Vijesti - „Poruke Majke Terezije novinarima”

 

„Poruke Majke Terezije novinarima”

„Poruke Majke Terezije novinarima” Autor: ika
Objavljeno: 21. 11. 2016 - 22:46

Tribina „Poruke Majke Terezije novinarima" održana je u organizaciji Hrvatskoga društva katoličkih novinara i Izdavačke kuće „Kršćanska sadašnjost" u ponedjeljak 21. studenoga u dvorani Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu.

Riječ dobrodošlice uputila je predsjednica HDKN-a dr. Suzana Vrhovski Peran, koja je istaknula kako je to prva od tribina koje imaju za cilj „ukazati na važnost katoličkih medija, na vrijednost djelovanja katoličkih novinara, ali i promišljati s katoličkog stajališta o medijima i društvu danas". U tom je vidu posebno pozdravila don Lusha Gjergjija, koji je član Društva od početka djelovanja.

Voditelj tribine don Anton Šuljić izrekao je dobrodošlicu uime Kršćanske sadašnjosti, te ukratko predstavio don Gjergjija svećenika, generalnog vikara Apostolske administrature u Prizrenu, novinara, intelektualca, publicistu koji je dosad objavio više od 60 naslova na albanskome, talijanskom i hrvatskom jeziku. Na hrvatskom jeziku objavljeno je petnaestak naslova, od kojih većina u KS-u.

U uvodnom dijelu, don Lush Gjergji uputio je na povezanost hrvatskoga naroda, a poglavito Crkve u Hrvata s Albancima na Kosovu. Veza je po patnji, muci, križu i po solidarnosti, jer Crkva je sveopća pa ona živi i suosjeća sa svima koji su u patnji. Zahvalni smo hrvatskom narodu, posebno Katoličkoj Crkvi u Hrvata što su nam u najkritičnijim trenucima bili blizu i solidarni s nama, rekao je, te spomenuo i prijateljstvo s Josipom Turčinovićem, zahvaljujući kojem je u Zagrebu tiskano glasilo Drita, ali i druga izdanja na albanskom jeziku. 

Istaknuto je kako je don Gjergji koji je doktorirao iz socijalne psihologije na rimskom sveučilištu La Sapienza, vrlo viđen i utjecajan intelektualac na Kosovu, a poznata su njegova zalaganja za iskorjenjenje krvne osvete na Kosovu. Don Gjergji je istaknuo kako se na proslavi izmirenja i života 1. svibnja 1990. godine blizu Dečana okupilo 1275 obitelji s više od pola milijuna ljudi koji su stigli bez medijske propagande. Ugodno smo se iznenadili da su ljudi uspjeli pobijediti mržnju, pobijediti zlo, a 200 obitelji koje su bile u krvnoj osveti međusobno su se ne samo pomirile, već su stvorile obiteljske veze u smislu brakova i prijateljstva, rekao je. Slijedilo je osnivanje Humanitarnog društva „Majka Terezija", te naposljetku paralelni sustav školstva i zdravstva. „Bez tih pokreta, devedesetih, 1999. bi za nas bila godina tragedija, a ne godina početka naše slobode". Prisjetio se i prvoga kosovskog predsjednika Ibrahima Rugove koji je govorio: „Majka Terezija je osvojila svijet ljubavlju, zašto ne bismo mi osvojili slobodu nenasiljem, strategijom dobrote, ljubavi, praštanja".

Spomenuta je i njegova inicijativa pomoći udovicama i silovanim ženama na Kosovu, pretežno muslimankama. Statistike pokazuju da je oko 20.000 žena i djevojaka doživjelo silovanje, to nisu brojke, već osobe, upozorio je te naglasio kako su za udovice sagrađene kuće uz pomoć talijanskog Caritasa i drugih donatora, kako se one ne bi trebale odvajati od djece i vraćati se u svoje obitelji, odnosno preudavati za brata poginulog supružnika. Mnoge silovane žene i djevojke imale su povjerenja u njega, katoličkog svećenika, a onda je on nastojao senzibilizirati druge, počevši od predsjednice Kosova, da se o tome govori. 

