilu svećenika misionara Družbe Marijine, Montfort naglašava: “Ovi svećenici trebaju biti od Boga pozvani kako bi obavljali misije poput siromašnih apostola. Monfortanci pripadaju institutu apostolskog života, s naglašenom marijanskom karakteristikom.”

Monfortanska duhovnost je prije svega put traženja i suobličenja Isusu Kristu. Naš utemeljitelj je bio svećenik mističnog iskustva koji je žarko tražio i želio prisutnost Boga živoga u svome životu: Obuzela me je velika želja da te posjedujem i da te tražim na sve strane… On nazivlje Isusa Krista Vječna, Utjelovljena i Raspeta Mudrost, koja svoju ljubav prema čovjeku pokazuje u otajstvu Utjelovljenja (25 ožujak je centralna svetkovina Družbe), koje je za Montforta najuzvišenije jer sadrži u jezgri sva druga otajstva; i u otajstvu trpljenja i smrti na Križu: Evo po mom mišljenju najveće otajstvo Vječne Mudrosti: to je Križ; Vječna Mudrost tako se sjedinila i pritjelovila križu, da se s pravom može reći da je Mudrost Križ i da je Križ Mudrost.

Najsavršenije sredstvo ili put kojim se postiže sjedinjenje sa Božanskom Mudrošću jest nježna i istinska pobožnost prema Presvetoj Djevici: Od svih sredstava da zadobijemo Isusa Krista, Marija je najsigurnije, najlakše, najkraće i najsvetije; Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju; Zato što budeš više gledao Mariju u svojim molitvama, djelima i patnjama… vjeruj mi naći ćeš Isusa Krista koji je uvijek s Marijom velik, silan, djelotvoran i neshvatljiv; Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj Majci.

Osvijetliti lik i ulogu Majke Božje u povijesti spasenja, te u kršćanskoj duhovnosti, jedno je od specifičnih poslanja misionara Monfortanaca.

Monfortov najpoznatiji duhovni spis je Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. O čitanju tog duhovnog klasika blaženi Papa Ivan Pavao II je rekao: Čitanje ove knjižice za mene je predstavljao jedan odlučujući preokret u životu…

Naša duhovnost je dakle kristocentrično - marijanska, a njezina najbitnija karakteristika je Osobna posveta Isusu Kristu po Marijinim rukama: Bez sumnje, najsavršenija od svih pobožnosti je ona koja nas najsavršenije Isusu upriličuje i sjedinjuje. A pošto je Marija od svih stvorova najviše upriličena Isusu, dosljedno i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, više od ijedne druge pobožnosti posvećuje i upriličuje dušu Isusu, pa što je neka duša više posvećena Mariji, to će biti više posječena i Isusu Kristu. Eto zato savršeno i potpuno posvećenje Isusu nije ništa drugo nego savršeno i potpuno posvećenje sama sebe Presvetoj Djevici; ili drugim riječima, ta je posveta savršena obnova zavjeta i obećanja učinjenih na krštenju.

Radi se zapravo o svetom ropstvu ljubavi Isusu u Mariju. Posveta Isusu po Mariji može se izgovoriti na sažet način koji glasi ovako: Totus Tuus. Sav sam Tvoj, i sve moje je Tvoje, ljubezni moj Isuse, po Mariji tvojoj presvetoj Majci.

Posveta koju Montfort uči je put obnove i sazrijevanja krsnog posvećenja po Mariji, nasljeđujući njezine kreposti kako bi postajali sve više otvoreni djelovanju Duha Svetoga u nama : Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu. O otajstva milosti, nepoznata i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima .
Ako bismo željeli sažeti sve ovo što smo rekli u vezi karizme i duhovnosti, poslanje misionara Monfortanaca ima četiri izraza, a to su:

1. Evangelizacija;
2. Marija;
3. Promjena mjesta boravka;
4. Rad u zajedništvu.

Žensku granu naše Monfortanske obitelji čine Kćeri Mudrosti koje je utemeljila zajedno s Montfortom blažena Marija Lujza od Isusa (1684-1759). Proglašena je blaženom godine 1993.