Vijesti - Predavanje dr. fra Slavka Sliškovića o Dominiku i dominikancima

U sklopu proslave 800 obljetnice dominikanskog Reda, koja se održava od 22. do 25. studenoga, u župi i crkvi Sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu, na pazaru, održano je u četvrtak 24. studenoga u prepunoj galeriji „Vinko Dragonja OP" predavanje dr. fra Slavka Sliškovića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije, o temi „Duh dominikanskog reda".

Na početku skupa sve je pozdravio župnik fra Luka Prcela te se ukratko osvrnuo na povijest Dominikanskog reda. Dr. Slišković osvrnuo se zatim na dominikansku obitelj koja trenutačno ima više od 100 tisuća članova koji djeluju na svim kontinentima u 38 provincija, 5 viceprovincija i 7 generalnih vikara. U prvom dijelu predavanja „Dominik i dominikanci" dr. Slišković je kazao kako je početak dugoga kršćanskog tisućljeća obilježen snažnom željom za obnovom vjerskog života. „Crkva je imala stoljetna iskustva kako se vjera ne može uništiti, a niti braniti silom. Stoga su se unutar Crkve pojavili ljudi koji su bili spremni vlastitim životom svjedočiti mogućnost življenja apostolskog ideala. Dvojica najpoznatijih su sv. Franjo Asiški i sv. Dominik de Guzman. Prihvaćajući evanđeosko siromaštvo osnovali su redove koje nazivamo prosjačkim, budući da su zavjetovali kako osobno, tako i zajedničko siromaštvo, odbijajući bilo kakvu imovinu te živjeli isključivo od milodara vjernika i pouzdajući se u Božju providnost". Dominik je braću poslao na sve strane svijeta, osobito na najpoznatija europska sveučilišta kako bi studirali, propovijedali i osnivali samostane; osobno je osnovao brojne samostane propješačivši gotovo čitavu Europu, od Španjolske do Pariza i od Skandinavije do Rima. Red je podijelio na provincije koje su uglavnom pratile civilne granice pojedinih zemalja. Iscrpljen, umire u Bolonji 6. kolovoza 1221. godine, a 1233. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim, kazao je dr. Slišković. 

Zatim je govorio o dominikancima na hrvatskim prostorima koji su dolazili još za vrijeme života sv. Dominika. „Drugi Opći zbor reda održan je po njegovim vodstvom 1221. godine u Bolonji odlučio je da se osnuje jedna provincija na području Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Ta je zadaća povjerena Pavlu Dalmatincu, profesoru na Bolonjskom sveučilištu. Godinu dana kasnije papinski legat Akoncije na putu u Bosnu okružio se s više dominikanaca koji su tamo trebali propovijedati protiv krivovjerja. Tijekom prve polovice 13. stoljeća osnovani su brojni samostani te su kao središta duhovnog i intelektualnog života ravnomjerno pokrivali čitav hrvatski teritorij: Dubrovnik (1225.), Nin (1228.), Čazma (1229.) Banbrdo/Vrhbosna (1233.), Zagreb (o.1241.), Zadar (1244.), Split (1245.), Pag (o.1250.), a nakon toga Trogir (1265.), Kotor i Bihać (1266.), Skradin, Hvar, Šibenik, Senj, Gruž, Bol na Braču i više drugih mjesta. Samostana je bilo i u Istri, Lici, Bosni, na prostoru između Drave i Save, a dubrovački su dominikanci imali svoje rodovničke kuće u trgovačkim ispostavama Republike na području današnje Crne Gore i Srbije. Svi ti samostani pripadali su jedinstvenoj provinciji Ugarsko-hrvatskog kraljevstva", kazao je dr. Slišković, naglasivši kako je oko 150 dominikanaca bilo na čelu hrvatskih biskupija od osnutka reda do danas. "Jedno od najljepših svjedočanstava o dominikanskom djelovanju u hrvatskim krajevima dao je veliki đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer: „Proizlazeći iz samoga našeg naroda… oni su potpuno naši, iz nas su potekli, savršeno poznaju naše nevolje i naše potrebe, Njihov govor je potpuni naš govor; u njihovu glasu prepoznajemo jasno glas naših pastira, rado ih slušamo i lako njihove riječi pohranjujemo u srcu i pamćenju", i bijeli fratri našega vremena nastavljaju povijesni kontinuitet bogate dominikanske baštine, samostanskim životom, vođenjem župa, pučkim misijama, nakladničkom djelatnošću, uređivanjem časopisa. Promicanjem pobožnosti krunice, propovijedanjem i predavanjima na fakultetima i sveučilištima, nikad ne zaboravljajući riječi prvih Konstitucija da se posvuda često i redovnički vladaju kao muževi i žele postići spasenje svoje i drugih, kao pravi evanđeoski muževi, koji slijede stope Spasitelja, razgovarajući s Bogom u svojoj nutrini ili govoreći o Bogu svome bližnjemu", zaključio je dr. Slišković. 

Na kraju se nazočnima obratio i dr. Ivan Armanta, koji je u kratkim crtama opisao postojanje Reda dominikanki. U kulturno zabavnom programu sudjelovao je na gitari Robert Turčinov uz solo pjevanje Tihane Petre Herceg, članova župnog zbora Dominik.