Vijesti - Susret sestara juniorki

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Samoboru je 20. i 21. svibnja u "Kući susreta Tabor" održan susret sestara juniorki različitih redova i kongregacija. Pedesetak sestara okupilo se na samoborskom "Taboru" kako bi u molitvi, osluškivanju, pjesmi i zajedništvu susrele Gospodina, koji ih je pozvao da mu budu zaručnice. Na tom putu ulogu voditelja imao je fra Ivan Matić, ravnatelj "Kuće Tabor" i organizator seminara te fra Marin Grbešić, magistar postulanata, koji je u subotu poslijepodne sestrama juniorkama govorio o Božjem milosrđu. 

Po dolasku u "Tabor" u 16 sati sestre su se okupile u velikoj dvorani gdje ih pozdravio fra Ivan, poželio dobrodošlicu te im ukratko predstavio povijest i ulogu ove kuće. Nakon toga uslijedilo je misno slavlje u kućnoj kapelici uz molitvu Večernje koju su animirale sestre Kćeri Božje ljubavi, a liturgijsko pjevanje pod sv. misom sestre Služavke Maloga Isusa pod ravnanjem s. M. Kristine Maslać. Nakon poticajnih riječi fra Ivana te okrjepe Riječju i Tijelom Kristovim, sestre su se okupile u razgovoru i šetnji lijepim Samoborom.

U subotu nakon zajedničke Jutarnje molitve fra Ivan juniorkama govorio o očitovanju Božjeg milosrđa u nama, našoj ranjenosti te poslanju na ovome svijetu. Spominjući se naših ranjenosti, koje su, kako kaže, najveća kočnica u našem poslanju, posebno one na području duha i ljubavi, istaknuo je kako nas one  zatvaraju i dovode do stanja u kojima se bojimo suočiti sa ljudima i samima sobom. Jedini način liječenja je susret s Bogom jer samo On iscjeljuje dubine naših bića. Tada se otvaramo i čovjeku pored sebe i prestajemo suditi i osuđivati druge. Mi ne poznajemo otajstvo druge osobe. Gospodin zna što je u srcu čovjeka. U tom je procesu važan rad na sebi i umiranje sebi, pri čemu se ne misli na vlastito ponižavanje i doživljavanje sebe manjima i nevrijednima – nego umiranju sebi i svojim prohtjevima kako bi se u nama nastanila snaga Kristova; kako bi se u nama rodio Krist. To je posvećenje.

S obzirom na poslanje sestara fra Ivan je istaknuo kako tamo gdje jesu, gdje ih je zajednica poslala, a preko nje Gospodin, nisu slučajno, nego su tu poslani da Njemu prikazuju tu situaciju. Meni je ta situacija povjerena. Da je htio staviti nekoga drugoga na to mjesto, u to vrijeme, u tu situaciju Gospodin bi vjerojatno to učinio. Ali ne, stavio je mene. U procesu predanja tamo gdje jesmo možemo donijeti plod. Svojom snagom i svojim sposobnostima, a bez Isusa ne možemo ništa.

Zavjeti su odraz Isusova života! Po milosti Božjoj mogu postati sličan Kristu i pobijediti neprijatelja. Neprijatelj je ubojica ljudi od početka! Sve što kaže slaže. Dokle god smo s Isusom i zajedno ne može nam ništa. Udaljavanje od sakramenata i zajednice fra Ivan je usporedio sa izlaskom iz stada vani na oluju i čistinu gdje smo onda lak plijen Neprijatelju. Kad se otvorimo svjetovnome mi smo na području Kneza ovoga svijeta. Tu se očituje snaga zajedništva. Kada smo jedno i još u vjeri i nadi, onda smo sigurni. Iz takvog života dobivamo snagu koja donosi unutarnju radost i zbog koje ne možemo dalje ne oprostiti ili govoriti protiv drugoga.

Imamo milost da nam je Bog povjerio svoga Sina kao Mariju. Povjerava nam ga u Euharistiji. Tu se obnavlja događaj Navještenja – na otajstven način Riječ ponovno postaje Tijelom, dolazi k meni i boravi sjedinjena sa mnom. Tako me posvećuje! Ako nismo doživjeli to spasenje i sjedinjenje onda ne možemo prenijeti taj događaj drugima. Bez toga sve naše riječi nisu autentične. Zbog toga je neizmjerno važno iskustvo ljubljenosti, istaknuo je fra Ivan pozvavši sestre na molitvu i življenje onoga na što su pozvane.

Nakon predavanja i kratke pauze uslijedio je poticaj na ispit savjeti nakon čega su sestre imale priliku za sakrament pomirenja. Premda su na raspolaganju bila tri svećenika, najduži red je bio kod fra Ivana.

Nakon zajedničkog objeda u vrijeme odmora sestre su posjetile zajednicu sestara Služavki Maloga Isusa u samostanu koji se nalazi nedaleko od "Tabora" gdje su ih dočekale s. M. Marina, predstojnica i s. M. Nikoleta.

Uslijedilo je predavanje fra Marina o Božjem milosrđu i njegovu očitovanju u našem životu. Najvažnija rečenica: Božja svemoć se očituje u praštanju i milosrđu. Nije li to dovoljan poticaj da i mi budemo milosrdni i da praštamo jedni drugima i da se ljubimo kao što je Bog nas ljubio?

Euharistijsko slavlje koje je uslijedilo nakon predavanja predslavio je fra Marin, a Služavke Maloga Isusa su animirale liturgijsko pjevanje i Večernju molitvu.