Vijesti - XXXIII. Redovnički dani u Zagrebu

 

XXXIII. Redovnički dani u Zagrebu

XXXIII. Redovnički dani u Zagrebu Autor: HRK/IKA
Objavljeno: 16. 09. 2017 - 20:20

Odgojno-obrazovno poslanje. Konstitutivna stvarnost redovničke karizme

U organizaciji Hrvatske redovničke konferencije, odnosno Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica u petak i subotu 15. i 16. rujna u samostanu  Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi održani su XXXIII. Redovnički dani na temu "Odgojno-obrazovno poslanje. Konstitutivna stvarnost redovničke karizme".

Nakon molitve Jutarnje pozdravljajući više od stotinjak okupljenih redovnica i redovnika, među kojima i nekoliko provincijalki i provincijala, voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica HRK fr. Anto Gavrić, OP je pojasnio odabir teme. Rekao je, kako je ona poziv na propitkivanje osobnih karizma redovničkih zajednica, a misao vodilja bile su riječi pape Franje iz jednog njegovog govora "da je obrazovanje oblik evangelizacije".

U ime franjevačke zajednice u Dubravi, okupljene je pozdravio gvardijan fra Svetozar Kraljević, OFM. Izražavajući radost da se Dani i ove godine održavaju u tom samostanu, svima je izrekao dobrodošlicu.

Okupljenim redovnicama i redovnicima na početku Redovničkih dana obratio se i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Posebno se usredotočujući na temu skupa, rekao je "u središtu pozornosti je s jedne strane odgoj i obrazovanje, a s druge redovnička karizma koja se nikada ne smije izgubiti iz vida. Cilj ovih skupova je svakako trajna formacija redovnika i redovnica u odnosu na poslanje a još više u odnosu prema samima sebi". Biskup je posvijestio kako se redovnička formacija ne može svesti samo na redovničke dane ili na slične skupove unutar svojih redovničkih instituta. "Ovakvi skupovi nam trebaju biti neka mala svjetla ili neki novi poticaji, a ono glavno kad je u pitanju formacija ostaje na svakome od nas", rekao je, te podsjetio "govori se o trajnoj, ne povremenoj formaciji. To znači da trajna formacija zahtjeva trajni rad na sebi, kao i na zajednici u kojoj se živi. Stoga je cilj ovoga skupa razmišljati o stanju i poslanju redovništva u životu naše Crkve danas. Uvijek je važno zagledati se iznutra u odnosu na vlastitu karizmu, ali i u odnosu na poslanje, odnosno djelovanje. U tom razmišljanju i promatranju nedvojbeno nam pomaže i glas učiteljstva Crkve, te je nužno posvetiti pozornost uputama koje nam Crkva šalje u smislu ostvarivanja kvalitetnijeg redovničkog života i poslanja". To je biskup Križić potkrijepio naglascima dvojice posljednjih papa, a posebno je spomenuo nestabilnost na koju ukazuje papa Franjo koja je vidljiva u redovničkom životu danas, te zahtjeva ozbiljnu formaciju.

"Nisu u pitanju samo mladi koji ulaze u samostan kad je u pitanju nestabilnost, nego i oni koji su u samostanu poduže. Sve to nas obvezuje da provjerimo našu trajnu formaciju, čemu trebaju doprinijeti i ovi redovnički dani. Istina je, da će i najkvalitetnija predavanja otići iznad glava, ako se ne dotakne srce. Ako se u svjetlu onoga što se čuje, ne provjerava vlastiti život. Svrha ovih dana nikada nije, da ponude neke gotove recepte za mnoge poteškoće koje imamo, nego da postave neka pitanja koja onda zahtijevaju osobnu ili zajedničku meditaciju unutar vlastitih instituta kao i traženje konkretnih odgovora. Nekada se nažalost na predavanja dolazi samo da se čuje ono što se želi čuti, ili u nadi da će neko predavanje potvrditi određene, već dobro utvrđene stavove i uvjerenja. Ako ne, onda se sve drugo ignorira. To je onda samo izgubljeno vrijeme" rekao je biskup Križić, te zaključio "imajući u vidu sve ovo rečeno, najiskrenije želim da sve vas ovi dani obogate kako kroz predavanja, tako i kroz bratsko i sestrinsko druženje i da u njima nađete dodatne poticaje i ohrabrenja da s novim oduševljenjem nastavite svoje služenje Bogu u mjesnoj Crkvi u koju vas je providnost poslala".

Nakon uvodnoga dijela održana su prva dva predavanja.