Prisjećajući se pak prvog osobnog susreta s Majkom Terezijom, rekao je da se on dogodio 1968. godine. Naime, papa Pavao VI. pozvao je majku Tereziju u Rim da otvori kuću. Nakon što je našla siromahe na periferiji grada rekla je Papi: „Providnost u svakom gradu ima jednu četvrt za nas". O Majci Tereziji slušao je od majke i tete, i nekih svećenika, a noć uoči susreta nije mogao spavati od uzbuđenja. Primila nas je s ljubavlju, pažnjom. Dok je govorila o nekadašnjem Skopju, jedna mi se misao vrtjela i u sebi sam rekao: „Bože ako ti hoćeš, želim dio svoga života posvetiti ovoj velikoj, svetoj ženi", rekao je, te dodao kako je bio duboko uvjeren da se nalazi pred sveticom i kod prvog i kod svih daljnjih susreta. Pokušao je proniknuti zašto je ona takva, zašto je otišla čak do daleke Kolkate. Korak po korak napravio sam mozaik sa 16 knjiga posvećenih njoj s posebnim naglaskom na obitelj, župu, sredinu, tradiciju koja ju je stvorila, rekao je don Gjergji, te pojasnio kako su „veza" s Kolkatom Majci Tereziji bili su isusovci koji su djelovali u Skopju, njihovi misionari Hrvati i Slovenci pisali su pisma iz Indije, a ponekad bi koji došao. Ona se oduševila, ali bilo je velikih otpora. Naime, imala je otpor prema uniformi, poželjela je biti posvećena osoba u 12. godini, no šest godina se borila protiv toga. No, Bog nije želio izgubiti takvu plemenitu osobu, te je ona uoči Velike Gospe 1928. u svetištu u Letnici donijela odluku: „Želim biti katolička redovnica, misionarka da pomognem siromasima svijeta". Preko isusovaca došla je do Loretskih sestara u Irskoj, a u molbi je napisala: „Ne tražim ništa posebno, omogućite mi da u potpunosti služim Isusu i siromasima". Također je naglasio kako odluka da napusti Loretske sestre nije proizašla iz sukoba, kako se ponekad tumači, već su bila ključna tri događaja. Majci je pisala kako je sretna, da je profesorica i direktorica, na što joj je ova odgovorila: „Ni jedne riječi o siromašnima u tvom pismu, ti nisi išla tamo kao profesorica i direktorica". To ju je pogodilo. Nadalje, kako je studirala povijest i zemljopis, poznavala je tradiciju i podjelu kasti, ali nije mogla shvatiti i prihvatiti da su škole za bogate. Uspjela je u nastojanju da u školu uključi neke djevojke iz nižih kasti, te je preko njih upoznala pravu Kolkatu. I naposljetku, tu je trostruko viđenje koje je doživjela u vlaku 1946. godine. Bilo je Božje naređenje: „Ti moraš napustiti Loretske sestre da služiš siromasima svijeta", rekla je don Gjergjiju, a viđenje koje je imala bio je Isus, Isus s Marijom i Isus s Marijom i mnoštvom ljudi koji su zvali „dođi budi Kristovo svjetlo". 

Nadalje, don Gjergji je naglasio kako je imala podršku od crkvenih vlasti, a to je vrijedilo i za njezin odnos s papama. Don Gjergji je napomenuo kako ju je najviše podržavao bl. Pavao VI. Kad je bio na Euharistijskom kongresu u Bombaju bio je šokiran, te je odlučio ostaviti im osobno vozilo kojim se vozio desetak dana po Indiji. Nakon povratka mislima i srcem je bio u Kolkati i kod Majke Terezije, i odlučio je nešto učiniti. Poslao joj je ček od 50.000 dolara i napisao: „Za sestre Majke Terezije". No, ček je bio vraćen u Rim. Nunciju u Indiji je pojasnila: „Mi nemamo fond za sestre Majke Terezije, nego za siromašne Majke Terezije". Nakon toga Papa je poslao novi ček na taj naslov. Također, Pavao VI. je 1965. dekretom potvrdio da družba bude Papinskog prava, a 1971. dao joj je nagradu za mir Ivan XXIII. Tijekom svog pontifikata imao ju je kao orijentacijsku točku što bi trebala biti Katolička Crkva i kako bi trebala djelovati. 

Vezano uz početak njezine prepoznatljivosti u svijetu, don Gjergji je istaknuo kako to seže u 1969. kada je bivši novinar BBC-a Malcolm Muggeridge napisao knjigu „Nešto lijepo za Boga", a potom snimio i dokumentarni film. Podsjetio je kako je ona trpjela od popularnosti, i da nije željela primiti Nobelovu nagradu. Ali joj je papa Ivan Pavao II. rekao da to mora učiniti „iz ljubavi prema Kristu i siromasima", jer „Ti si najautentičniji svjedok Kristov i Katoličke Crkve". U osvrtu na svoju knjigu „Majka ljubavi" rekao je kako je tu knjigu posebno volio Ivan Pavao II., prevedena je na mnoge jezike, a Papa ju je 2000. godine darivao kao poklon crkvenim osobama, političarima i drugima koji su ga posjećivali. 

