Vijesti - Održana Skupština Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica

 

Održana Skupština Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica

Održana Skupština Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Objavljeno: 28. 03. 2015 - 22:58

U Tirani na Katoličkom sveučilištu održana Skupština Unije

Brojne kongregacije redovnikâ i redovnicâ organizirane su u nacionalne konferencije. Svake dvije godine te nacionalne konferencije u Europi se, pod pokroviteljstvom UCESM-a, Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica, okupljaju kako bi raspravljali neka pitanja od zajedničkog interesa koja se tiču Europe. Susreti se održavaju naizmjence u sjedištima istočne i zapadne Europe.

U ožujku 2015. (od 23. do 28.), u Godini posvećenog života, delegati su se okupili u Tirani, u Albaniji OD. Bilo je prvotno predviđeno da se 16. skupština održi u Ukrajini 2014., ali njezino održavanje nije bilo moguće. Stvarnost sukoba koji se ondje vodi je jasno izbila na vidjelo u razgovorima s delegatima iz te zemlje razdirane ratom, koji su također održali jedno predstavljanje na skupštini.

Svaka je konferencija imala mogućnost predstaviti jedno izvješće o vlastitoj situaciji, opisujući suradnju s biskupima, izazove i probleme s kojima se moraju suočiti kada je riječ o zvanjima i službama.

Redovništvo u Hrvatskoj predstavio je predsjednik HKVRPP-a i provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević i član Vijeća HKVRPP-a i provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić.

Redovništvo u BiH predstavila je s. Ivanka Mihaljević, savjetnica Unije europskih konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Prvi je dan animiran dvama predavanjima direktora Centra Aletti iz Rima Marka Rupnika, DI. Slavni umjetnik koristio je slike preuzete iz povijesti liturgije i teologije da živopisno predoči svoju provokaciju sudionicima sa ciljem da ih potakne da zamisle nove načine ucjepljivanja, u Crkvi, redovničkog života koji daje autentično svjedočanstvo. Važno je izazvati prevladavajući individualizam – ili bolje narcizam – svjedočeći jedan život u zajednici, u kojoj vlada sklad kao u tijelu. Osobe koje su uključene u redovnički život predstavljaju zajedničko tijelo čije se svjedočenje za rađanje na novi život našeg vremena mora živjeti kao iskustvo istinskog dara života kakvog nam ga je Bog objavio i u dubljem otkrivanju drugoga.

Susret je održan na Katoličkom sveučilištu, koje nosi naziv Gospe Dobrog Savjeta, na kojem je u rujnu prošle godine papa Franjo govorio tijekom svoga pohoda Albaniji, pozvavši na hitno promicanje »ozračja poštivanja i uzajamnog povjerenja među katolicima, pravoslavnima i muslimanima«. Drugi dan je započeo pozdravnim govorom albanskog premijera, u čijoj je pratnji bio ministar kulture i društvenog blagostanja. Oni su se pohvalno izrazili o djelovanju redovnikâ u Albaniji tijekom povijesti. Susret je održan u Nacionalnom muzeju, nakon čega je delegatima predstavljen uvod u povijest Albanije s jednim optimističnim predstavljanjem Majke Terezije.

Taj kulturni susret se pokazao iznimno korisnim kao priprava za okrugli stol na kojem je dr. Atakhan Derelioglu s Islamskog sveučilišta Bedere na temelju surâ iz Kurana i biografskih tradicija o Proroku (hadith) pokazao zauzimanje za dijalog u abrahamovskim tradicijama: izazov da se složno prispije do »zajedničke riječi«.

Pravoslavni arhimandrit Kozma Sovjani je istaknuo tipično albanski stil u kojem su muslimani, pravoslavni i katolici oduvijek živjeli u skladu. Delegati su imali prilike razgledati u muzeju izvješćâ o zajedničkom mučeništvu koje su podnijeli pripadnici triju vjerskih zajednica. Katolički biskup George Frendo je zatražio da se napravi korak dalje u tome postojećem skladu i, u kasnijoj raspravi, upućen je apel da se ozbiljno shvati bol, predrasude i strahove koji prožimaju našu današnju europsku stvarnost. Jedan član zajednice svetog Egidija nas je pozvao da naučimo iz Asiza da je mir moguć i da počnemo ispisivati novu stranicu u međureligijskom dijalogu.

Nakon cjelodnevnih plenarnih sjednica, delegati su proveli dan zajedno s redovnicima iz Albanije u Skadru »stopama mučenikâ diktature«. Bilo je lijepo učiti i produbiti odnose s onima koji žive redovnički život u Albaniji.

Delegati su izrazili zahvalnost Albanskoj biskupskoj konferenciji na prisutnosti i zanimanju. Zahvalili su također na prisutnosti članovima Kongregacije za posvećeni život (CIVCSVA), Vijeću europskih biskupskih konferencija (CCEE), Uniji viših redovničkih poglavara (USG) i Unije viših redovničkih poglavarica (USIG), čiji je Ured protiv trgovine ljudima (RENATE) održao jednu vrlo učinkovitu prezentaciju.

