Vijesti - Seminar za članice HUVRP u Blatu na Korčuli

 

Seminar za članice HUVRP u Blatu na Korčuli

Seminar za članice HUVRP u Blatu na Korčuli Objavljeno: 10. 03. 2006 - 00:36

U ponedjeljak 6. ožujka 2006. članice HUVRP-a krenule su iz Zagreba za Blato. Usprkos lošem vremenu ispred zagrebačke Mimare okupile su se redovnice iz Dubrovnika, Cetinja, Sarajeva, Rijeke i Splita. No, ono što je planirano prije godinu dana, trebalo je i realizirati. S Božjom pomoći, one kojima i dolikuje hrabrost, avantura i vjera u Providnost, krenuše na put. Kroz vijavicu, snijeg, kišu i buru zagrebačka je skupina oko 15 sati stigla u Split. Budući da se zakasnilo na trajekt za Vela Luku, sestre su navratile na Lovret, u provincijsko sjedište Školskih sestara franjevki koje su pripremile srdačan doček i obilat objed. Nakon topline srca, samostana i objeda, družini za Blato priključile su se još tri poglavarice iz Splita i Šibenika.

 

Krenulo se magistralom put Orebića. Iako nas je putem i dalje pratilo loše vrijeme, u autobusu je vladalo vedro raspoloženje s molitvom. Oko 20.30 stigosmo na Orebić gdje smo se trebale ukrcati na trajekt koji se „mučio“ ne bi li pristao u luku. Tijekom vožnje često su se javljale poglavarice koje su bile na sigurnijem terenu i hrabrile putnice u autobusu. Pobožan i hrabar vozač s profesionalnom nas je sigurnošću ukrcao na trajekt. Iako je posada sumnjala u njegov uspjeh, bio je to dokaz da sve što se hoće, može se postići uz volju i prepuštanje u Božje ruke po zagovoru bl. Marije Petković. Na Korčuli nas je dočekao snijeg s olujnim nevremenom koje nas je pratilo sve do Blata. 
 
U matičnu kuću Kćeri Milosrđa stigosmo oko 22.30 gdje su nas srdačno primile tamošnje sestre. Nesvakidašnji susret i pohod svetištu bl. Marije Petković bilo je ugodno iznenađenje za sve. U ambijentu koji potiče na pobožnost zahvalile su za sretan put i zaboravile na sve teškoće.  Susret se nastavio u utorak 7. ožujka nakon jutarnje svete mise kada je sudionice pozdravio voditelj seminara msgr. Josip Delić. Skup od dvadeset sedam poglavarica s područja bivše Jugoslavije u svetištu je pozdravila i predsjednica HUVRP-a s. M. Emila Barbarić, organizatorica i domaćica: „Drage sestre poglavarice, poslije napornog, ali željno očekivanog hodočasničkog putovanja bl. Mariji Propetoga Isusa srdačno vas pozdravljam okupljene ovdje u njezinu rodnom Blatu i želim vam ugodan boravak. S osobitom radošću i zahvalnošću pozdravljam msgr. Josipa Delića koji uvijek iznova iznalazi načina kako da s redovnicama znalački podijeli iskustvo u različitim prigodama kao što je i ovaj seminar za članice HUVRP-a. Također je uvijek iznova spreman ukazati na Božje djelo ostvareno po našoj blaženici Mariji Propetog Isusa Petković. Veliku dobrodošlicu i srdačan pozdrav upućujem vama, drage sestre poglavarice, i zahvaljujem Bogu što nas je večeras okupio u mjestu iz kojega je potekla karizma družbe Kćeri Milosrđa. Srdačno pozdravljam i vas, drage moje sestre, koje sam zatekla ovdje u dragoj nam kolijevci Družbe.
 
Vjerujem da svaka od nas večeras ovdje duboko osjeća kako se Bog ne da nadmašiti u svojoj domišljatosti u kojoj obično, malo, jednostavno preobražava u izvanredno, veliko i osobito. Bezbrojni primjeri iz života Crkve ukazuju nam na takvu shemu Božjega djelovanja, a jedan takav primjer je Ona uz čije relikvije sada stojimo. U svako je vrijeme izniknuo upravo takav izdanak kakvog je Bog trebao za određenu sredinu i tamošnje okolnosti. Imajmo hrabrosti i večeras vjerovati i moliti od Boga da u ovo naše vrijeme, u ovim našim okolnostima domovine i svijeta podigne opet obične, male i jednostavne i učini ih svjetionicima i putokazima na putu vjere, povjerenja o Očevu ljubav i milosrđe, u njegovu blizinu i vodstvo! Neka nam u tomu bude od pomoći i zagovor naše blaženice. Radujem se da ćemo u sjeni svetišta bl. Marije Propetog Isusa Petković ovih nekoliko dana promišljati o putevima i načinima ostvarenja ljubavi na temelju prve enciklike pape Benedikta XVI.
 