Izazov obrazovanja i evangelizacije

s. Ivana Pavla Novina, OP, Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

U prvom predavanju "Izazovi obrazovanja i evangelizacija" predavačica na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu s. Ivana Pavla Novina, OP naglasila je, kako je to što je sažeto u naslovu predavanja "izazov i poziv za sve nas na razne načine, jer obrazovanje i evangelizacija su dva procesa okrenuta budućnosti, pa se u tom kontekstu treba gledati i ova tema: ne samo s onim što smo do sada dobili i primili kroz povijest, nego u svjetlu onoga što i tko možemo postati za one kojima idemo sutra". Podsjetila je, kako je na riječi pape Franje koje je izrekao na Općoj audijenciji 23. studenog 2016. da je "obrazovanje poseban oblik evangelizacije", ali je ukazala da je on od Apostolske pobudnice "Radost evanđelja" (2013.) pa do danas u više prilika govorio o važnosti i značaju obrazovanja u suvremenome svijetu, ali i o njegovoj važnosti za odgovor Crkve na potrebe vremena u kojem živimo. Naglasila je, kako time Papa nije samo spojio dva iznimno popularna termina, već ponovio riječi svojih brojnih prethodnika na Petrovoj stolici, ali i posvećenih muškaraca i žena koji su kroz povijest isticali značaj i ulogu odgojno-obrazovnog poslanja Crkve. "Crkva željna odgovoriti na konkretne potrebe čovjeka i njegova vremena kroz povijest je uložila brojne snage u obrazovanje mnogih duša. U intelektualnu, znanstvenu i kulturnu izgradnju čovječanstva. I u današnjem svijetu koji prepoznajemo kao svijet globalizacije, edukacije, znanja i znanosti, tj. komunikacije, odnosno informacije" naglasila je, te podsjetila kako je obrazovanje ono koje može čovjeka osposobiti za taj dijalog, za susret čovjeka s budućnošću "ali ne bilo kakvom budućnošću, već s onom u nadi". Dakle, na tom tragu, jasno je, da obrazovanje danas nije samo informacija, što bi mnogi željeli pokazati. "Obrazovanje je informacija i formacija".

Pojašnjavajući zašto je obrazovanje toliko moćno, ukazala je na odnos obrazovanja i kulture, potom na razumijevanje obrazovanja u suvremenom svijetu u kontekstu društveno-političkog uređenja. Dotaknula se i pitanja "što bi obrazovanje zapravo trebalo biti", te naposljetku zašto se nalazi u samoj srži poslanja Crkve.  Naglasila je, kako "biti uključen u obrazovanje znači sudjelovati u socio-političkom polju, jer društvo u kojem živimo oblikuje prirodu institucija koje ga provode. U tom smislu potrebno je što bolje razumjeti vlastitu ulogu ostvarenja i razvoja odgojno-obrazovnog procesa".

Predavanje je zaključila riječima "evangelizacija i obrazovanje su procesi, onda ih možemo gledati kao procese izgradnje, odnosno oblikovanja čovjekova lica, odnosno čovjekova lika. Čovjek s obrazom je moralan čovjek, ima li što gore od neimati obraz, ima li što gore od izgubiti obraz. Obrazovan čovjek je naobražen čovjek s obrazom. Znanje bez morala je krnje, često i opasno jer vodi u uobražaj, a uobražen čovjek ne poznaje ni svoje granice, ni granice znanja. Obrazovanje tako jest poseban oblik evangelizacije, jer je neodvojivo od vrijednosti, od odgoja koji zahtjeva cjelovitost".

Važnost razvoja socio-emocionalne inteligencije u odgojno-obrazovnom procesu

dr. sc. Vinko Mamić, OCD, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu

Drugo predavanje "Važnosti razvoja socio-emocionalne inteligencije u odgojno-obrazovnom procesu" održao je ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu o. Vinko Mamić, OCD.

Uvodeći u predavanje, okupljenima je predstavio razgovor sa "Siri", koja je odgovorila na sva pitanja, osim onoga "tko je moj bližnji". Na to je podsjetio na prispodobu o milosrdnom Samarijancu, te naglasio kako mi imamo Isusa koji nam daje odgovor na to pitanje.

Posvijestio je, kako je danas u našem sustavu problematično što mladi rastu u kognitivnoj inteligenciji, IQ što pokazuju statistike, dok emocionalna i socijalna inteligencija opadaju, a upravo su te dvije najvažnije za život. "Socio-emocionalna inteligencija razvija se kroz relacije, ona se mora razvijati, jer ako se ne razvija neće je biti. Ako opada, a mi ništa ne učinimo nema pokazatelja da će se taj trend zaustaviti". U tom kontekstu je spomenuo nasilje u školama koji je veliki problem s kojim se susrećemo. Tu je fizičko nasilje prema vršnjacima, nekada prema učiteljima. Podsjetio je i na verbalno nasilje na koje ne obraćamo dovoljno pozornosti, a jako formira ljude u negativnom smislu riječi, stvara rane koje se teško zacjeljuju. Pojasnio je kako to ne moraju biti psovke, mogu biti ružne riječi, ali čak ni to, već način na koji je nešto izrečeno. Ukazao je i na problem samoozljeđivanja u školama, kao oblik nasilja prema sebi. Naglasio je, kako su to sve pojave koje su usko povezane socijalnom inteligencijom i problematikom nerazvijenosti.

Stoga je važnim ukazao na "proces formacije koji mi dajemo. Mi pokušavamo djelovati reflektivno i punitivno, umjesto preventivno. Mislimo da ćemo time promijeniti stvar, a zapravo od nečega lošeg stvaramo nešto još gore. Trebamo posvetiti veliku pozornost razvoju socio-emocionalne inteligencije", jer upozorio je "današnja elektronska komunikacija uskraćuje djeci i mladima njihov socio-emocionalni razvoj."

Nakon predavanja razvila se polusatna rasprava u kojoj su predavači odgovarali na pitanja okupljenih redovnica i redovnika.

Prijepodnevni dio prvog dana XXXIII. redovničkih dana završio je euharistijskim slavlje u 12 sati u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi. Slavlje je predvodio je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika, među kojima i provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac.

