Vijesti - Simpozij o fra Emeriku Paviću i franjevcima u kontinentalnoj Hrvatskoj

Znanstveni skup "Fra Emerik Pavić i franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj" organizirali su od 23. do 25. svibnja u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Skup su pozdravili: uime domaćina dr. Ana Pintarić, dekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku, uime Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda provincijal fra Željko Železnjak i uime Provincije Presvetoga Otkupitelja fra Gabrijel Jurišić, urednik Zbornika "Kačić". Zatim je dr. Pavao Knezović, profesor latinskoga jezika (Hrvatski studiji) i predsjednik Organizacijskog odbora, otvorio skup a ujedno je knjižnici Fakulteta predano više svezaka zbornika "Tihi pregaoci" i izdanja zbornika "Kačić".

Na skupu su sudjelovali znanstvenici iz raznih kulturnih i znanstvenih institucija iz Osijeka, Mostara, Pečuha, Rijeke, Sinja, Slavonskog Broda, Vrbovca, Zadra i Zagreba. Od redovnika su sudjelovali: fra Željko Zeleznjak, fra Emanuel Hoško, fra Danijel Patafta i fra Gabrijel Jurišić, franjevci, te fra Ivan Karlić, franjevac konventualac.

O fra Emeriku Paviću (+1780.) i njegovim hrvatskim i latinskim djelima razlagalo je više predavača. "Cvit likarije" (1768.) prva je medicinska knjiga na hrvatskom jeziku, prevedena s latinskoga jezika. To su zapravo recepti škole iz Salerna koji nude ljekovito bilje kao osobiti doprinos zdravlju. I današnja "Europska farmakopeja" od 25 navedenih biljaka preporuča 12 kao i "Cvit". Djelo je određeni sažetak grčke, rimske, arapske i monaške mediteranske medicinske tradicije. Pavićev prijevod važan je za hrvatski narod, jer su mnogi lijekovi postali bliži običnom čovjeku na materinskom jeziku. Nešto kasnije će fra Luka Vladmirović objaviti svoje "Likarije priprostite" (1775.), a prva stručna medicinska knjiga na hrvatskom je "Vračtva ladanjska" (1776.) Ivana K. Lalanguea. Zanimljiva je usporedba termina u ta tri medicinska djela. "Cvit likarije" u lijepom izdanju objavio je Zbornik "Kačić" 1980. godine (V. Ljoljić, J. Vuković, S. Fatović-Ferenčić, S. M. Dürrigl, M. Kovačić, I. Bekavac Basić i T. Tvrtković).

U povijesnom djelu "Ramus viridantis olivae" (1766.) pisac je donio važne dokumente za povijest Franjevačke provincije Bosne Srebrene i opise pojedinih samostana. Predavači osporavaju prigovore nekih kritičara (F. E. Hoško i L. Krešić). "Ručna knjižica" (1769.) zapravo je priručnik za župnike i pastoralne djelatnike u posebnim situacijama. U predavanjima se više čulo o jeziku, sintaksi i pravopisu (Lj. Kolenić i D. Stolac). "Putovanje duhovno" je molitvenik s 28 pjesama, koje su obrađene tematski, jezično i metrički (K. Šimić i A. Tvorić). Djelo "Prosvitljenje i ogrianje… nediljne i svečane predike…" (1762.) donosi 26 nedjeljnih i 24 svečane propovijedi, pisane u duhu racionalističkoga katolicizma s kasnobaroknom stilskom formacijom. Upozoreno je što pisac veli i o temi žena (H. Mihanović-Salopek i T. Šundalić). U nekoliko katehetskih priručnika, bilo izvornih bilo prevedenih, pisac u duhu posttridetnske obnove i kasnoga jansenizma pruža biblijsku čitanku i pjesmaricu kao i teme za dijalog s pravoslavnima (V. Reljac). Budući da je E. Pavić napisao više djela na hrvatskom jeziku, i to ne samo o bogoslovlju, nego i o drugim znanstvenim disciplinama, npr. o biologiji, susreo se je s pitanjem hrvatske terminologije. U predavanju je prikazano koliko su E. Pavić i drugi franjevački pisci doprinijeli stvaranju hrvatske terminologije (l. Bogović i J. Pavić). E. Pavić i drugi franjevci nastavili su tradiciju Vitezovićevih pučkih kalendara, koji su imali prosvjetiteljski karakter, a osobito astronomski (M. Borić). Govorilo se i o metodologiji istraživanja hrvatskoga književnog jezika, doprinosu franjevaca povijesti jezika i jezikoslovnom pojmovlju (B. Tafra i P. Košutar). E. Pavić bio je uvjeren da je "Razgovor ugodni" fra Andrije Kačića zapravo povijest hrvatskoga naroda o kojoj Europa ništa ne zna, pa je preveo na latinski jezik - onda jezik kulture i politike - i objavio knjigu (190 stranica) da bi Europa upoznala hrvatsku povijest. Također je, ugledajući se u Kačića, opjevao brojne junake iz slavonskoga dijela Hrvatske i (1768.) objavio knjigu "Nadodanje Razgovoru ugodnomu" (G. Jurišić). Raspravljalo se o utjecaju E. Pavića na život i kulturu bačkih Hrvata (K. Bušić), o franjevačkoj duhovnosti i kulturi u predtursko doba (V. Zovko), o društvenim, crkvenim i prosvjetnim prilikama u Osijeku u doba E. Pavića (Z. Živaković-Kerže), o diplomatskoj djelatnosti Franje Frankopana Cetinskog (M. Jerković), o Nikoli Ogramiću i bl. Sebastijanu de Aparicio (P. Knezović), o sociologiji u Lastrićevim propovijedima (J. Grubeša), o Bernardinu Mayoru i njegovu djelu "Aenigmata" (A. Biočić), o prirodoslovlju Ignjata Martinovića i Grgura Peštalića (S. Paušek-Baždar), o leksiku Lalićeva rječnika (J. Ostojić), o jeziku fra Mihovila Radnića (S. Vulić), o djelu "Istina katoličanska" fra Antuna Bačića (I. Karlić i D. Patafta), o teologiji fra Kerubina Dellamartine (I. Mršić-Felbar) i o bosanskim klericima u Zagrebu (R. Barišić).

Posljednji dan bio je posvećen gradu heroju Vukovaru i Iloku, njihovim građanima, braniteljima, zatočenicima, mučenicima, ubijenima i nestalima. U Vukovaru su sudionici simpozija posjetili Memorijalni spomen-dom, Gradski muzej u obnovljenoj palači plemića Eltz, tragičnu Ovčaru, franjevačku Crkvu i samostan sv. Filipa i Jakova, u kojemu su gledali film o strahotama koje su proživjeli građani i cijeli grad Vukovar. Franjevci su ugostili sve sudionike simpozija u petak u Osijeku (u Tvrđi) i u subotu u Vukovaru. U IIoku su posjetili franjevačku crkvu i samostan, u kojemu je grob sv. Ivana Kapistrana. U kasnim satima stigli su u Zagreb i rastali se nadajući se ponovnom susretu i simpoziju sljdeće godine, kada će biti predstavljen Zbornik s ovogodišnjega simpozija u Osijeku. (ika)