Vijesti - Redovnički dani u Zagrebu

U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) u petak, 20. rujna u franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi započeli su XXIX. Redovnički dani na temu „Mistično iskustvo vjere u posvećenom životu“. To je drugi dio Dana, jer je prvi za južni dio Hrvatske održan proteklog tjedna u dominikanskom samostanu u Splitu.

U pozdravnoj riječi predsjednik Hrvatske konferencije viših redovnih poglavara i poglavarica, provincijal Karmelske provincije o. Vinko Mamić istaknuo je kako ovo godišnje okupljanje redovnica i redovnika ima dvostruki cilj: „zajednički promišljati nad aktualnim događanjima u Crkvi i svijetu kako bismo spremnije, zrelije i potpunije odgovorili na izazove koje ti događaji u sebi nose; međusobno se bolje upoznati i povezati, izmijeniti osobna i iskustva naših zajednica, jer samo tako, ujedinjeni u vjeri i u djelovanju možemo dati ono svjedočanstvo na koje smo pozvani po našem zavjetovanom životu.“ Redovnički Danai objedinjuju četiri tematske cjeline koje odgovaraju bazičnim eklezijalnim strujanjima u vremenu koje je uslijedilo nakon prošlogodišnje Opće sinode biskupa, a one pak se najlakše definiraju u sljedećim riječima: vjera – mistika - proslava pedesetgodišnjice početka Drugog vatikanskog koncila - posvećeni život. „Željeli smo da ovi Dani budu još jedan poticaj na osobno i komunitarno preispitivanje u vjeri. Time smo htjeli odgovoriti na poziv Crkve na osvješćivanja potrebe i značaja auto-evangelizacije i nove evangelizacije suvremenog sekularnog svijeta“, istaknuo je o. Mamić otvarajući Redovničke dane. Naime, Opća sinoda biskupa na poseban je način pozvala redovničke zajednice na promicanje konkretnih pastoralnih programa u svrhu buđenja i rasta vjere kako katolika i kršćana tako i onih koji još ne poznaju navještaj evanđelja. 

Riječ dobrodošlice uputio je i gvardijan franjevačkog samostana fra Draženko Tomić. 

Na otvorenju i jutarnjem radnom dijelu bio je pomoćni biskup Valentin Pozaić, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Radnim dijelom prvoga dana predsjedali su dominikanski provincijal fr. Anto Gavrić i s. Vianeja Kustura.

Prvo predavanje „Proces mistične preobrazbe vjernika – molitelja u Kristu: 'Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist'“ (Gal 2,20), održao je o. Vinko Mamić. Podsjetio je kako je mistika jedan od najizvrsnijih plodova vjere i zauzetog života po evanđeoskim savjetima. 

Mistično iskustvo Boga čežnja je mnogih, a napose onih koji su se opredijelili za monaški i redovnički način života. Kao novozavjetni uzor mističnog iskustva prikazao je navještenje bl. Djevici Mariji. Kao primjer prenošenja mističnog iskustva predstavio je put sjedinjenja s Bogom prema učenju sv. Terezije Avilske. Posljedice te nastale promjene su velika želja da duša hvali Boga, želja i spremnost žrtvovati se za druge te traženje molitvenih susreta. Meditacija čini preobrazbu, ali treba živjeti u punini svoje redovničko posvećenje. Meditacije je izvor spoznaje Boga i ljubavi prema Bogu; spoznaja i ljubav idu zajedno.

Zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić predvodio je euharistijsko slavje u koncelebraciji s provincijalima i drugim svećenicima redovnicima. U prigodnoj homiliji, osvrnuvši se na liturgijska čitanja, istaknuo je kako Pavao poziva Tomiteja, svoga učenika i nasljednika u biskupskoj službi, da bude vjeran, da se čuva opakosti lažnih učitelja: oholost, zavist, nadmudrivanje, pohlepa za materijalnim probicima. Nasuprot tome, savjetuje mu put kreposti kao siguran put svetosti, a što je svjetlo dara vjere koju je primio i u kojoj živi, a „materijalna dobra, osobne sposobnosti i vještine mogu voditi osobu putem posvećenja u Božju blizinu, ili putem izopačenja u odbačenost od Boga. Važan je odgovor na pitanje: Jesam li spreman staviti se potpuno u službu Bogu i podupirati stvar Evanđelja svim svojim osobnim dobrima, darovima?", upitao je mons. Pozaić. Dvanaestorica učenika, privučeni Isusom, ostavili su sve i pošli za njim, ne sluteći kamo ih to vodi. Doživjeli su blisko i snažno iskustvo Boga, ušli su u duboko doživljavanje i poznavanje Boga i njegove volje, i bili su kadri odreći se samih sebe, poći za Isusom, i staviti njemu na raspolaganje svoja dobra, svoje darove i svoje sposobnosti, uvjereni da će ih Isus upotrijebiti najbolje, ne uvjetujući ni mjesto, ni vrijeme, ni način. No, ostaje trajno životno važno pitanje: „tražim li sebe ili Isusa? Mogu li reći s Pavlom: 'Živim ali ne više ja, nego živi u meni Krist' (Gal 2,20)".