Uvodeći u slavlje uz blagdan Gospe žalosne, biskup je posvijestio, kako "Majka poznaje boli, žalosti i znamo da ona nikada neće biti indiferentna prema našim patnjama i našim žalostima. Utječimo se njoj da nas stalno prati na našem putu da nas ni patnje ni žalosti ne obeshrabre ili da blokiraju naš hod prema cilju koji nam je postavljen“.

U homiliji je biskup Križić naglasio, kako blagdan Gospe žalosne dolazi nakon blagdana Uzvišenja Svetoga Križa. Podsjetio je, kako patnja i bol nisu razlozi slavlja, "no križ je puno više od Isusove tragedije. On je Isusova proslava spasenja“. Ukazujući na Isusove riječi "kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi“, istaknuo je, kako Isus govori o križu kao svom uzdignuću. "Križ je tako postao znak Isusove proslave, znak s kojim se kršćanin identificira.

Isus sam kaže, da netko tko nije spreman na se uzeti svoj križ nije Njega dostojan“, rekao je te postavio pitanje "koliko smo toga svjesni u našem redovničkom životu?“

Nadalje je naglasio, kako križ i patnja u Marijinu životu nije nešto što izaziva čuđenje, jer "kako bi ona kao Isusova majka mogla biti pošteđena nečega što bitno pripada životu njezina Sina? Stoga i blagdan Žalosne Gospe nije žalostan blagdan. Radujemo se što je Marija iznijela svoj križ do kraja, što je ostala Bogu vjerna i puna pouzdanja i onda kada je tama prekrivala sve. Križ joj je pribavio titulu Majke Crkve, duhovne Majke svih kršćana“. 

U tom je kontekstu posvijestio, da je potrebno prihvatiti činjenicu da je patnja ušla u naš život kao Božji plan spasenja i ona ima značenje u životu svakog čovjeka, bez obzira što tu Božju logiku uglavnom ne uspijevamo razumjeti. No, Isusova i Marijina patnja nam poručuju kako patnja ne mora biti nikakva Božja kazna ili znak odbačenosti od Boga, često puta baš obratno, ali i tada je patnja teško dokučiva.

"Zasigurno je i za Mariju patnja bila puna misterija, nejasnoća, nerazumijevanja, i ona je bila samo jedna od nas. Istina je da Bog Mariji kod navještenja nije ništa govorio o patnji, navještaji patnje dolaze kasnije. Vidi se kako je Bog savršeni pedagog. Bog osobu priprema za patnju, ali se osoba mora dati formirati, Bog nikada neće dati patnju bez da dade osnovnu snagu da ju se može nositi. I Marija je pripremana za svoju bol, ona je pripremana da bude majkom svih Isusovih vjernika, zato joj je neophodno iskustvo patnje, jer bez iskustva patnje nema izgradnje autentične ljubavi, nema dostatne sposobnosti razumijevanja patnje drugih, a bez toga ne može se biti prava majka ako nema sućuti. Majka se postaje rađanjem djeteta, a dijete se rađa u patnji, a niti duhovnog majčinstva nema bez patnje“ pojasnio je propovjednik.

Ukazujući na riječi sv. Augustina, posvijestio je, kako je "vjera naš vodič i svjetlo u tami patnje“. To je stavio u kontekst Marije "teška patnja nije za Mariju bila samo nesreća. Na vrhuncu svoje patnje i patnje svoga Sina, ona dobila novo poslanje: postade Majka Crkve. Da nije bila pod križem to poslanje zasigurno ne bi ni dobila. U tom smislu možemo reći da se u patnji dobivaju najjače poruke“.

Nadalje je posvijestio, kako je jedna od potreba čovjeka u patnji da nekome izrekle svoju patnju, da ima nekoga tko će ga saslušati. Patnja se mora izreći da bi se moglo s njom živjeti. Zato ljudi patnje imaju potrebe govoriti o svojoj patnji, k tomu "važno je znati biti blizu čovjeku patnje. Vidimo Isus to stavlja u kriterije vrednovanja i kod Zadnjeg suda“. Biskup Križić je podsjetio i kako patnja pomaže u izgradnji našeg duhovnog bića, čini čovjeka osjetljivijim i osjećajnijim za Boga i za druge. "Patnja možda nameće pitanja koja u drugim okolnostima nećemo sebi nikada postaviti. Tu je prije svega pitanje našeg života kakvog živimo, patnja je granična situacija za čovjeka ona prisiljava na radikalne odluke koje se u životu ne čine često. Patnja ima moć da dovede čovjeka do direktnog razgovora s Bogom“ rekao je propovjednik, te upozorio "ne razgovora o Bogu, nego razgovora s Bogom. Zato se u patnji događa susret s Bogom, koliki su otkrili Boga u svojoj patnji, bolesti. To je ljudski nerazjašnjivo, ali istinito a ova činjenica pokazuje koliko se Bog bori za čovjeka, do zadnjeg časa njegova života“. U tom je kontekstu zaključio homiliju riječima "ono što je sigurno: u našoj patnji Bog nas nikad neće ostaviti same. Važno je da se mi ne udaljimo od njega u našim patnjama“.

Na kraju misnog slavlja biskupu Zdenku se ispred Redovničke konferencije, redovnika i redovnica zahvalio o. Vinko Mamić, OCD, naglasivši radost redovništva da je biskup Zdenko imenovan predsjednikom Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i da pokazuje brigu za redovništvo.

U popodnevnom dijelu prvog dana XXXIII. Redovničkih dana održana su još dva predavanja. Najprije je fr. Anto Gavrić predstavio predavače i teme njihova predavanja.