Svjedoci smo svagdašnjice koja razjedinjuje, odvaja od bitnoga i odvlači na bezbrojne stranputice pod izlikom nužnosti, potrebitosti i sličnoga. Znam da je svaku od nas stajalo mnogih žrtava kako bismo mogle odvojiti vrijeme za ovaj naš susret ovdje. Čineći tako, slijedimo uputu naše blaženice koja je uvijek poticala: „Sve neka propadne, ali neka sveta ljubav ostane“ (Oporuka).
 
Drage sestre, vjerujem da ovim hodočašćem u iznalaženje puteva i načina u otkrivanju i promicanju duha jedinstva započinjemo proročki hod koji se ne smije i ne da zaustaviti na pola puta, nego ga se mora ići do kraja. Milosni trenutak našem narodu nadošao je beatifikacijom redovnice, utemeljiteljice jedne izvorne hrvatske družbe. Ono što bi se trebalo pokrenuti tim događajem u svim našim redovničkim zajednicama ne smijemo zaustaviti nego, uz Božju pomoć, nastojati dalje usmjeravati i voditi. Kairos traži uporan hod. Kairos se ne da zaustaviti niti odgoditi, proizvesti kada kome odgovara, već kao milosni trenutak pohoda Božjega može se jedino zgrabiti i ne ispuštati iz ruku i vidika. Stoga, molimo Duha Božjega da nam pomogne u ove dane otkriti lik poglavarice koja poput poslužiteljice ili sluškinje stoji među svojim sestrama, koja zna saslušati, čuti i poslužiti u Duhu Božjemu. Bog nas je pozvao u ovom trenutku i objavio nam svoju ljubav u zajedništvu koje nam je darovao i u službi koju nam je povjerio. U ovom trenutku „lađa“ naših družbi i provincija stoji u našim rukama i u našem srcu. Bog i zajednica su nam ih u ovom trenutku povjerili. Na nama je da otkrijemo kako nam je ljubiti svoju družbu i njome upravljati, da ni nama ni ijednoj sestri ne ostanu zatvorena vrata koja vode u zajedništvo s Bogom, u njegovu blizinu. Ovo vrijeme i ove okolnosti i uvjete Gospodar svega povjerio je nama. Posebice nam je povjerio sadašnjost naše družbe i provincije, kao i budućnost koja neminovno nastaje ili nestaje. Svoje srce, svoje potrebe, potrebe onih koje su nam povjerene povjerimo onoj koja je pred nama neustrašivo išla vjerujući da Bog upravlja našim životom i životom onih koje su njegove a nama ih je povjerio. Od srca želim da nam ovi dani budu ispunjeni radosnim sestrinskim druženjem, plodnim radom i puninom kojom Otac daruje one koje ljubi.“
 
Tema seminara bila je Enciklika pape Benedikta XVI. - Bog je ljubav, koju je msgr. Josip Delić toplo, stručno i nenametljivo posredovao. Sve je bilo potkrijepljeno mislima i molitvama bl. Marije Propetog Isukrsta Petković. Msgr. Delić svoje je obraćanje započeo  pozivom pape Ivana Pavla II. redovnicima da se ne umore jer je posvećeni život odgovor na dar koji dolazi s neba i čeka da ga se primi otvorena srca. Razlažući po dijelovima prvu encikliku Benedikta XVI., voditelj seminara je istaknuo da je to jaki tekst koji izražava srž kršćanskog života. Prva enciklika pape Benedikta je vapaj da ljubav zavlada u Crkvi. Ona promiče Boga koji je ljubav, koji postaje čovjek kada pokazuje do koje mjere je zaljubljen u čovjeka.
 
Poslije objeda s. M. Emila je povela poglavarice do rodne kuće bl. Marije Petković i ispričala neke zanimljivosti iz njezina života, a župnik don Stipo Miloš poglavaricama je pokazao župnu crkvu Svih svetih i ukratko predstavio stanje župe Blato. Euharistijsko slavlje s večernjom molitvom predslavio je msgr. Delić. Misno je slavlje uljepšao dječji zbor župe Blato koji je pripremila i predvodila s. M. Danijela Škoro.
 
