Vijesti - Posljednji u nizu 13 utoraka pred blagdan sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu

Na posljednji u nizu 13 utoraka pred blagdan sv. Antuna Padovanskoga, 10. lipnja, euharistijsko slavlje u župnoj crkvi na Svetom Duhu u Zagrebu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, vikar Provincije i domaći župnik fra Martin Jaković te fra Ljudevit Maračić i fra Miroslav Štuban.

U homiliji biskup Šaško istaknuo je kako su u svijetu potrebni sveci "radi toga da svijet ne izgubi okus". "Zato nas je Isus kao svoje učenike usporedio sa solju. Sol je slika koju nam je povjerio, ne samo da bismo vidjeli koji nam je poziv u svijetu, nego i zato da bismo provjeravali od čega sami trebamo dobivati okus. Lijepa je ta slika za kršćane i za kršćanstvo: davati okus hrani; biti uronjen u nešto; rastopiti se u nečemu, a ne nestati do neprimjetnosti, jer se sol – makar i u malim količinama – može osjetiti. Ona se ostvaruje kada se dijeli, kada sebe predaje i kada se razdaje. Sol ne promatramo mjereći količinu; nju ne smijemo promatrati kao samodostatnost, nego kao nešto što daje radost cjelini. Znamo koliko je teško jesti nešto što nema okusa; i znamo da nema radosti u blagovanju neukusa. Zato je od najstarijih vremena sol postala simbolom mudrosti", posvijestio je biskup te podsjetio na ulogu soli u čuvanju hrane. Istaknuo je kako su "kršćani pozvani svojom prisutnošću sprječavati da se naše vjerničke zajednice, ali i društvo u kojemu živimo kvari, razgrađuje". "I kada se pitamo zašto je takvo stanje; kada smo skloni u zbunjenosti tražiti razloge daleko od sebe, najprije provjerimo jesmo li mi sami dostojni svoga poziva; unosimo li vrijednosti evanđelja u životne okolnosti, u međusobne odnose, koji sprječavaju nepoštenja, nasilje, nepravde", potaknuo je biskup. U tom kontekstu podsjetio je kako je sv. Antun bio oštar u svojim upozorenjima i prokazivanju zla. Na tadašnjim ranama društva njegove su riječi pekle poput soli, a te su rane slične današnjima, uvijek nanošene i otvarane sebičnošću. Znao je govoriti o onima koji proždiru Božji narod, koji do kosti gule siromašne i koji mu lome čak i kosti, rekao je biskup.

Osvrnuvši se pak na upozorenje da sol može obljutaviti, biskup je istaknuo kako "Evanđelje gubi okus osobito onda kada se iz njega želi protjerati radost. Radost je bitna sastavnica. I svaki pokušaj da Radosnu vijest koristimo isključivo kao prijetnju, širenje straha, nepodnošljivih zahtjeva ili nepristupačnost Bogu, učinili smo ga bljutavim, nekršćanskim, neprobavljivim. Evanđelje je radosno i onda – osobito onda – kada je zahtjevno, jer njegovim prihvaćanjem sve postaje lako, utješno i blago. Najveći smo teret samima sebi, kada ne prihvaćamo Božji dar!"

Stoga je istaknuo kako se sveti Antun trajno pribojavao da netko u zadivljenosti njegovim govorničkim sposobnostima ne bi svoj pogled zaustavio na njemu, a ne na Kristu. I zbog toga je činio sve da ne bi bio u središtu pozornosti. Uspijevao je u tome, jer je ostao pristupačan svakomu. Kao učen nije bio ohol; kao krepostan nije bio umišljen, kao svetac nije bio dalek. Zbog toga je govorio da jednostavni, siromašni i maleni dopuštaju da im bude naviještena Riječ spasenja, dok u srca zarobljena zemaljskim razlozima ne prodire božanska poruka.

A to je itekako važno za nas, za Crkvu koja živi iste kušnje: da se u svemu što činimo odražava Bog i njegova ljubav. Tada nas neće zabrinjavati niti grubosti neprijatelja niti laskanja onih koji se prave prijateljima. I jedno i drugo je zapreka za slobodu i za istinske plodove od kojih Crkva živi, poručio je biskup Šaško.

Na misi je pjevao župni zbor "Tomislav Talan".  (ika)