Vijesti - Obilježena 30. obljetnica smrti znamenitog franjevca o. Ruperta Rozmarića

O 30. obljetnici smrti znamenitog franjevca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o. Ruperta Rozmarića (1921.-1991.), misno slavlje u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu predvodio je u nedjelju, 5. prosinca isusovac o. Božidar Nagy.

Koncelebrirala su dvojica brodskih umirovljenih svećenika koji su poznavali o. Ruperta; mons. Stjepan Belobrajdić i vlč. Stjepan Sokolović, koji mu je bio ministrant.

Aktualizirajući misna čitanja te nedjelje o. Nagy je naglasio kako riječi proroka Izaije „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze“ koje evanđelist Luka primjenjuje na Ivanu Krstitelju imaju dosta sličnosti s o. Rupertom. „Dvije su karakteristike koje povezuju sv. Ivana Krstitelja i o. Ruperta: pokornički život i revnost u pripremanju duša za susret sa Spasiteljem“, ustvrdio je o. Nagy. U nastavku je ocrtao život i djelo ovoga franjevca koji je rođen prije 100 godina, odnosno 2. travnja 1921. u Međimurju u Štrigovi kao najstariji od 12 braće i sestara.

Za svećenika je zaređen 1947. u Zagrebu. Mladu misu pod geslom „Ljubav nije ljubljena“ (sv. Franjo) slavio je u Varaždinu. Svećeničku službu obavljao je u mnogim samostanima svoga reda po Hrvatskoj počevši od Zagreba, potom slijedi Koprivnica, Vukovar, Slavonski Brod, Kloštar Ivanić, Krapina, Klanjec, Čakovec, Cernik, Našice. U Slavonskom Brodu službovao je u dva mandata. Za prvog boravka od 1955. do 1958. posebno se istaknuo apostolskom revnošću kao vjeroučitelj djece i mladeži, a u drugom mandatu od 1975. do 1984. kao dušobrižnik bolesnika i time je ostavio najdublji duhovni trag u tom gradu.

„Ja sam ga dobro upamtio već kod njegovog prvog boravka u Slavonskom Brodu. Bio mi je vjeroučitelj kroz tri godine od 1955. do 1958. Pun revnosti i žara za Božju stvar posvećivao se tadašnjoj djeci i mladeži. Posebno se isticao u širenju pobožnosti prema Srcu Isusovu. Nezaboravni su bili njegovi satovi vjeronauka, potom propovijedi, pobožnosti prvih petaka itd. pa njegovo nastojanje da nama vjeroučenicima omogući čitanje duhovnih knjiga. U ono vrijeme, a bile su to olovne godine komunističkog režima, nije bilo katoličkog tiska, pa je bilo još dosta knjiga duhovnog karaktera koje su tiskane do 1945. g. i čuvale se u samostanskoj biblioteci i koje nam je o. Rupert velikodušno posuđivao za čitanje. No ono po čemu ćemo o. Ruperta najviše pamtiti i po čemu je upisan možemo reći u povijest ovoga grada jest njegov drugi boravak u Brodu od 1975. pa nadalje kroz desetak godina; bile su to godine koje su obilježene njegovom herojskom brigom i skrbi za bolesnike. To mu je bila glavna služba tih godina. Znao je godišnje ostvariti i više od deset tisuća posjeta bolesnicima; ovakva revna skrb za bolesnike jednog svećenika u Crkvi u Hrvata do sada još nije zabilježena. Ujutro bi uzeo svoj bicikl, na leđa ruksak u koji je stavio litru vode i kilogram kruha što mu je bila hrana za cijeli dan i onda u obilazak bolesnika pa čak i onih koji su i po 15 km bili daleko od Broda. Naravno tu je bila pričest koju je i na vidljiv način obilježio da je nosi bolesnicima, a bio bi to mali cvjetić što ga je stavio na volan bicikla. Oni koji su ga poznavali i susretali na biciklu s tim cvjetićem dobro su znali o čemu se radi„, rekao je uz ostalo o. Nagy.

Govoreći o broju bolesnika koje je o. Rozmarić pohodio u vrijeme svećeničke službe u Slavonskom Brodu naglasio je kako je u knjizi bolesnika zapisano da je pohodio ukupno 63.570 bolesnika po kućama i bolnicama. Kako je nadahnut životom ovog svetog franjevca o njemu objavio 2009. biografiju pod nazivom „Život za Boga i duše“, o. Nagy istaknuo je kako je u njoj prikupio brojna svjedočanstva od kojih je posebno znakovito majke jednoga svećenika koja je ustvrdila da je o. Ruper bio svetac koji je hodao po zemlji.

Homiliju je zaključio mislima o. Zvjezdana Linića na pokopu o. Ruperta 1991. na zagrebačkom Mirogoju: „U životu o. Ruperta otkrivamo skromnog fratra, uslužnog brata, revnog ispovjednika, žarkog misionara, čovjeka duboke pobožnosti, apostola bolesnika, štovatelja Srca Isusova i pobožnika Marijina. Poznat je bio u provinciji kao vrsni poznavalac mističnih djela i svetaca koji su pozivali na svetost. Iz takvog duhovnog profila izrastao je čovjek i redovnik koji prihvaća život pokore i odricanja. Koliko god je to skrivao, o. Rupert je bio čovjek strogih postova, i drugih odricanja od svega što bi ga moglo smetati u njegovu životu sabranosti i molitve“.

Dodao je kako se u tom govoru, u kojem je o. Zvjezdan sažeto prikazao njegov bogati svetački život, dobiva dojam kao da se proglašava službeni dekret Kongregacije za kauze svetaca o herojskim krepostima o. Ruperta kojega se želi proglasiti blaženim i svetim.

Na kraju mise Blaženka Rozmarić, šogorica o. Ruperta pročitala je dirljivu pjesmu „Sjećanje na patera Ruperta“, koju je napisao njegov ministrant prof. Josip Prudeus.

Prije svečanog blagoslova o. Nagy je izmolio molitvu za dobivanje milost po zagovoru o. Ruperta i pozvao vjernike da se mole ovom svetom franjevcu te svoja uslišanja prijave Upravi samostana kako bi se mogao pokrenuti postupak za njegov proglašenje blaženim.