Nakon mise članice HUVRP-a primio je načelnik Općine Blato gosp. Ivo Gavranić progovorivši o povijesnom razvoju Blata, ali i sadašnjim prilikama. Zatim je klapa Kumpanja poglavaricama otpjevala tri pjesme što su sestre oduševljeno pozdravile. S. M. Emila je u ime HUVRP-a načelniku poklonila Kanonsko pravo i novoizišlu encikliku pape Benedikta XVI. Bog je ljubav.
 
U srijedu 8. ožujka nakon slavljenja jutarnje i doručka uslijedilo je razmišljanje o najnovijoj enciklici. Između ostaloga, msgr. Delić je prisutnim sudionicama seminara priopćio što danas Papa traži od redovnika i redovnica - činiti više od najvišega da bismo osjetili kako nas ljubi Bog. Svi smo pred zahtjevom Božje ljubavi koja nas pokreće i traži nove oblike. „Trebamo gorjeti od ljubavi. Ako samo to upamtimo i provedemo u život, onda smo dobro protumačili ovu encikliku“, završio je svoja izlaganja msgr. Delić. 
 
U predahu su djeca iz Dječjeg vrtića „Marija Petković“ priredila prigodan program izvevši plesnu točku te nekoliko recitacija i pjesama.
 
Euharistijsko slavlje u 12 sati predslavio je voditelj seminara čime je završio prvi dio programa. Nakon objeda i pozdrava s msgr. Josipom Delićem, poglavarice su predvođene s. Katarinom Maglica, vrhovnom glavaricom sestara dominikanki, iskoristile sunčan dan i otišle prema Korčuli gdje su posjetile grob don Luke Depola – velikog prijatelja i dobročinitelja djece i redovnica. Dalje su pod stručnim vodstvom Stanke Kraljević otišle u razgledavanje korčulanske katedrale sv. Marka, njezine riznice i samostana sestara dominikanki. Večernju i povečerje slavile su zajedno sa sestrama zajednice u samostanskoj kapelici. Nakon večere poglavarice su se vratile u Blato i Prigradicu na počinak.
 
U četvrtak 9. ožujka nakon jutarnje i doručka u svetištu bl. Marije Petković izloženo je Sveto Otajstvo. Nakon klanjanja uslijedila  je izvanredna plenarna skupština HUVRP-a kojoj je predsjedala s. M. Emila Barbarić. Umorne od iscrpne sjednice pristupile su ukusno pripremljenom objedu. Sestre su svakodnevno iznenadile svečano ukrašenim stolovima i uistinu s ljubavlju pripremljenom hranom, a danas i darovima, čudesnim rukotvorinama s. M. Silverije Tulić.
 
Nakon što su veselo i sa zahvalom primile darove, sestre su otišle u razgledavanje Prižbe, najljepšeg dijela otoka Korčule. U tom prekrasnom mjestašcu bl. Marija Petković je pisala prve konstitucije za družbu Kćeri Milosrđa i doživljavala posebna iskustva Božje blizine. S. M. Paulina i s. M. Irena svakoj su poglavarici dale grančicu mimoze koja se rascvala u Prižbi i počastile ih blatskim delikatesama. Nakon kratkog boravka u Prižbi, otišle su u kratak posjet Babini, mjestu na drugoj obali otoka Korčule gdje je Marija Petković kao djevojka doživljavala posebna iskustva Božje nazočnosti i gdje je siromašnu djecu učila čitati i pisati te im predavala vjeronauk. Pune oduševljenja i dojmova poglavarice su se vratile na euharistijsko slavlje koje je predslavio preuzvišeni biskup dubrovački msgr. Želimir Puljić, a u koncelebraciji su bili župnik don Stipo Miloš, tajnik don Mile i kapelan don Marko Stipić. U svojoj propovijedi biskup Puljić je rekao:
 
„Sve vas od srca pozdravljam, dragi štovatelji blažene Marije Propetog Isusa, koji ste došli na ovaj dan moliti se u svetištu naše blaženice. Posebice pozdravljam vas, poštovane časne sestre, koje ste kao poglavarice različitih družbi i članice Unije iz Hrvatske i iz drugih susjednih država došle u moju biskupiju, u Blato na Korčuli, na svoj redoviti susret. 
 