Edukacija i evangelizacija

dr. sc. fra Draženko Tomić, OFM, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fra Draženko je govorio kako nova evangelizacije zahtjeva od kršćana da nađu sredstva i načine kako istaknuti važnost baštine edukacije i znanja koje je očuvano kršćanskom tradicijom. Nova evangelizacija traži sposobnost za ponovno kretanje, nadilaženje vlastitih granica i nadilaženje vidika. Ona je suprotna samodostatnosti i povlačenju u sebe, suprotnost od mentaliteta i pastoralnog koncepta koji smatra da je dovoljno raditi onako kao se uvijek radilo.

Govoreći o evangelizaciji istaknuo je kako ona treba biti proces prijateljstva, bez diskriminacije. Evangelizatori bi trebali biti educirani ne samo o načinima nego i izazovima koje pruža evangelizacija. Istaknuo je da postmodernistički svijet zahtjeva da se edukacija i evangelizacija ujedinjuju u istoj viziji i istoj službi. Naglasio je kako je jako su važna svjedočanstva pojedinaca koji su živjeli svoju vjeru.

Govoreći o fazama evangelizacije ustvrdio je kako vjera utemeljena samo na prijenosu učenja teško može preživjeti suvremene izazove. Djeca poznaju vjeru, idu na vjeronauk ali u svakodnevnom životu to kod njih ne igra značajnu ulogu, ne pristupaju sakramentima. Stoga je važna druga faza evangelizacije koja znači da ono naučeno treba prenijeti u naše srce. Pod pritiskom modernog života naučeno bude uklonjeno, stoga to treba postati emotivno.

Ako je utjelovljenje istina, onda vjera mijenja sve, mijenja način na koji doživljavamo kozmos i način na koji u njemu slažemo činjenicu. Tada je sve dio sveopćeg Božjeg plana. Vjera tako mijenja način na koji se uči svaki predmet, ustvrdio je fra Draženko.

Istaknuvši neke promjene koje donosi globalizacija naglasio je kako da obrazovanje ima ključnu ulogu za nove generacije iako još uvijek postoje mjesta na svijetu gdje se negira pristup osnovnom obrazovanju - danas je u svijetu oko 800.000.000 nepismenih. Pored toga na zapadu se primjećuje umor kod učitelja koji su podplaćeni i urušenog digniteta. Uznemirujući je znak porast nasilja i alkoholizma, a obitelj teško da može aktivno sudjelovati u obrazovanju. Pored toga čini se i da je zamagljen smisao obrazovanja, obrazovanja za vrijednosti.

Nadalje, rekao je da od vremena prosvjetiteljstva obrazovanje prestaje biti kršćansko i ono danas više to nije, iako je učilišta izrodila kršćanska ljubav za mudrošću po riječima sv. Augustin koji kaže "Voljeti mudrost znači ljubiti Boga". Želja za intelektualnim znanjem u osnovi ima želju za upoznavanjem Boga.

Katolička pedagoška tradicija drži do formaciju cijele osobe. Tehničko i funkcionalno znanje isključuju mudrosti i moral te tako ugrožava i samu budućnost čovječanstva.

Ustvrdio je da je Božji nauk potrebno prenijeti na naraštaje, jer snaga obrazovanja za promjenu naroda je uistinu velika. Toga su bili svjesni i misionari pa su osnivali kršćanske škole. Moramo se moliti da Gospodin dadne institucije za obrazovanje u svrhu evangelizacije. Potrebno je izgraditi škole, obučiti nastavnikei posredovati metodologiju katoličkih škola. Potrebne su na katoličke škole i kršćanska pedagogija, poticanje cjelovitog humanizma koji u Kristu nalazi svoj model i inspiraciju. U tome uloga posvećenih osoba nije samo važna nego je i neophodna, jer posvećene osobe donose u svijet obrazovanja svoje radikalno svjedočanstvo, zaključio je fra Draženko.

Odgoj za medijsku pismenost

prof. dr. sc. Danijel Labaš, Hrvatski studiji – Sveučilište u Zagrebu

Prof. dr. sc. Danijel Labaš govoreći o današnjem medijskom okruženju upitao se o današnjoj potrebi odgoja i obrazovanja za medijsku pismenost. Upitao se o mjestu medija u obitelji, školi i društvu. Iznio je podatke da se 96% djece u dobi od 10 do 15 godina koristi mobitel i računalo, dok 85% njih ima pristup internetu. Gotovo polovica učenika služi se internetom svakodnevno, a njih 32% nekoliko puta tjedno. 93% djece, u dobi između 11 i 18 godina, ima otvoren profil na Facebooku. 12,1% je doživjelo nasilje na Facebooku, a 9,6% njih ponašalo se nasilno. 50% djece pregledava svoje profile na Facebooku čak i za vrijeme nastave.