Na opasku voditelja Šuljića da druge knjige koje govore o duhovnom pozivu temelji na evanđelju, nauku Crkve, te na Drugom vatikanskom koncilu, don Gjergji je odgovorio: „Odgojen sam u tom duhu. Krist je temeljna ličnost kršćanstva, i on je jedini pokretač novosti, povijesti i čovječanstva, pa prema tome i kršćanstva i Katoličke Crkve. Zato povratak na izvore, povratak Kristu je jedina šansa i mogućnost da mi budemo ti svjedoci te novosti, a to je sam Krist, njegova ljubav, smrt i njegovo uskrsnuće. Ukoliko to gubimo s uma, postajemo poput drugih koji traže nešto, koji žele nešto, ali kršćanstvo bez Krista je nemoguće. Jer ono što Krist traži i očekuje od nas, on izvodi, njegovo djelo smo mi, u životu i djelu Majke Terezije spoznao sam izbliza i pratio godinama upravo to. Majka Terezija je govorila 'mala djela s velikom ljubavlju. Ja sam olovka Božja, sve što ja činim i jesam nije moje'. Ako ne probudimo taj smisao i sadržaj da je Krist živ i djelotvoran u nama, s nama i preko nas, onda svaka naša djelatnost bilo za sebe bilo za druge je uzaludna jer mi tražimo nemoguće". Ovo je bila prilika i na osvrt na svojevrsnu „trilogiju duhovnosti Majke Terezije" Živjeti s Kristom, Ljubiti s Marijom, Svjedočiti s Crkvom što je do sada jedina teološka interpretacije Majke Terezije. U tom vidu, voditelj je postavio pitanje o pouci Majke Terezije katoličkom novinaru danas, u ovom postmodernom vremenu. 

U profilu Majke Terezije koji je preko ovih knjiga pokušao ocrtati nalazimo tri stožera Krist, Marija, Crkva. To je za sada jedina teološka interpretacija Majke Terezije. Što bismo mi trebali učiniti kao katolički novinari, kao kršćani? Majka Terezija bila je sasvim konkretna, sasvim praktična. A to je „Majka života i majka ljubavi". Gdje god je život u opasnosti tu trebamo biti mi. To je njezino načelo. Ne samo načelo, ona je obranila život u svim fazama života od začeća, čvrsto i odlučno protiv pobačaja. S katedre mira Nobelove nagrade rekla je: dokle god bude prakticiran pobačaj neće u svijetu biti mira. Izrazila je tri načela po kojima treba stvoriti novi svijet, novu Crkvu, novog čovjeka: život bez patnje i ljubavi nema smisla, samo će ljubavi spasiti svijet i djela ljubavi su djela mira. Ova treća definicija, ostala je u povijesti Nobelove nagrade zabilježena kao najoriginalnija misao. Znači, da ljudi ne čekaju na dogovore država, vojske, policije, već da se mir rađa jedino u srcu čovjeka, a u srcu čovjeka postoji jedini prostor, a to je ljubav, a to je zapravo Bog. Mislim da kao novinari, kao kršćani trebamo se vratiti životu, jer život je kategorija svih živih bića, a s druge strane život nema smisla ni sadržaja bez ljubavi. Zato je Majka Terezija jako dobro povezala ove dvije temeljne vrijednosti života i ljubavi, jer možeš imati sve, ali ako ne živiš s ljubavlju i za ljubav nemaš ništa. Zato je evanđelje u pet prstiju „što danas činim za Boga". I druga ruka „što danas činim za čovjeka". Neka to bude temeljno pitanje kad se probudiš i prekrižiš, i navečer pokupi svoju mrežu života i pitaj se „što danas učinih za Boga" i „što danas učinih za čovjeka". Mislim da je to bitno ne samo za Majku Tereziju, ne samo za katoličke novinare, već za sve kršćane, zaključio je.

Na tribini je bio nazočan i don Kriste Gjergji, voditelj Albanske katoličke misije u Republici Hrvatskoj koji je kratko govorio o pastoralnoj skrbi za Albance u Hrvatskoj.

 
 
Poveznice:
Slijedeći članak:
Predavanje dr. fra Slavka...
Povratak na sve vijesti
 
 
Novicijatska škola

Predavanja zimskog semestra:
7. listopada - 17. prosinca 2020.

Vijeće HBK za UPŽ i DAŽ

Susret Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ s (nad)biskupijskim povjerenicima za UPŽ i DAŽ: 28. listopada 2020. u 10.00 sati (Ksaverska cesta 12a). OTKAZANO

Izdavaštvo

Posvećeni život
Posvećeni život
Cor orans
Cor orans
Vijesti
Vijesti
Nedjelja Dobroga Pastira 2020.
Nedjelja Dobroga Pastira 2020.
Zlatni jubilej naše Konferencije
Zlatni jubilej naše Konferencije
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)

Linkovi