1. Kucajte i otvorite će vam se
 
Čuli smo u evanđelju kako nas Isus poučava: „Ištite i dat će vam se. Kucajte i otvorit će vam se!“ (Mt 7, 7). U prvom čitanju čusmo prekrasnu i dirljivu Esterinu molitvu za potrebe njezinog naroda koji je bio u opasnosti: „Sjeti se, Gospodine! Dođi u pomoć i oslobodi nas! Ja sam od djetinjstva slušala kako si ti izabrao naše očeve u svoju trajnu baštinu!“ Cijeli dan u ovom svetištu, kao i svakog devetog datuma u mjesecu, izloženo je Presveto kako bi štovatelji mogli licem u lice iznijeti Spasitelju svoje prošnje i zahvale te preporučiti potrebe svih onih koji mole i vape poput Estere. A blaženica, koju ovdje posebice častimo, klasičan je primjer žene koja je molila i nebo i zemlju za svoje sirotane, tu probranu Isusovu braću, kako ih je nazivala, te zbog njihovih potreba putovala diljem domovine, poslušna Kristovu glasu: „Ištite i dat će vam se. Kucajte i otvorit će vam se.“ 
 
Sveto korizmeno vrijeme, braćo i sestre, obilježeno je znakovima koji ovo liturgijsko doba čine prepoznatljivim: pepeo, post, molitva, pokora, križni put, odricanje... To su pojmovi koji su vezani uz korizmu. U izvješću o Isusovu četrdesetodnevnom boravku u pustinji čitamo kako tih dana nije ništa jeo pa je ogladnio (Lk 4, 2). Liturgija nas stoga podsjeća i upozorava kako je Krist i danas gladan i žedan po pustinjama naših gradova i u svijetu pa nas potiče na djela dobrotvornosti. Naša narodna povijest govori kako smo stoljećima preko „ustanova ljubavi“ imali razvijenu mrežu dobrotvorne djelatnosti za pomoć siročadi, siromašnima i bolesnima, ostavljenima i zarobljenima. Uvijek su postojale brojne dobrotvorne zaklade koje su djelovale kako bi pomagale ugroženim radnicima i đacima, kao i nezbrinutim obiteljima. 
 
Pedeset godina djelovanja razorne ideologije, koja je pokušavala stjerati Crkvu u sakristiju, ostavilo je duboke tragove na njezinu tijelu. Stoga je potrebno iznova probuditi zamrlu tradiciju kršćanske dobrotvornosti i utjeloviti je u život župnih zajednica kao bitnu sastavnicu pastorala. Jer, ona je ne samo sastavni dio kršćanskog života i svjedočenja, nego zadatak i dužnost pastira i vjernika. A potrebe su velike i brojne: od onih koji su gladni, bolesni i ugroženi, do invalida i potištenih koji ne vide životnoga smisla. Svi oni čekaju, mole, vape i traže otvoreno srce koje je svjesno trajnih vrijednosti Isusovih riječi: „Bijah gladan i nahraniste me, bijah žedan i napojiste me…“ (Mt 25, 36). Jer, što god smo učinili jednom od ove najmanje braće, njemu smo učinili. Ali, i srce koje će to činiti bez buke i reklame te, bez lažne skromnosti, na kraju priznati kako „smo sluge beskorisne“. 
 
2. Marija Propetog Isusa nošena čežnjom pomagati siromasima
 
U srpnju ove godine navršava se 40 godina od blažene smrti Marije Propetog Isusa koja počiva u ovom svetištu. Ona je od malena krenula putem svetosti. Bila je čitavim svojim bićem Bogu usmjerena i nošena čežnjom za pomaganjem siromasima. 
 
Pokojni papa Ivan Pavao II., koji ju je u Dubrovniku 2003. proglasio blaženom, napisao je u apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće kako je „svetost perspektiva čitavog hoda Crkve“ (br. 30), te objašnjava kako takva perspektiva pokazuje da su kršćani došli do uvjerenja kako je „besmisleno zadovoljiti se životnom prosječnošću minimalističke etike i površne religioznosti“ (br. 31). Marija Propetog Isusa Petković nije se zadovoljila takvom  prosječnošću. 
 