Potom je predstavio metodu i rezultate istraživanja "Obitelj i mediji" provedenog na Odsjek za komunikologiju Hrvatskih studija, 2015./2016. Istraživanje pokazuje kako  je u 80% hrvatskih kućanstava moguće je pristupiti internetu (stolno računalo - 48%, paptop - 52%, tablet - 23%, smartphone - 57% i igraća konzola - 6%). 46% ispitanika ima otvoren profil na nekoj od društvenih mreža. Korištene društvene mreže:  Facebook - 45%, Twitter - 6%, Instagram - 14%, neka druga - 4%. 60% -  čuli su za termin medijska pismenost ili medijski odgoj. 90% -  smatra da "je djeci i roditeljima potrebno trajno obrazovanje o tome kako mediji mogu utjecati na razvoj djece"

Na pitanje tko bi trebao imati najvažniju ulogu u educiranju djece o tome kako mediji mogu utjecati na njih i o tome kako se ispravno koristiti medijima ispitanici su odgovorili: roditelji – 44%, odgajatelji u vrtiću – 9%, učitelji / profesori u OŠ i SŠ – 37%, profesori na fakultetima – 3%, stručnjaci za medije – 7%.

Potom je prof. Labaš govorio o skala medijske pismenosti koja mjeri medijsku pismenost kao latentni konstrukt višeg reda koji integrira tri dimenzije medijske pismenosti: sposobnost analize i razumijevanja medijskog sadržaja, tehničke kompetencije / vještine proizvodnje medijskog sadržaja i razumijevanje medijskog utjecaja.

U drugom dijelu predavanja je govorio o tome kakvi su sadržaji preko medija ušli u naše domove i obitelji. Rekao je da posebnu pozornost znanstvenici danas posvećuju odnosu medijskoga virtualnoga nasilja i djece/mladih na: televiziji, u crtanim filmovima, elektroničkom svijetu, u glazbi i u videoigrama. Istaknuo je da se pod programima za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, podrazumijevaju se sve vrste programa s prizorima grubog nasilja, seksa, vulgarnih izraza i prizora, prizora zloporabe opijata, duhana i drugih prizora.

Govoreći o glazba koja ima važnu ulogu u socijalizaciji djece i adolescenata iznio je podatak da će prosječni adolescent godišnje vidjeti između 90 i 182 sati glazbenih spotova, a gotovo 20% glazbenih spotova sadrži nasilne scene.

Govoreći o videoigrama prof. Labaš je iznio podatak da se procjenjuje se da oko 89 % videoigara ima nasilne sadržaje. U akcijskim videoigrama svake minute ubijene su prosječno 2,3 osobe, dok se u tzv. "pucačinama" taj broj penje na čak 23,8 osoba. Motivacija proizlazi iz tri vrste potreba:  potreba za postignućem  (želja da se dobije moć, osjeti napredak i akumuliraju simboli statusa), potreba za socijalnom vidljivošću (da se formiraju odnosi s vršnjacima, osjećaj "uronjenosti"),  potreba da se upoznaju nova iskustva u igri koja se doživljavaju kao fascinacija i privremeni bijeg u drugi svijet.

Govoreći o tome kako podučavati djecu o medijima naveo je da Len Masterman predlaže četiri osnovna pristupa: I) nehijerarhijsko podučavanje, II) dijalog, III) refleksiju, IV) medijsku aktivnost. Roditelji trebaju biti protagonisti odgoja i ne treba demonizirati medije.

Kada se govori o ovisnost o internetu riječ je o psihološkom poremećaju koji se pojavljuje kod osoba koje zbog pretjeranog bavljenja sadržajima svjetske globalne mreže narušavaju svoje tjelesno ili duševno zdravlje, a internet im s vremenom postaje važniji od obitelji, prijatelja i posla.

U zadnjem dijelu predavanja prof. Labaš je govorio o pametnim telefonima koji uništavaju razgovor u obitelji i drugim vezama. Zaključio je da su mediji su naši prijatelji i da ih ne želimo ih samo kritizirati, ali im ne moramo im robovati.

Nakon predavanja uslijedila je polusatna rasprava. Potom se fr. Anto zahvalio predavačima i sudionicima. Molitvom je završen prvi dan Redovničkih dana.

U subotu na drugom danu XXXIII. Redovničkih dana sudjelovalo je oko 150 redovnika i redovnica. Nakon molitve fr. Anto Gavrić je pozdravivši sve olupljene, predstavio predavače drugoga dana poželjevši im dobrodošlicu.

Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost

prof. dr. sc. Ivan Prskalo, dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Najprije je fr. Anto kratko predstavio dr. sc. Ivana Parskala dekana Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i njegov znanstveni rad iskazavši radost što će svoje bogato iskustvo podijeliti s redovnicima i redovnicama na Redovničkim danima.

Prof. dr. sc. Ivan Prskalo održao je predavanje na temu "Obrazovanje, kineziološka edukacija i religioznost".

Zahvalivši se na pozivu prof. Prskalo je istaknuo da su na Učiteljskom fakultetu najbolje studentice uvijek bile časne sestre koje su svojim zalaganjem i žarom učiteljski poziv podigle na višu razinu.

Profesor Prskalo govorio je o vezi odgoja, obrazovanje i religioznosti kao ukupnosti religioznog iskustva s posebnim osvrtom na kineziološku edukaciju. Istaknuo je kako su odgoj i obrazovanje, najsloženije i najodgovornije ljudske aktivnosti, ali da pod snažnim utjecajem globalne ekonomije i tržišta rada, obrazovanju prijeti opasnost da ga se svede na čisto tehničke i funkcionalne kompetencije i vještine te da ga se liši njegove konstitutivne dimenzije, a to je odgoj“.

