Vijesti - Splitske milosrdnice svečano proslavile blagdan sv. Vinka Paulskoga

Sestre milosrdnice Provincije Navještenja Gospodinova sa sjedištem u Splitu svečano su proslavile blagdan svoga utemeljitelja i nebeskog zaštitnika sv. Vinka Paulskoga uz sudjelovanje brojnih redovnica, prijatelja i dobročinitelja njihove Družbe.

Euharistijsko slavlje u kapeli samostana na Dobrome predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u koncelebraciji sa sedmoricom svećenika, a liturgijsko je pjevanje predvodio Zbor sestara Milosrdnica pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac Mačina.

Nadbiskup je u propovijedi podsjetio na život sv. Vinka koji se, rođen u siromašnoj obitelji u Francuskoj 1581. godine, od malih nogu suočavao s bijedom i ratovima. Mons. Križić je istaknuo kako se Vinko, koji je za svećenika zaređen sa samo 19 godina, dugo borio s oskudicom i dugovima, a u jednom trenutku i priznao je i da je znao što ga čeka, vjerojatno nikada ne bi odabrao svećenički poziv.

Upravo u tome nadbiskup je naglasio veličinu Božje pedagogije: „Kada te Bog poziva na neko specifično poslanje neće ti nikada unaprijed otkriti s kakvim ćeš se poteškoćama morati hrvati u tom poslanju.“ Govoreći o kušnjama i ljudskoj slabosti, podsjetio je da Bog milosti daje postupno, uvijek u skladu s poteškoćama koje čovjek nosi: „Bog osobu priprema malo po malo. Kako nadolaze poteškoće nadolazi i dodatna milost i snaga i osoba ide naprijed usprkos svim poteškoćama.“

Nadbiskup se zatim zaustavio na siromaštvu koje, kako je rekao, može biti razorno, ali i oplemenjujuće. Opasnost siromaštva vidi se kad čovjek ne zna nositi teret pa upada u krađu, nepoštenje ili očaj, dok s druge strane ono može otvoriti srce za patnju drugih i učiniti osobu raspoloživom za pomaganje. Mons. Križić je naposljetku dodao: „Istina je da siromaštvo kao takvo ima presudnu ulogu u ljudskoj i duhovnoj formaciji svake osobe.“

Govoreći o Vinkovu djelovanju, nadbiskup je opisao kako je okupljao djevojke spremne služiti bolesnima i napuštenima, a ta je raspoloživost prerasla u Družbu poznatu kao sestre milosrdnice. Unatoč tadašnjim običajima klauzure za ženske redovničke zajednice, Vinko je pronašao put nazivajući svoje suradnice „siromašnim djevojkama koje pomažu siromahe“. Nadbiskup je istaknuo i Vinkovo šire djelovanje kroz bratovštine laika, skrb za siročad i osnivanje lazarista, kao i brigu za bolje teološko obrazovanje svećenika. Na tom je mjestu mons. Križić naglasio: „Crkva poslije Vinka više nije bila ista“, a zatim dodao: „Vidimo što sve Bog može učiniti preko samo jednoga čovjeka koji se preda posve Bogu na raspolaganje.“

U završnom dijelu homilije nadbiskup je vjernike, nadovezujući se na evanđelje dana u kojem Isus hrani 5000 ljudi, potaknuo na djelatnu vjeru i spremnost na darivanje. Rekao je: „Mi se često služimo onom izlikom: ‘Što ja sam tu mogu napraviti? Sam ne možeš ništa, ali s Bogom možeš puno.’“ Upozorio je i na logiku oskudice koja koči činjenje dobra, a to je ono kada ljudi kažu: „Imamo samo“. Ohrabrio je okupljene da se podijeli ono što se ima, jer Bog uvijek umnaža, a dobra djela ostaju trajna vrijednost i nada uskrsnuća.

Prije završnog blagoslova okupljenima se obratila provincijalna poglavarica s. M. Martina Prcela, zahvalivši nadbiskupu, svećenicima suslaviteljima i svima prisutnima na zajedništvu. U svom obraćanju istaknula je: „Hvala Vam što ste za sve nas molili da se odjenemo Vinkovim krepostima i, slijedeći njegov primjer, milosrdnom ljubavlju odgovorimo na znakove našega vremena.“ Nakon mise okupljeni su se zadržali u zajedničkom druženju u prostorima samostanske porte gdje je bila pripremljena okrjepa.