Ovo se izvješće zaključuje porukom ukrajinskim redovnicima: »U ovom teškom trenutku za Ukrajinu, kao redovnici se osjećamo pozvani na jednu dublju solidarnost s ljudima i jedni s drugima. Redovnici i redovnice aktivno pomažu vojnike i njihove obitelji. Moraju se hvatati u koštac sa situacijom prognanika koji dolaze s istoka. Posjeti bolnicama su postali veoma važni, kao i služba vojnih kapelanija. Redovnici i redovnice iz Ukrajine pokušavaju biti znak onoga Boga s ljudskim licem koji sve ljubi. Molimo za Ukrajinu i molimo vas da nam se pridružite u molitvi. Amen.«

Sažeti prikaz osvrtâ na predavanje o. Rupnika i okrugli stol

Budućnost redovnika/ca u Europi: put svjedočanstva i kreativnost sjećanja

Zahvalni smo Gospodinu što nam je dao u ovim danima u Albaniji, zemlji orlova, imati pravo iskustvo zajedništva, to jest crkvenosti. Nije riječ o doktrini, već o životu. Otkrili smo da reći Crkva (ekklesia ili koinonia) znači govoriti o jednoj novosti života koji nam je darovan, bez ikakve naše zasluge. Zbog toga, razmišljati o našoj ulozi kao svjedokâ i tvoraca zajedništva u Europi, stavlja nas prije svega pred promjenu mentaliteta. Nije riječ o stvaranju naših vlastitih projekata, u kojima polazište i odredište predstavljamo mi sami, već o produbljivanju dara kojeg moramo razvijati i produbljivati. To znači visoko letjeti. Dopustiti da budemo podignuti i nošeni na orlovskim krilima, kao što nas sam Bog podsjeća (Izl 19, 4-5).

Crkveno iskustvo življeno kao novi način postojanja u Kristu je obnova sjećanja na čovjeka stvorena od Boga, to jest stvorena za zajedništvo i ljubav kao samodarivanje, to je otkriće vlastitog lica u licu drugoga. Čovjek koji je zatvoren i okrenut samom sebi ne shvaća više što je to, jer živi izoliran u vlastitom samopotvrđivanju. Tu je novu paradigmu moguće iskusiti i doživjeti ako smo privučeni ljepotom crkvenosti. Monasi, redovnici i posvećene osobe su kroz povijest bili živo iskustvo crkvenosti i zbog toga njezini svjedoci. Živimo na takav način da pokažemo da život ne bi imao smisla da Bog ne postoji, jer iskustvo Boga kao jednoga Ti pomaže živjeti u zajedništvu, u stanju izlaženja iz nas samih kako bismo potvrdili i ljubili drugoga.

Crkveni dokumenti kažu da smo u srcu Crkve (VC 3), jer smo srce crkvenog iskustva, to jest živi spomen zajedništva po kojem čitava Crkva postaje ono što već jest po pozivu i primljenom daru. U svjedočenju zajedništva, otkrivamo također ono što je čitav ljudski rod pozvan biti. Naše svjedočenje postaje tako ponizno umijeće gdje se polako i strpljivo, ali sa silnom simboličkom snagom, rađa druga stvarnost koja je uvijek nova i privlačna u našoj stvarnosti europskih redovnika, čiji broj opada, prosječna životna dob raste i koji su mnogo puta zbunjeni pred mnogim izazovima i umorni od neuspješnih pokušaja.

Nakon radova u tim danima želimo izraziti prije svega svoju vjeru u Gospodina koji nam je darovao dar posvećenog života. On »k’o orlu nam mladost obnavlja« (usp. Psalam 102, 5). S našim očima u njegovim, premda nismo više mladi kao prije, »snaga nam se obnavlja, krila nam rastu kao orlovima« (usp. Iz 40, 31). Imamo pred sobom nove izazove s kojima se moramo uhvatiti u koštac, ali također dragocjene darove koje moramo dijeliti.

Zbog toga želimo reći da:

