Vijesti - Susret redovnica đakovačke i vinkovačke regije posvećen temi sinodalnosti

U okviru Susreta osoba posvećenoga života đakovačke regije, u petak, 3. prosinca u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, predavanje na temu: Redovništvo na sinodalnom putu održao je fra Miljenko Hontić, franjevac konventualac iz Vinkovaca.

Bile su prisutne Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova i Trnave. Fra Miljenka predstavila je, pozdravila i na kraju s. Jelena Kovačević je zahvalila predavaču.

Fra Miljenko na početku je predstavio sestrama općenite pojmove i tijek Sinode. A zatim je iznio svoje bogato promišljanje o ulozi i zadatcima redovnika i redovnica na sinodskom putu: „Pripremajući ovu temu, ostao sam prilično zatečen i iznenađen kad sam primijetio da zapravo o njoj nema gotovo ništa posebno u dokumentima i ostalim materijalima Sinode. Postavio sam si pitanje: kako to? Zar su nas zaboravili? No, čitajući malo pripremni dokument i ,,Vademecum“, kao i neke druge izvore vezane uza Sinodu, razabrao sam da smo itekako uključeni. Razlog zašto se nigdje posebno ne izdvajamo jest zapravo narav ove Sinode. Zapravo, ta sinodalnost razlog je tomu, jer se ne želi nikoga posebno izdvajati, nego se želi doista sve uključiti, ne zaboravljajući nikoga. Možemo reći, da je Sinoda poziv svakoj zajednici i pojedincu bez iznimke, a osobito onda redovničkim zajednicama, da krenu putem temeljite obnove, nadahnuti milošću Duha Božjega.“

Predavač je zatim postavio glavna pitanja koja si redovnici mogu postaviti slijedom smjernica Sinode: „Kako se danas u našim zajednicama (u Provincijama ili Redovima, Družbama, samostanima…) ostvaruje naš zajednički hod, hod u sinodalnosti? A rekli smo, podnaslov je ove Sinode: ,,Zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. Na koje nas to korake Duh poziva kako bismo rasli u zajedničkom hodu, sudjelovanju i poslanju? U tim se pitanjima traži sensus fidei cijele zajednice. Općenito gledajući, smjernice nas Sinode podsjećaju na sljedeće: kao što smo već rekli, prvi je cilj osigurati sudjelovanje svih članova naših zajednica. To je poziv na kreativnost i odgovornost. Važno je uvijek iznova svim članovima reći kako su svi odgovorni za stvari kraljevstva Božjega. U tom smislu ni jedan član, ni jedna sestra ne može reći: „To se mene ne tiče.“ U konkretnom, to znači glas i onih sestara u kuhinji, u vrtu, u školi, u sakristiji, u bolnici i vrtiću, čuti i sestre u mirovini, i svugdje gdje već jesu i što jesu. Poziv je to da se potrudimo aktivno pružiti ruku svima, kako bi se mogla bolje čuti njihova iskustva, njihov život. Ali sve to u svjetlu Božje Riječi i po nadahnuću Duha Svetoga te na taj način doprinijeti kvaliteti našega poslanja i poslanja cijele Crkve.“

U nastavku predavač je prenio poticaje iz predavanja nadbiskupa mons. Giorgia Lingue, apostolskoga nuncija u RH: “Redovništvo i sinodalnost Crkve“: „Zanimljivo je da je Nuncij na početku svojega izlaganja redovničkom poglavarima i poglavaricama rekao da su zapravo redovnici pravi eksperti sinodalnosti i da oni iz svojega iskustva mogu reći više o sinodalnosti nego on sam, koji nije imao takvo iskustvo života. Već sam ovakav pristup pomaže nam da si mi, redovnici, posvijestimo neke stvari koje već imamo, ali smo ih možda pomalo zapustili ili zaboravili. Naime, obrazložio je Nuncij, redovnici i redovnice imaju baštinu sinodalne prakse koju i sada mogu ponuditi Crkvi. I, doista, naši ,kapituli“ upravo su primjer tomu. Naše strukture općenito su sinodalne. U našim zajednicama odluke se donose preko zajedničkih razlučivanja i savjetovanja.“

Fra Miljenko u zaključnom je dijelu rekao: „Na kraju ostaje pitanje; kako i što mogu konkretno učiniti Milosrdne sestre sv. Križa u samom savjetovanju Sinode?! Možda nam tu može pomoći Pripremni dokumenta, br. 31, s podnaslovom: „Dati svoj doprinos savjetovanju“. Tamo se govori da je savjetovanje, koje koordinira biskup, upućeno svim ‘prezbiterima, đakonima i vjernicima laicima njihovih Crkava, bilo pojedinačno bili udruženim, ne zanemarujući dragocjeni doprinos koji mogu dati posvećeni muškarci i žene’. (EC, 7)

Evo, nakon svega rečenog možemo zaključiti da je naša aktivnost i sudjelovanje u ovoj Sinodi zaista mnogostruka, a i izazovi su brojni. Iskoristimo zato i ovu priliku da svi zajedno, kao pojedinci, zajednica, redovništvo i cijela Crkva, porastemo u onom što je Božja volja za nas! Da još više postanemo jedno srce i jedna duša… A u svemu neka nas prati zagovor naših utemeljitelja, nadasve zagovor naše Nebeske Majke Marije, koja je najizvrsniji primjer i najbolja učiteljica slušanja i suradnje s Duhom Svetim i savršena suradnica u Božjem planu spasenja svega svijeta.“

Nakon predavanja slijedilo je klanjanje pred Presvetim, u kojem su fra Miljenko i sestre, u slavljenju, predanju i molitvi, iznijeli pred Gospodina sve izrečene potrebe i nakane Sinode. Klanjanje su pripremili fra Miljenko i s. Viktorija Šimić, nadbiskupijska povjerenica za osobe posvećenoga života. Molili su za svjetlo Duha Svetoga, za nova duhovna zvanja te za otvorenost volji Božjoj za svaku sestru. Susret je zaokružen slavljem Večernjih hvala Božanskoga časoslova.

Susret redovnica vinkovačke regije, s istom temom i predavačem, održan je sljedećega dana u Vinkovcima, u kući Milosrdnih sestara sv. Križa, od 15 do 18 sati.

Bile su prisutne sve sestre iz Gunje, Vođinaca, Vinkovaca (Milosrdne sestre sv. Križa i Služavke Malog Isusa) i iz Privlake.

Na početku su sestre imale priliku za ispovijed (na raspolaganju su bili vlč. Ivan Živić, župnik iz Gunje, i fra Miljenko). Zatim je bilo predavanje, a nakon predavanja diskusija, klanjanje i svečana Večernja. Sve je završilo druženjem uz prigodnu okrjepu.