Govoreći o kineziologiji istaknuo je kako kineziološka edukacija ima najveći utjecaj na cjelokupnu populaciju, jer je sveobuhvatna  te prati ljudsko biće tijekom cijelog perioda odgoja i obrazovanja. Kineziološka edukacija je temelj uključivanja učenika u sportske aktivnosti te kineziološko rekreativne aktivnosti uz preventivnu ili terapijsku ulogu kineziterapijskih tretmana. Kineziološka aktivnost ima  naglašenu moć stvaranja navike svakodnevnog vježbanja kao trajne usmjerenosti što je značajan odgojni cilj.

Istaknuo je da se religioznost kao krepost veže za čovjeka, a počinje se formirati u obitelji, nastavlja uz nastavu vjeronauka te ukupan utjecaj koji odgojno-obrazovni sustav ima na dijete. Značajan i atraktivan dio tog sustava je i kineziološka edukacija. Ciljevi kineziološke edukacije nisu u suprotnosti s kršćanskom religioznošću.

Odgoj i obrazovanje trebaju pratiti odgojne i obrazovne ciljeve nacije, a nacionalni kurikul mora biti usklađen s narodom kojemu je namijenjen. Stoga odgoj i obrazovanje trebaju pomoći roditeljima u formiranju kreposti religioznosti. Zaključio je riječima da je "Kineziološka edukacija omiljeno i vrlo značajno područje u ljudskom životu cijelog tijeka školovanja. Svojim vrijednostima ne ostvaruje samo jasno proklamirane antropološke, obrazovne i odgojne zadače već je moguća vrlo čvrsta uporišna točka formiranja kreposti religioznosti.

(Cijelo predavanje vidi ovdje.)

Odgojno-obrazovno djelovanje u ekumenskoj sredini

s. Janja Martina Katović, ASC, ravnateljica dječjeg vrtića u Glamoču (BiH)

Najprije je fr. Anto predstavio s. Janju Martinu Katović istaknuvši njenu pravnu borbu da zaposlenice vrtića dobiju plaće koju nisu dobile godinama.

Sestra je najprije predstavila grad Glamoč iz kojeg dolazi te družbu Klanjateljica Krvi Kristove, karizmu družbe koju sestre utjelovljuju u djelotvornoj ljubavi prema ljudima istaknuvši da sestre idu putevima tolerancije i poštovanja. Sestra se prisjetila i strašne sudbine koju je hrvatski narod proživio u ratu, a s njima i sestre koje su se nakon rata vratile u Banju luku, tamo  gdje su trpile i gdje su manjina, ali uvijek svjedočeći svoju ljubav.

Sestra se prisjetila i početka rada u glamočkom vrtiću u nemogućim uvjetima. "Svjedok sam da su čudni putevi Gospodnji. Vidim da me Gospodin korak po korak pripremao", ustvrdila je. "Radila sam u Zagrebu u vrtiću kod sestara dominikanki gdje sam jako puno naučila. To mi je bio čvrsti temelj za rad u Glamoču. Sestre su uvijek bile prema meni velikodušne."

Govoreći o vrtiću u Glamoču sestra Martina je ispripovijedala kako je upisom prvog pravoslavnog djeteta u vrtić moral mijenjati određene stvari. Već za sv. Nikolu nastaje prvi problem. "Ostajem šokirani riječima djetetovih roditelja. 'Što god da rade druga djeca neka radi i naše dijete, nemojte ga isključivati ni iz čega'. Opterećena, doživjela sam veliko olakšanje razboritošću tih roditelja", posvjedočila je s. Martina.

Nakon što se u vrtić počinju upisivati djeca Bošnjaka u vrtiću se priprema dvostruki meni.

"U 18 godina nikada nisam imala problema s Srbima i Bošnjacima. Bošnjačko dijete nije krivo za grobove u našim obiteljima. To bošnjačko dijete ja moram primiti kao dijete Božje, ali mogu razumjeti i roditelje koji nisu tako razmišljali", ustvrdila je sestra dodajući da su da su djeca drugih naroda iz vrtića njeni najbolji ambasadori.

Sestra je potom govorila o sukobu s političarima na općinskoj razini, političarima koji odlučuju uskratiti plaće djelatnicima vrtića bez ikakvog obrazloženja. Djelatnici su morali krenuti u pravni borbu. Nisu ukupni primili 35 plaća, a sestra 57. Općina vrši pritisak na vrtić želeći da se djeca podijele po etičnim skupinama bez konkretno donesene odluke. Otvara se i problem s ravnateljem vrtića. Sestru kao jedinog kandidata koji zadovoljava sve uvjete u natječaju općinska vlast ne želi imenovati ravnateljicom zbog redovničke uniforme. Sestra Martina je ustvrdila daje to bio trenutak kada je poželjela napustiti Glamoč, ali ju je zadržala spoznaja da ne može napustiti djecu u vrtiću, da je Crkva uvijek bila u narod. "Svjesna toga jesam li imala pravo reći ne tiče me se idem doma", zapitala je s. Martina.

Pravna borba je trajala 6,5 godina i nedavno je donesena presuda koja kaže da sestra može raditi u redovničkoj uniformi. "Nisam važna ja nego redovnice u Bosni i Hercegovini. Sutra bi nekome palo na pamet da to isto učini sestrama u bolnicama i drugim radnim mjestima. Ekumensko djelovanje gledano iz perspektive osobe koja živi na etnično čistom području može zvučati kao nešto daleko, neostvarivo, a možda i nepotrebno, ali mi koji živimo u Bosni i u Hercegovini upućeni smo živjeti konkretan ekumenizam", poručila je s. Martina.