Pozvani smo služiti kao što je Isus služio, nastavio je biskup, služiti ponizno, samozatajno, velikodušno, radosno s ljubavlju. Koliko će to biti veliki uspjeh u našim očima, u očima drugih, u očima svijeta - nije od bitnog značenja. Geslo je majke Terezije: 'Bog me nije pozvao da budem uspješna. On me pozvao da budem vjerna'. Potrebna je molitva i čeznuće za višim darima. Najizvrsniji dar, put velikodušne ljubavi bez pridržaja, dohvaća vrhunac svega: 'A sada ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.' Za tim se isplati čeznuti. Za to se isplati moliti, zaključio je prigodnu homiliju biskup Pozaić.

U popodnevnom dijelu prvoga dana dominikanac fr. Srećko Koralija, doktorand iz Svetog pisma na Sveučilištu u Oxfordu, održao je predavanje „Čitanje Svetog pisma kao stalni pronalazak sebe - primjer sv. Efrema Sirskog“ koje je utemeljio na analizi ulomka iz himana o Raju sv. Efrema, koje je i preveo na hrvatski za ovu prigodu:

„Između straha i ljubavi,
U središtu ostah,
Rajska ljubav
Pozva me na istraživanje
Ali pred njenom veličinom,
Strah me obuzda.

Mudrost mi je pomogla da pomirim oboje:
Da poštujem ono što se skriva,
Promišljam o onome što se vidi,
Kako bih u svom traženju dobio zadovoljenje,
A u tišini oslonac.“

Predavač je ponajprije prikazao neke karakteristike sirske teološke misli, često zaboravljene ili ostavljene po strani, koja se nalazila na raskrižju raznih kultura. Zatim je ukratko prikazao život sv. Efrema Sirskog (4. st.), ekumenskog sveca, velikog marijanskog pjesnika, kojeg su nazivali i „lirom Duha Svetoga“, a bio je. Bio je glazbenik, a njegova teologija je istodobno liturgija i poezija. Zatim je predavač razlagao čitanje Sv. pisma kao vježbe pronalaženja samoga sebe kroz molitvu. U tom smislu govorio je o molitvi u nekoliko misli koje su nadahnute na himnima o Raju. Naime, mmolitva se na sirskom jeziku izriče s nekoliko pojmova pa se i različito prevodi - kao istraživanje, preklinjanje, pitanje koje se oslanja na uporište, izražavanje želje, razgovor, upozorenje, motivacija, škola, strpljivost, pokušavanje, ispit, kušnja, čuđenje. Stoga je govorio o molitvi kao iskustvu, odnosno kušnji potrage za svrhom, o molitvi/čitanju kao pronalasku Riječi unutar vlastitog iskustva, o molitvi kao pedagogiji, o pronađenom iskustvu kao potrebi te o „Gdje si Adame? Želiš li i dalje dana blaženstva?.

U završnom dijelu fr. Srećko je govorio o sakramentalnosti stvorenoga – Božja objava poziva na zajedništvo. Polazeći od tumačenja ponašanja praroditelja Adama i Eve pa do poziva učenika i govora o blaženstvu, svako je spomenuto razmišljanje potkrijepljeno nekim Efremovim spisom ili komentarom na Diatessaron. Budući da je Efrem isticao „fides adorans mysterium“, posebnost njegove misli je u tome da se čitanje kao molitva i djelovanje shvaća sakramentalno a samim time je i ljudski život neprestano traganje i pronalaženje kroz uspone i padove. Stvoreni svijet te Stari i Novi savez tri su harfe po kojoj božanski svirač svira, isticao je sv. Efrem.

Tako u svom komentar na Diatesaron (o sv. Pismu) sv. Efrem piše: „Zahvaljuj Bogu za ono što si zahvatio, i ne žalosti se za ono što je preobilno ostalo. Ono što si zahvatio i do čega si dopro, tvoj je dio, a ono što je ostalo, tvoja je baština. Ako ustraješ, u drugo vrijeme možeš uzeti ono što zbog svoje ograničenosti ne možeš zahvatiti u jedan čas (...) Izvor neka nadmaši tvoju žeđ, a ne tvoja žeđ izvor, jer, ako se tvoja žeđ utaži a da izvor ne presuši, kad ponovno ožedniš, moći ćeš opet iz njega piti; kad bi naprotiv izvor presušio pošto je tvoju žeđ utažio, tvoja pobjeda nad izvorom bila bi zlo za tebe.“

Različite su vrste blaga u Riječi, u neiscrpnosti obilja, a svatko se može obogatiti onako kako istražuje.