Vijesti - Otvaranje postupka za beatifikaciju i kanonizaciju sl. Božjega Ivana Bonifacija Pavletića

Kardinal Agostino Vallini, Papin vikar za Rimsku biskupiju, potpisao je 10. prosinca Dekret za otvaranje kauze za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića, mladoga hrvatskog redovnika Družbe sinova Bezgrešnog začeća, koji je umro u Rimu na glasu svetosti. U povodu 150. obljetnice njegova rođenja (25. lipnja 1864.) i 117. obljetnice njegove smrti (4. studenoga 1897.), početak biskupijskog istraživanja u Rimu pomaže nam u ponovnom otkrivanju lika mladog hrvatskog redovnika koji je za sobom ostavio svjedočanstvo o svetosti, postignutoj u samo 33 godine, od kojih je deset proživio u posvećenom životu, ističe se u priopćenju postulatora kauze o. Aleandra Paritantija.)

Od radnika i postolarskog obrtnika, u ono vrijeme plemenitog zanimanja u carstvu Austro-Ugarske Monarhije, mladi Ivan osjećao je poziv u redovnički život. Dolazi u Rim gdje dokazuje da je u stanju, sa zadivljujućom i junačkom vjernošću, proći put svakog učenika Krista Gospodina. U deset godina redovničkog života, gotovo u cijelosti provedenog u Rimu, prolazi apostolska iskustva među pacijentima u bolnici Sveti Duh u Sassiji, gdje je rođena Družba sinova Bezgrešnog začeća, među siročadi u Saronnu te u formiranju novaka. Utemeljitelj blaženi Luigi Marija Monti u bratu Bonifaciju, kojemu je na početku redovničkog života dao novo ime, vidio je znakove svetosti koje treba prenijeti na nove generacije. Sluga Božji je tumač duha utemeljitelja te u odgoju i osobnom svjedočenju prenosi autentični duh novih i odobrenih konstitucija.

Pogođen teškom bolešću (plućnom tuberkulozom), s 33 godine umire na glasu svetosti u ondašnjoj generalnoj kući u Via della Luce 46 u Rimu, pokazavši u teškoj patnji potpuno prihvaćanje volje Božje, izraženo u veličanstvenom ponašanju i povjerenju u Boga, providnosnog Oca, i Bezgrešnu Majku Mariju.

Svetost novog sluge Božjega izrazito je očita u mladoj Družbi pa je zato sam utemeljitelj istoga dana kada je Bonifacije umro od svih redovnika, koji su s njim živjeli, tražio pisano svjedočanstvo. Unatoč dugom vremenskom razdoblju i povijesnim događajima, glas o svetosti brata Bonifacija se nevjerojatno uporno prenosio sve do danas, posebno u njegovoj rodnoj zemlji, te se još uvijek sve više širi, kako među klerom, tako i u obiteljima. Čini se da je pravo čudo duhovna avantura jednog "malenog iz Evanđelja", kao što je Pavletić, koja je ponovo isplivala iz povijesti i osvanula življa no ikada. Stoga danas, zahvaljujući Dekretu kardinala Vallinija, započinje biskupijsko ispitivanje.

Postulator kauze o. Aleandro Paritanti, prilikom podnošenja zahtjeva za pokretanje biskupijskog procesa naglašava da je sluga Božji na junački način cijeli svoj život živio kršćanski poziv i po poslušnosti izrazio svoj stil čovjeka otvorenog za poticaje Duha. Odgovorno zauzet za svjedočenje Evanđelja među mladim radnicima, a zatim po posveti Bogu na najintimniji način čineći privatno zavjet čistoće, brat Ivan Bonifacije pokazao je ljubav prema bližnjemu s plemenitim osjećajima, potičući ih na putove obraćenja. Kao posvećeni laik u Družbi sinova Bezgrešnog začeća, prenosi na subraću i na zdravstvene radnike duboki kršćanski duh sebedarja onima koji trpe i pomaganja siročadi koju je osjećao djecom, dajući im kršćanski odgoj i zanat, kako bi pripremljeni ušli u društvo i pridonijeli njegovoj izgradnji. U kontinuitetu i usklađenosti s utemeljiteljem, koji je bio po zanimanju stolar, bio je u stanju izraziti smisao rada kao radnik i obrtnik te kao posvećena osoba u službi Caritasa. Konačno, u posljednjem razdoblju svojeg života, bio je imenovan najprije zamjenikom, a zatim učiteljem novaka, kao autentični svjedok karizme utemeljitelja, još živućeg, od kojega je crpio duh novih konstitucija, što dokazuje zrelost, žar i duh pripadnosti zajednici.