Pitajući se što nju redovnicu čini osobom koja živi ekumensku stvarnost odgovorila je "Da bi živjela ekumensku stvarnost u tome mi pomaže samo moja vjera, vjera de je Bogu znano, vjera da sam odlukom mojih poglavara poslana gdje trebam biti. Bez vjere ne znam kako bi živjela, radila i bila to što jesam. Kada mi je rečeno da idem u Glamoč, pok. s. Ines (vrhovna poglavarica) mi je rekla da osjeća da sam ja stvorena za to, a život će pokazati jesam li bila", zaključila je s. Martina.

Fr. Anto je potom najavio rektora Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. sc. Damira Borasa kao rektora sa jasnim uvjerenjima i stajalištima. Podsjetio je na njegovu znanstvenu aktivnost, radove te medijsku nazočnost. Zahvalivši mu se što je bio spreman podijeliti svije iskustvo na ovim Redovničkim danima.

Obrazovanje, odgoj i vrijednosti u hrvatskom školskom sustavu

prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu

Najprije se kratko osvrnuvši na svoju akademsku karijeru profesor Boras je govorio svojim iskustvima u visokom obrazovanju za vrijeme dok je dio dekan Filozofskog fakulteta te danas kao rektor Zagrebačkog sveučilišta. Konkretnije je govorio o studentskim prosvjedima i neprimjerenim reakcijama na ugovor sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom.

Napomenuo je da je velika većina sveučilišnih profesora njegova stava i razmišljanja te da je velika većina studenata kršćanskih uvjerenja, no da postoje manje glasne skupine koje djeluju iz očitih političkih razloga s nakanom da se napadne hrvatski obrazovni sustav. U pozadini je netolerancija. Takav napad doživio je kad je rekao kako se biblijske vrijednosti trebaju vratiti u obrazovanje. Napad je doživio upravo jer je te vrijednosti nazvao biblijskima. Te vrijednosti prije svega govore o prepoznavanju drugoga, sebe, svoje i njegove zajednicu, one su i kršćanske i židovske i islamske.

Rektor Boras govorio je i o napadima koje je  doživio i kada je rekao da bi u osnovnoj školi djeca trebala naučiti ćirilicu.

Vjera koja se ni kod pravoslavaca i muslimana ne razlikuje u temeljima od katoličke daje snagu jer govori o ljubavi prema bližnjemu, toleranciji. To su vrijednosti koje se moraju temeljiti na ljubavi, ljubavi prema bližnjemu koja se pokazuje u društvenoj odgovornosti. To su vrijednosti koje trebamo njegovati, to izvire u vrtiću, osnovnoj školi. U posljednje vrijeme se namjerno sprječava da se o tim vrijednostima govori kao o religijskim vrijednostima. Pošteni ljudi, vidimo to, prihvaćaju te vrijednosti. Naša vjera utemeljuje te vrijednosti. Imamo problem s skupinom koja je svjesna da promicanje tih vrijednosti jača i u političkom smislu neke stavove koje ne prihvaćaju neki neoliberalni krugovi koji pokušavaju uništiti obitelj, ustvrdio je rektor Boras dodajući da su neke skupine procijenile da je upravo obrazovni sustav ono mjesto gdje se treba djelovati da se ponište vrijednosti koje su stvorene u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj.

"Vjera nam daj e uvid u vrijednosti i daje nam snage da se borimo za te vrijednosti, a i da prihvaćamo druge. To je ono što moramo zadržati. Vjera znači da će dijete u obitelji dobiti vrijednosti tolerancije, poštivanja, rada, poštene plaće, neprešućivanja činjenica. To je ljubav prema bližnjemu. U političkom smisli danas se hrvatska dijeli, oslabljujemo, susjedi nas stiskaju jer nismo jedinstveno društvo. Ljubav prema bližnjemu je temeljni zajednički nazivnik i da kao društvo budemo jaki, da možemo promicati vrijednosti. U obrazovanju trebamo reći što trebamo, ali ne prešućivati drugoga. Različitosti je moguće pomiriti na temelju zajedničkog nazivnika. Mi na sveučilištu nastojimo djelovati na taj način", ustvrdio je rektor Boras.

Fr. Anto je zahvali rektoru na vremenu i mislima koje je podijelio. Zahvali je rektoru na podršci koju kod njega imaju fakulteti na kojima rade i neki od prisutnih redovnika i redovnica.

Nakon izlaganja rektora Borasa razvila se polusatna rasprava u kojoj su sudjelovali i rektor Boras i s. Martina.

Na kraju je salezijanac, don Ivan Marijanović, kao priređivač, kratko predstavio "Leksikon odgojno obrazovnih znanosti" koji je nedavno tiskan. Ovo kapitalno djelo, ne samo za naše hrvatske prilike, plod je dugogodišnjeg rada profesora i suradnika Fakulteta odgojnih znanosti Salezijanskog papinskog sveučilišta.

Leksikon je prijevod talijanskog djela "Dizionario di scienze dell"educatione" što ga je priredio Fakultet odgojnih znanosti Salezijanskog papinskog sveučilišta u Rimu. Djelo je plod bogatog iskustva, velikog znanja i dugogodišnjeg rada renomiranih autora, koji su u ovo djelo saželi vrijedne rezultate, objavljene u brojnim specijaliziranim studijama, knjigama, časopisima i drugim edicijama. Leksikon je namijenjen ponajprije studentima odgojno-obrazovnih znanosti.

