Vijesti - Pavao Kolarić – Velikan na glasu svetosti

U organizaciji Općine Veliko Trojstvo i Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove u Zagrebu 22. ožujka održana je u Velikom Trojstvu u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji promocija knjige „Pavao Kolarić – velikan na glasu svetosti“.

Osim promotora, p. Božidara Nagya, DI i prof. Petra Uškovića Croate, koji su i autori toga izdanja, predstavljanju je nazočio veći broj mještana Velikoga Trojstva koji su željeli saznati nešto više o svojemu sumještaninu koji je živio u Velikom Trojstvu od svoga ranoga djetinjstva, a preminuo je kao bogoslov 1862. u Rimu na glasu svetosti u 24. godini svoga života.

Na početku se skupu obratio općinski načelnik Marko Kutanjac pozdravnim riječima koji je zahvalio autorima na velikom trudu i istaknuo je da je Općina rado prihvatila pomoći ovo vrijedno izdanje, tim više što se 2022. godine navršilo 160. obljetnica Pavlova preminuća, a to je bio i glavni povod da knjiga bude objavljena. Načelnik Kutanjac naglasio je da se upravo toga dana 22. ožujka obilježava 161. obljetnicu Pavlova preminuća, što je bio glavni povod da se predstavljanje održi baš na taj dan i upravo u Velikom Trojstvu.

Zapisi o obitelji Kolarić nalaze se u Spomenici župe, naglasio je načelnik, a u njoj, između ostaloga, stoji zapisano da je Pavao Kolarić iz Rima poslao relikvijar Sv. Križa župi Presveto Trojstvo koji se i danas čuva nakon što je prenesen u bjelovarsku katedralu.

Potom je uslijedilo obraćanje autora koji su najprije govorili o pripremi toga izdanja, o njegovoj važnosti i sadržaju. Petar Ušković Croata napomenuo je da knjiga ima tri cjeline: u prvoj se nalazi hrvatski prijevod Kolarićeve biografije koju je na talijanskom napisao Pavlov odgojitelj u Germanicumu isusovac Pietro Ragazzini (Vita e morte edificante di Paolo Kolarić”, Civilita Catolica, Roma 1863.); na hrvatski ju je preveo časni sluga Božji Petar Barbarić u Travniku.

Drugi dio knjige je dvojezično latinsko-hrvatski tekst Izvještaja p. Franza Hubera, duhovnika u Germanicumu, o Pavlovom životu, krepostima i smrti, koji je p. Huber dovršio 15 dana nakon Pavlove smrti.

Treća cjelina obuhvaća prikaz s detaljima o Pavlovu boravku u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i odlasku na studij u Rim. Ušković Croata istaknuo je neke detalje iz perioda prije Pavlova odlaska u Rim 1857. godine. On je bio rođen i kršten u Bjelovaru u današnjoj katedrali, ali se obitelj nedugo nakon toga preselila u Veliko Trojstvo, gdje su, osim Pavla, podigli još dvojicu sinova.

Auditoriju se potom obratio p. Božidar Nagy, DI koji je opisao Pavlov put od ulaska u rimski zavod Germanicum u listopadu 1857., rekavši da je da je Pavao tek jedan od mnogih hrvatskih velikana koji su pronašli posljednje počivalište u Vječnom Gradu Rimu. Pavao je kao student na Gregoriani postigao doktorat iz filozofije i potom započeo teološki studij. Pater Nagy je potom pročitao nekoliko epizoda iz posljednjih dana Pavlova života, budući da je u siječnju 1862. godine obolio od tuberkuloze i na smrtnome času, uz dopuštenje Pape Pija IX., položio zavjete u Družbi Isusovoj te je preminuo kao isusovac. Svjedočanstva njegovih poglavara i kolega iz Zavoda toliko su snažna da su odmah nakon njegove smrti počeli prikupljati dokumentaciju za pokretanje postupka za njegovo proglašenje blaženim. Koliki je dojam svetosti Pavao ostavio na svoju okolinu pokazuje i činjenica da su njegovi zavodski poglavari nekoliko dana nakon sahrane na pergameni ispisali sve Pavlove kreposti te su je stavili u staklenu tubu i položili uz njegovo tijelo koje danas počiva u crkvi San Macuto u Rimu.

Na kraju se auditoriju obratio generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije, mons. Stjepan Ptiček koji je napomenuo kako je Hrvatska u prošlosti često bila na margini, pa su tako i mnogi velikani i potencijalni svetci pali u drugi plan. „Stoga je sada pravo vrijeme da im damo zasluženu pozornost, izvučemo ih iz zaborava i postavimo na obzore kolektivne memorije”.

Na kraju promocije knjige spomenuto je bilo koji bi bili daljnji koraci za pokretanje postupka za proglašenje Pavla Kolarića blaženim.

Uz Općinu Veliko Trojstvo, koja je bila glavni pokrovitelj, izdanju su pomogli i preč. Filip Lucić, župnik u Vugrovcu, vlč. Željko Grigić, župnik u Valpovu te prof. Vlado Filić iz Đakova, kao i mnogi ljudi dobre volje.

Pavao Kolarić rođen je 26. siječnja 1938. u Bjelovaru u obitelji Andrije i Marije Kolarić koji su osim Pavla imali još tri sina. Kršten je u tadašnjoj bjelovarskoj župnoj crkvi sv. Terezije (danas katedrala biskupije). Nakon Pavlova rođenja njegova se obitelj preselila u obližnje mjesto Veliko Trojstvo gdje je otac Andrija po zanatu lončar bio i gostioničar, a kasnije i općinski načelnik. Nakon završetka gimnazijskog školovanja, te potaknut propovijedima isusovca p. Basilea za vrijeme pučkih misija u Zagrebu 1854., Pavao je osjetio poziv za svećenički stalež. Primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu. Ondje se istaknuo kao uzoran i pobožan bogoslov. Na preporuku poglavara zagrebački nadbiskup kardinal Juraj Haulik šalje ga u jesen 1857. na nastavak studija teologije u Rim na Papinsko sveučilište Gregorianu.

Stanuje u Germanicumu, njemačko mađarskom zavodu u kojem su imali pravo studirati i hrvatski kandidati za svećeništvo. Ondje je odmah bio zapažen kao jedan od najtalentiranijih studenata. Posljednje dvije godine prije svoje smrti ozbiljno je počeo razmišljati da postane redovnik i uđe u isusovački red. U petoj godini studija obolio je od tada još neizlječive bolesti tuberkuloze. Njegovi poglavari isusovci u Germanicumu, vidjevši neizbježnost njegove smrti uz suglasnost samoga pape Pija IX. dopustili su mu polaganje isusovačkih zavjeta na času smrti. Preminuo je kao isusovac na glasu svetosti 22. ožujka 1862. i pokopan je u kripti crkve San Macuto u Rimu (danas u Kolegiju Belarmino).

Pod velikim dojmom njegova svetoga života i svetačke smrti njegovi rimski poglavari objavljuju sljedeće godine njegov životopis na talijanskom jeziku koji je potom preveden i na njemački jezik. Na hrvatski ga je preveo travnički sjemeništarac Petar Barbarić koji se nadahnjivao na Pavlovom svetačkom životu. Taj je Barbarićev prijevod Pavlove biografije ostao u rukopisu sve do 2022. i sada je konačno tiskom objavljen.

U poznatoj Spomenice „Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925.“ koja je izdana prigodom proslave tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva, objavljena je leksikografska biografija Pavla Kolarića.