Vrlo je rano uočavala brojne patnje ljudi i društvene nepravde, glad i neimaštinu, siromašne i bolesnike. Nije mogla sve to gledati, a da ne trpi i supati s potrebnima. Bila je ispunjena čežnjom kako pomagati i štititi siromahe, tu probranu i ljubljenu braću raspetog Gospodina, kojih je bilo i bit će dok je vijeka i svijeta. Svemogući je tako u Marijinu srcu pripremao  milosrdne ruke za rane čovječanstva. I doista, preko ove skromne i ponizne žene, bez velike škole i velikih mogućnosti, Providnost je nadahnula i pokrenula novu zajednicu koja bi imala biti sijačem dobrote u ovoj dolini suza. A ona sama je sreću duhovne majke proživljavala najviše u malenima, siromašnima, rubnima i prezrenima u kojima je gledala lice malenog Isusa i radovala se ako je mogla biti na usluzi. Shvatila je kako se čovjeka može pobijediti samo ljubavlju i po ljubavi Bogu milosrđa privesti. A za to su potrebni veliko srce i junačka vjera. Mariju je doista nebo obdarilo i velikim srcem i junačkom vjerom. 
 
Stoga se nije umarala i sve do smrti 1966. svoje je sestre poticala neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe. Kad je na Blagovijest 1957. dobila potvrđene konstitucije, uputila je svojim sestrama okružnicu s riječima: „Predajem vam u našem Gospodinu Isusu Kristu naše svete ustanove... Primite ih kao riječ i zakon našega Gospodina jer su njegovo djelo... Opslužujte ih jer je sveto Pravilo knjiga života, put križa, stanje savršenosti, ključ raja i veza vječnog prijateljstva... Gdje se čuva sveto pravilo, uz Božji blagoslov sve ide dobro…“ 
 
3. Euharistija, gozba ljubavi – nadahnuće je svake dobrotvornosti
 
U br. 40 enciklike o ljubavi papa Benedikt XVI., koju ste vi, poštovane časne sestre, posebice ovih dana čitale i razmatrale, izričito spominje kao svijetle uzore kršćanske dobrotvornosti sljedeće svece: Franju Asiškog, Ignacija Lojolskog, Ivana od Boga, Camilla de Lellisa, Vinka Paulskog, Luisa de Marillaca, Josipa Kotolenga, Ivana Bosca, Allojzija Oriona, Majku Terezu i tolike druge. Gdje su ovi Božji ljudi, kao i blažena Marija Propetog Isusa nalazili nadahnuće i snagu za svoj apostolski rad? U euharistiji, središtu naše vjere i kršćanskog života. 
 
Isus nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se časti i cjeliva. On je živi Bog među živim ljudima. Mesija i Spasitelj. Tijelom nas svojim liječi i hrani za život vječni. Kad je prvi put pričestio svoje apostole na Posljednjoj večeri, izgovorio je riječi: „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za vas.“ I od toga svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom misom. Na nekrvan se način obnavlja milost križa i otkupljenja. Teče i struji novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. On leži na oltaru kao žrtvovano i uvijek živo „Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta“ (Iv 1, 29).
 
Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, nema ovdje trajnog boravišta. Putujemo u kuću Očevu. Prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Neka nas ovi sveti Božji muževi i žene uvijek prate svojim zagovorom u našem radu za duše i posebice nadahnjuju u našoj ljubavi prema braći ljudima. Vjerujemo kako je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska „jednog dana“. Stoga i večeras s tom vjerom ponavljamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse!
Zbor mladih Stope uljepšao je ovaj dan svojim pjevanjem koje je s njima pripremala s. M. Danijela.
 
Slavlje je završilo zajedničkom večerom s biskupom u sestarskoj blagovaonici i zahvalnom riječju s. M. Nevenke Grgat, vrhovne glavarice sestara franjevki od Bezgrješne.
 
U petak 10. ožujka u 6.30 članice HUVRP-a, sudionice seminara, otputovale su trajektom iz Vele Luke za Split, a onda svatko na svoju stranu u nove izazove.
 
 
Poveznice:
Povratak na sve vijesti
 

"Pozvani i poslani"
emisija o redovništvu

 
Škola za novakinje (zimski semestar 2019./20.)

Semestar započinje 9. listopada, a završava 19. prosinca 2019.

Izdavaštvo

Vijesti
Vijesti
Vijesti
Vijesti
Vijesti
Vijesti
Vijesti
Vijesti
Cor orans
Cor orans
Vijesti
Vijesti

Linkovi