Fr. Anto se na kraju zahvalio svim predavačima i svom sudionicima Redovničkih dana istaknuvši da se nada da će se nastaviti i u budućnosti s praksom da se redovnički dani organiziraju u pet gradova u Hrvatskoj.

Na kraju se posebno zahvalio braći franjevcima na gostoprimstvu u njihovom samostanu i prostorima u zagrebačkoj dubravi.

Završno euharistijsko slavlje na kraju XXXIII. redovničkih dana slavljeno je u 12 sati u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi. Slavlje je predvodio fr. Anto Gavrić.

U homiliji je fr. Anto Gavrić govorio kako je u ljudskim životima jako prisutna želja da se u nečemu bude prvi poredeći to s apostolom Pavlom koji za sebe veli da je prvi u grijehu kojemu je oprošteno. Tko bi se od nas usudio reći da je prvi u grijehu. Pavao se toga stalno prisjeća, ne prisjeća se svoga grijeha nego oprosta koji je primio. Pavao nastavlja da je Isus Krist došao na svije spasiti ga. To milosrđe smo i mi poslani živjeti tamo gdje jesmo. Bog je nama toliku puta oprostio, pokazao milosrđe. Kristove riječi nas preobražavaju i činimo što od nas Isus traži.

Danas smo govorili o odgoju i evangelizaciji i dobro nam je došla slika iz današnjeg evanđelja, slika o stablu koje donosi dobre plodove. Nije li naše poslanje takvo da odgajamo druge da donose dobre plodove. Ne treba gledati na mane drugih, tako obilježavamo drugačije. Postoji opasnost da tog drugačijeg stalno takvim promatramo i da onda taj ne može doći na višu razinu. Mi smo samo poslani. Idemo vršiti poslanje. Ako sam ja redovnik kojemu je Bog pokazao milosrđe, idem iskazati primljeno milosrđe. Idimo k ljudima, kod njih prepoznajmo ono što je i u nas usađeno, da te vrijednosti prenosimo pozorno i s ljubavlju okopavamo stablo da da plod. Krist nas poziva da ne budemo samo oni koji govore nego i čine. Nakon ovih Redovničkih dana, predavanja i iskustava, mislim da svatko od nas može poći doma obogaćen iskustvom, iskustvom koje možemo prenositi drugima da i oni donose plodove, poručio je fr. Anto redovnicima i redovnicama.

 
 

Galerija slika:

Poveznice:
Povratak na sve vijesti
 

Najave događanja

 
Studijski dani za početnu formaciju

28. veljače - 23. svibnja 2024.

Susret sestara koje vrše poslanje unutar samostana

19. - 21. travnja 2024. (Split - Kamen, Sv. Mihovila 43)
Tema: Ususret Svetoj godini - u molitvi, pokori i djelima milosrđa
Voditelj: p. Vatroslav Halambek SJ
Prijave do: 19. ožujka 2024.

Stručni skup za tajnice i ekonome

26. - 28. travnja 2024. (Lužnica, Lužnički odvojak 3)
Voditelji: s. Dijana Mihalj MVZ, prof. Ivan Milotić i p. Siniša Štambuk SJ
Prijave do: 26. ožujka 2024.

Susret sestara s prvim zavjetima

10. - 12. svibnja 2024. (Masna Luka, Park prirode Blidinje, BiH)
Tema: Bogu posvećene osobe i život s medijima
Voditelji: fra Andrija Majić OFM i prof. Danijel Labaš
Prijave do: 10. travnja 2024.

Studijsko-rekreativni dan za redovničke pripravnice

Krk, 23. svibnja 2024.
Prijave do: 23. travnja 2024.

Stručni skup za više redovničke poglavarice

4. - 5. lipnja 2024. (Zagreb, Slavoljuba Bulvana 4)
Tema: Posvećeni život pred izazovima zlostavljanja
Voditelji: s. Dijana Mihalj MVZ, don Đuliano Trdić i don Tomislav Kutleša
Prijave do: 4. svibnja 2024. 

Susret HBK i HRK

Zagreb, 5. lipnja 2024.

Susret poglavarica mjesnih zajednica

7. - 9. lipnja 2024. (Livno - BiH, Savezne Republike Njemačke 5)
Tema: Autoritet u Kristovu duhu
Voditelj: p. Mirko Nikolić SJ
Prijave do: 7. svibnja 2024.

Redovnički dani

Split, 20. - 21. rujna 2024.
Dubrovnik, 21. rujna 2024.
Zagreb, 27. - 28. rujna 2024.
Rijeka, 5. listopada 2024.
Đakovo, 5. listopada 2024.
Tema: Ususret Svetoj godini: pomireni s Bogom i međusobno

Skupština HRK

9. - 10. listopada 2024.

Seminar za medicinske sestre redovnice

Đakovo, 11. - 13. listopada 2024.
Tema: Ususret Svetoj godini - u molitvi, pokori i djelima milosrđa
Voditelj: br. Jakov od Križa (Milić) OCD
Prijave do: 11. rujna 2024.

Izdavaštvo

„Ecclesiae Sponsae Imago“
„Ecclesiae Sponsae Imago“
Nedjelja Dobroga Pastira 2022.
Nedjelja Dobroga Pastira 2022.
Vijesti 4 (2023.)
Vijesti 4 (2023.)
Posvećeni život (2020)
Posvećeni život (2020)
Zlatni jubilej naše Konferencije
Zlatni jubilej naše Konferencije
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)

Linkovi