Iskustvo, koje se danas čini veoma zanimljivo i jako aktualno, put je zvanja brata Ivana Bonifacija koji je prolazio kroz velike kulture europskog kontinenta (slavensku, germansku, latinsku). Crpeći vrijednosti katoličke vjere, unatoč složenosti nacionalne raznolikosti, očituje europski duh koji je danas bitan za održavanje mira na kontinentu i jedinstva kršćanskog humanizma koji je puno pridonio europskim narodima. Kao svjedok takvih "korijena" brat Bonifacije predstavlja se kao uzor mladim ljudima koji su u traženju živih i jednostavnih izričaja te duhovne baštine.

Početak biskupijskog ispitivanja veliki je dar za Crkvu jer podupire svetost svoga sina kojemu je princip za svako djelovanje bila ljubav. Budući da je i sam ostao u kratkom razdoblju bez oboje roditelja, brat Ivan Bonifacije stoji kao model odgojiteljima "nove siročadi" našega vremena, zbog rasprostranjenih lokalnih ratova, velikih migracija i krize obitelji. Kao zdravstveni djelatnik iznova preporučuje brigu za bolesnog čovjeka, tražeći potpunu raspoloživost i ljubav prema bolesnima koji su "tijelo Kristovo", kako kaže papa Franjo. Ovo je danas snažan poziv onima koji se brinu za bolesne, posebno u ovo vrijeme nemilosrdne dehumanizacije zdravstva.

Na kraju priopćenja postulatora Paritantija ističe se da brat Ivan Bonifacije podsjeća svojim životom od samog djetinjstva, kako je shvatio da je rad sastavni čimbenik ljudskog dostojanstva i pridonosi osobnom posvećenju. Stvarnost je izrazio kao dijete, dok je još bio pastir, zatim kao vježbenik i majstor postolar te, konačno, kao učitelj proizvodnje obuće. Kao mladi kršćanski laik, evangelizator i posvećen, postaje novi poticaj svijetu mladih ljudi u davanju prvenstva Bogu u životnim vrijednostima: "Bog mi je dao veliku milost, neka mu je zato hvala!"

Dekret

Kauze za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića, redovnika iz Družbe sinova Bezgrešnog začeća

Dana 4. studenoga 1897. u Rimu je u mladenačkoj dobi umro sluga Božji brat Ivan Bonifacije Pavletić, redovnik iz Družbe sinova Bezgrešnog začeća.

Sluga Božji, porijeklom Hrvat, ljubitelj tišine i molitve, privučen Bogom još od dječačke dobi u posvećeni život, neumoran i ponizan radnik, jak u životnim kušnjama, u

Družbu sinova Bezgrešnog začeća u Rimu primio ga je blaženi utemeljitelj Luigi Maria Monti, gdje je ubrzo postao autentičan model evanđeoskog života za mlade, po izvanrednom svjedočenju vjernosti pozivu i karizmi ljubavi, po služenju bolesnima i poslušnosti konstitucijama u kojima je gledao volju Božju.

Budući da se s godinama sve više širio glas o svetosti te da je formalno zatražen početak kauze za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega, po davanju na znanje vjerničkoj zajednici, pozivamo sve pojedine vjernike da s nama izravno komuniciraju ili nam pošalju na Biskupijski sud Rimskog vikarijata (Piazza S. Giovanni in Laterano 6 – 00184 Roma) sve one vijesti iz kojih se na neki način mogu utvrditi povoljni ili suprotni elementi o glasu svetosti spomenutog sluge Božjega.

Osim toga, budući da smo dužni prema zakonskim odredbama prikupiti sve spise koji su njemu pripisani, ovim Dekretom određujemo svima koji ih posjeduju da s dužnom brigom dostave navedenom Sudu svaki spis kojemu je autor sluga Božji, ukoliko još nije dostavljen u Postulaturu za kauzu.

Podsjećamo da se pod imenom "spisi" ne podrazumijevaju samo tiskana djela, koja su, štoviše, već prikupljena, nego i rukopisi, dnevnici, pisma i privatni zapisi sluge Božjega. Oni koji bi željeli zadržati izvornik, mogu predati propisno ovjerenu kopiju.

Na kraju, određujemo da ovaj Dekret ostane kao plakat u trajanju od dva mjeseca na vratima Rimskog vikarijata, da bude objavljen u "Biskupijskom vjesniku" Rima te u elektroničkim časopisima "CFIC News" i "Qui ho posto il Cuore", vjesniku Svetišta blaženog Luigija Marije Montija.

U Rimu, sjedište Vikarijata, 3. prosinca 2014.

Agostino kard. Vallini, generalni vikar
Giuseppe Gobbi, bilježnik

(ika)