Franjevke misionarke iz Asiza

Družbu sestara Franjevki misionarki iz Asiza osnovao je u Asizu 1702. franjevac konventualac o. Josip Antun Marcheselli sa franjevačkom trećoredicom sestrom Anđelom Marijom del Giglio. Svrha Družbe bila je potpuno posvećenje Bogu putem redovničkih zavjeta uz intenzivni molitveni život i pokoru, te vršenje djela milosrđa. Od samog početka sestre su se posvetile odgoju i poučavanju djevojaka. Živjele su prema Pravilu koje je sveti Franjo asiški napisao za Treći red, a o. Marcheselli je napisao knjižicu “Uputa” odnosno prve Konstitucije. Tek nakon 200 godina života i djelovanja samo u gradu Asizu sestre odlaze u misije, najprije u Grčku, zatim u Rumunjsku i Tursku (1902. godine). Između godine 1957. i 1960. odlaze u Australiju, Japan, Zambiju, Brazil i SAD. Godine 1960. dolazi do osnutka Generalne delegature u Hrvatskoj, ali bez prisustva talijanskih sestara. Godine 1980. otvorena je misija u Koreji, a 1990. u Keniji. Tako “misionarnost” čini jednu od temeljnih oznaka i ciljeva Družbe, te ona dobiva naziv: Družba sestara franjevki misionarki del Giglio (kasnije je del Giglio promijenjeno u di Assisi).

Generalna Delegatura Družbe u našoj zemlji osnovana je krajem 1960. na otoku i u gradu Cresu, zaslugom provincijala franjevaca konventualca o. Pija Polonijo. Danas je to Hrvatska provincija sv. Maksimilijana Kolbea, koja je nedavno proslavila 40 godina svog postojanja i djelovanja.

Provincija broji 25 sestara koje djeluju u tri samostana franjevaca konventualaca u Hrvatskoj (Cres, Vinkovci, Novi Marof) te u jednom samostanu u Njemačkoj (Kaiserslautern) i u dvije gore navedene vlastite kuće. Sestre na župi i u samostanu vode domaćinstvo, sviranje i pjevanje u crkvi i katehizaciju u župi i školi, pomažu starima, bolesnima, siromašnima i duhovno potrebnima. Nove Konstitucije obvezuju na usmjerenje služenja prema najsiromašnijima i nezaštićenima, odbačenima i hendikepiranima, već prema mjestima i najhitnijim potrebama. A posebnu pažnju treba upraviti obiteljima u poteškoćama i onima koji trpe zbog siromaštva, napuštenosti ili osamljenosti. Budući da pripadamo misionarskoj Družbi, sve trebamo rasti u raspoloživosti da budemo u misije i poslane. Tko osjeti Božje nadahnuće neka očituje svoju nakanu višoj poglavarici na koju spada da ocijeni molbu. (Iz Konstitucija).

Provincija još nema vlastitih misija “ad gentes”, ali za tim teži, a sve ovisi o misijskim zvanjima. Misijska redovnička formacija ostvaruje se najprije u vlastitoj provinciji, a upotpunjuje u generalnoj kući u Asizu i u samim misijama.