  • Vjerujemo u snagu i povijesnu djelotvornost naše molitve, koja svjedoči prije svega naše posinstvo. Imamo nadu jer imamo jednoga Oca. Postojimo zato jer nas je on pozvao na život i pobožanstvenjenje, to jest živjeti kao što Trojstveni Bog živi. U molitvi, navlastito u liturgijskoj molitvi Crkve, spominjemo se, ponovno proživljavamo i dobivamo predokus najdubljeg iskustva zajedništva i čovječanstva pomirenog s Bogom. Ali također u molitvi osjećamo kao svoje vlastite probleme našega svijeta, snove, radosti i napore, očekivanja i patnje svih ljudi. Terezija Avilska – ove godine slavimo 500. obljetnicu njezina rođenja – govorila je: »Što bi bio svijet bez redovnikâ?« (TERESA DE JESUS, Libro de la Vida, pog. 32, 11.) I nije mislila na redovnike koji se posvećuju odgojno-obrazovnom, socijalnom, misijskom ili karitativnom radu. Svijet ide naprijed zahvaljujući zajedništvu molitve vjernikâ. Jedan pravoslavni monah s Atosa potvrđuje isto to iskustvo: »Kada na zemlji ne bude više monahâ, svijet će propasti. Svijet drže molitve monahâ«.(IEROMONAJ SOFRNOIT, Starets Siluan, 169.)
  • Vjerujemo u živo i simbolički djelotvorno svjedočanstvo našega bratskog života u zajednici. Osjećamo napetosti i razočaranja koje stvara naše europsko društvo i koja izazivaju sve veće nasilje. S užasom promatramo nove prijetnje jednog terorizma na svjetskoj razini. S takvom pozadinom naš europski kontinent, koji je sve više multietnički i multireligijski, predstavlja se kao vrlo složen scenarij za zajedništvo, koje će biti nešto više od sporazuma o nečinjenju agresije. Mi europski redovnici nismo ni političari ni ekonomisti, već imamo blago koje možemo sa svima dijeliti: dar života u zajedništvu. Riječ je o pravom daru, čudu, zapravo. Tijekom stoljećâ taj dar se pokazao kao nešto trajno i nešto što oplemenjuje čovjek. U ovoj godini kada se spominjemo 50. obljetnice proglašenja svetog Benedikta zaštitnikom Europe i dalje vjerujemo da je mir mogući ideal kojeg svojim rukama znalački i složno grade braća različitog porijekla i ideja i kojeg se ponizno traži u zajedničkoj molitvi. Mi redovnici moramo biti, kao što nas podsjeća papa Franjo citirajući svetog Ivana Pavla II., iskusni u zajedništvu. To je dar koji se ne može drukčije učiti već u zajedništvu s drugima. Naše će zajednice morati, dakle, biti teofanijska mjesta preobrazbe osobâ, ali, istodobno, radionice i škole novog jezika zajedništva, gdje se prednost daje drugome i uči se istinu o samome sebi u licu brata ili sestre.
  • Vjerujemo u duboku ispravnost već učinjenih koraka na putu zajedništva i suradnje među nama i među našim ustanovama i nacionalnim konferencijama i našim pastirima, vjernicima laicima i crkvenim pokretima. Vjerujemo u valjanost i nužnost UCESM-a kao svjedočanstvo i oruđe zajedništva među različitim konferencijama našeg kontinenta i drugim europskim crkvenim instancama. Pred novim europskim i planetarnim izazovima, moramo započeti novi proces preispitivanja uloge UCESM-a i njegovih ciljeva kako bismo uspjeli pretvoriti ga u pravo oruđe u službi stvarnijeg zajedništva među nama redovnicima s istoka i zapada Europe, forum za raspravu i obogaćivanje ideja, koji se ne boji razlika kao i mogućih sukoba kojeg sam život konferencijâ može izazvati, koji može pokrenuti inicijative na kontinentalnoj razini u sklopu naše misije i koji će biti glas - višeglasan ali skladan - posvećenog života u Europi. Želimo da to bude složno i što sveobuhvatnije razmišljanje gdje će svi – od rimske Kongregacije do pojedinih osoba – moći izraziti svoje mišljenje sa slobodom i kreativnošću.

U ovim danima provedenim u Albaniji, zemlji označenoj mirnim suživotom među različitim religijama, ali i nasiljem državnog terorizma i jednoumlja, počinjemo hod produbljenja i obnove našega poziva da budemo svjedoci i tvorci zajedništva u narednim godinama u Europi. Neka nam Bog pomogne slušati ono što Bog želi reći Crkvama, biti pozorni i vršiti njegovu volju, u slavu Njemu, »koji je život čovjeka«.

Prikaz sastavio o. Mariano J. Sedano

 
 

Galerija slika:

Poveznice:
Prethodni članak:
Papino pismo prigodom 500....
Slijedeći članak:
Predstavljen “Leksikon...
Povratak na sve vijesti
 
 
Susret animatora za duhovna zvanja

U Splitu, na Kmanu od 14. do 16. rujna 2020. godine. 

Redovnički dani

Split, 18-19. rujna 2020.

Dubrovnik, 19. rujna 2020.

Zagreb, 25-26. rujna 2020.

Rijeka, 26. rujna 2020.

Đakovo, listopad 2020.

Seminar za medicinske sestre/braću

Ludbreg, 9-11. listopada 2020.

voditelj: mons. mr. Bože Radoš, biskup varaždinski

tema: Gospodine, daj da ozdravim!

Izborna skupština HRK

14. i 15. listopada 2020. godine u Franjevačkom samostanu u Dubravi (Zagreb)

Izdavaštvo

Posvećeni život
Posvećeni život
Cor orans
Cor orans
Vijesti
Vijesti
Nedjelja Dobroga Pastira 2020.
Nedjelja Dobroga Pastira 2020.
Zlatni jubilej naše Konferencije
Zlatni jubilej naše Konferencije
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)

Linkovi