Vijesti - Polaganje prvih redovničkih zavjeta novaka u Splitu

Četvorica novaka je 24. kolovoza položilo prve zavjete u Družbi Isusovoj u crkvi Presvetog Srca Isusova na Manušu u Splitu. Svoje zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće izrekli su pred Isusom Kristom prisutnim u euharistiji tijekom mise koju je predslavio provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Sebastian Šujević.

Prve zavjete su položili Bruno Zebić, Vilim Mufić, Marko Balaško i Robert Matečić, a u homiliji je provincijal Šujević među ostalim poručio:

„Dragi novaci, dugo ste se pripremali za ovaj dan, hodali s Gospodinom, oblikovali se po Njemu i s Njime, kako bi učinili ovaj korak predanja, polaganjem zavjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva – u ljubavi, u Duhu i istini. Kušajte danas ljepotu i snagu Božje prisutnosti dok to činite.

Crkva vam i danas po liturgiji daje dva veličanstvena svjedoka Kristova. Kako bi vas podigla u vjeri. Nema  boljega za to od autentičnog svjedočanstva. Jedan je Bartol apostol, vremenski dalek – 2000 godina. Što znamo po tradiciji, djelovao je u Indiji. Drugi nam je puno bliži, suvremeniji, Miroslav Bulešić – koji je dao život kao mladi svećenik. Kakve su oni ‘face’ bili! Blagi u naviještanju, a jaki i siloviti u Duhu i u srcu. Do kraja. Svetost i ljubav do kraja.
I vi ste više puta bili u Lanišću na mjestu gdje se dogodilo njegovo mučeništvo. Mjesto je to koje obuhvati svakog čovjeka. Tako je, mogu posvjedočiti, obuhvatilo i mene i jasno mi se urezalo u srce  nešto od srca Miroslavova. To želim i vama – da želimo biti sveti beskompromisni, a ne proračunati redovnici – svećenici. Sveti. Zavjeti su upravo to. Iskorak u beskompromisnu ljubav, bez žaljenja i bez pridržaja.

I danas, slušajući Evanđelje o susretu Isusa i Natanaela možemo si predočiti upravo susret Ignacija i Ksavera. Ignacije pridobiva Ksavera govoreći mu riječi Evanđelja: ‘Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?’ (Lk 9,25). Evo to je bitno.

I htio bih vam reći još jednu bitnu stvar reći. Jednu rečenicu iz predslovlja u Rimskom misalu. Ona kaže: ‘Gospodine, nije naša hvala Tebi potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni’ (Rimski misal, Opće predslovlje IV). Možemo izreći i nešto slično reći na sljedeći način: Nije Tebi Gospodine potrebna moja čistoća, moje siromaštvo i moja poslušnost, ali to je tvoj dar meni.

U njima se krije, dragi momci, izvanredna duhovna snaga. Za mistična iskustva s jedne strane, a s druge strane za svakodnevnu stvarnost i život. Možemo reći da se tu događa ono o čemu Pavao govori u Poslanici Efeženima – opremanje opremom Božjom (usp. Efeženima 6,10-20). Štit, mač, kaciga spasenja, pojas, sandale – duhovnog značenja.

Nama dakle Gospodin po zavjetima daje alat, snagu da doista budemo u slobodi, u poslušnosti, u siromaštvu, jaki – da bi nas Gospodin još više mogao sebi suobličiti. Evo, ja vam želim upravo to – da danas doživite snagu i da zavjete tako primite u svoj život kao Božji dar, kao Božju snagu u vašim životima kroz koje će teći obilje milosti ljudima s kojima budete radili.

Danas se dajete potpuno zahvatiti tim zavjetima. Gdje god vas Gospodin bude vodio po zavjetima, kao u prvom čitanju, kao proroke, kao naučitelje ili kao vas sada kada ćete učiti na studijima, kao služitelje, poglavare, djelitelje milosrđa, neka u svemu tom bude srce predano ljubavi u Duhu i istini. To vam želim. Bog vas blagoslovio. Amen.“