Vijesti - Konferencija za novinare u povodu Dana posvećenog života

Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica, odnosno njeno Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost povodom Dana posvećenog života i završetka Godine posvećenog života organiziralo je u utorak, 2. veljače u sjedištu Konferencije u Zagrebu konferenciju za novinare. U središnjem dijelu konferencije predstavljena je Isusovačka služba za izbjeglice (Jesuit Refugee Service - JRS), o kojoj su govorile savjetnica za pravne poslove i zagovaranje Jelena Firić, volonterka s. Stanka Oršolić i suradnica za medije Martina Prokl Predragović.

Pozdravnu riječ prisutnim novinarima i redovnicama, među kojima je bilo više provincijalki, uputila je dopredsjednica HKVRPP-a s. Miroslava Bradica. Medijima je zahvalila na revnom praćenju i izvješćivanjima o događajima i programima Konferencije. 

S. Bradica je podsjetila, kako se konferencija tradicionalno organizira o Danu posvećenog života kako bi se upoznalo sa životom i radom redovnika i redovnica, i da se ukaže na njihov golemi doprinos u rješavanju gorućih problema društva današnjice. Biraju se aktualne teme koje dodiruju širu društvenu javnost. U ovoj prigodi je dala i kraći osvrt na događanja tijekom protekle godine, u kojoj je HKVRPP, slijednica nekadašnje Unije proslavila 50 godina. 

Isusovačka služba za izbjeglice je vjerski utemeljena humanitarna organizacija s misijom „pratiti, služiti i zagovarati" prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba. Djeluje u pedeset zemalja svijetu, odnosno prisutna je tamo gdje su prisutni isusovci. U Hrvatskoj Isusovačka služba za izbjeglice registrirana kao udruga, a djelovanje je započela 1993. s ciljem brige o pravima izbjeglica i prognanika i drugih stradalnika Domovinskoga rata. Od 2010. posvećuje se brizi za one koji u bijegu pred ratom i neimaštinom i progonom dolaze u Hrvatsku. To su tražitelji azila i azilanti. Tim osobama se svakodnevno pruža psiho-socijalnu pomoć, medicinsku i materijalnu potporu, pastoralnu skrb i pravne savjete, rekla je Jelena Firić, te naglasila kako je služba prisutna u prihvatilištima za tražitelje azila, a od početka izbjegličke krize i u izbjegličkim kampovima. Sam tim JRS u Hrvatskoj osim stručnih osoba, čine i brojni volonteri čiji se broj tijekom krize broj se povećao, a upiti su stizali i iz inozemstva. Istaknuto je kako volonteri i zaposlenici JRS svakodnevno u svijetu prate i služe zagovaraju prava oko milijun ljudi i svuda u svijetu to rade polazeći od evanđeoskih vrijednosti: vrijednosti prihvaćanja drugog, prihvaćanja stranca.

Mi služimo svima bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost, ili bilo koje drugo obilježje. Imamo na globalnoj razini više od 1400 volontere i zaposlenika, laika, 78 isusovaca, i 66 predstavnika drugih vjerskih zajednica. Naša misija i naše cjelokupno djelovanje je proizašlo iz naše vjere, te se temelji na evanđeoskim vrijednostima, vrijednostima nade, pravde, ljudskog dostojanstva, suosjećanja, ljubavi, ali isto tako na poštivanju drugih kultura, drugih vjera i svjetonazora, i drugih vrijednosti, dodala je. 

Govoreći o konkretnim aktivnostima u Hrvatskoj, Jelena Firić je istaknula, kako je prije izbjegličke krize JRS bila svakodnevno nazočna u prihvatilištima u Kutini i Zagrebu, a sada je u Kutini, te u prihvatnom kampu u Slavonskom Brodu, odnosno ranije u Opatovcu.

U prihvatilištima su organizirali i društvene aktivnosti poput Internet učionice, natjecanja u stolnom tenisu, filmskih večeri, uključili se u traženje stanova za one koji su dobili zaštitu. Tu su posebno postigli dobre rezultate, što su prepoznale i državne institucije, te je tako JRS u Hrvatskoj partner.

Poticanje zajedništva i poštivanje različitosti vrijednosti su temeljem kojih je ostvarena dobra suradnja s državnim institucijama, ali i drugim organizacijama koje su ideološki drugačije, a koji imaju isti cilj: prihvaćanje i integracija stranaca u naše društvo, naglasila je.

Također je naglasila kako su volonteri JRS u kampu Opatovac od početka, osim izbjeglicama, služili i onima koji služe: volonterima, policiji, vojsci, te je u prostoru JRS bilo praktički mjesto gdje se moglo popiti topli čaj, kava. Sada u kampu u Slavonskom Brodu prostor JRS je katoličko uporište, mjesto smirenja u kaotičnom kampu. Tamo je za Božić organizirana misa za volontere i zaposlenike, a za Novu godinu i duhovna obnova.

S. Stanka Oršolić, članica Družbe Naše Gospe koje ima iskustva u suzbijanju trgovine ljudi, osobito žena posvjedočila je o svom volonterskom angažmanu.

Pomoć potrebitima, želja za susretom sa živim osobama, one koje su u situaciji izrabljivanja ili su potencijalne žrtve trgovanja ljudima bili su poticaj za angažman. K tomu, poticaj je bilo i Isusovo iskustvo izbjeglištva, ali i njegova svjedočanstva iz evanđeoskih tekstova kako je bio tolerantan, pravedan i iskren, rekla je, te dodala kako je to nju, ali i njezine susestre potaknulo da izbjegličku krizu gledaju na drugi način „očima srca". Sama pak nastojala je činiti dobro svim izbjeglicama koje je susretala u kratkim susretima pružajući im pomoć, milosrđe, i tako nasljedovati Isusov primjer služenja siromašnima, isključenima, bolesnima, i svima onima koji trebaju. Na tom putu bile su joj ohrabrenje i riječi pape Franje iz Bule, gdje je ukazao na potrebu pronalaženja prilika i otvaranja srca onima koji su najudaljenijim egzistencijalnim periferijama.

Na konferenciji za novinare o svom radu u pastoralu Roma progovorila je nacionalna ravnateljica za Pastoral Roma pri HBK s. Karolina Miljak, iz Družbe Klanjateljice Krvi Kristove. Što reći o poslanju koje je niklo izvan vas, a u vama se nastanilo. Ovo što radim, ono što vjerujem i što sam iskusila, ovo poslanje rođeno zaista u krilu karizme Krvi Kristove. Dakle, karizma koju je Bog darovao mojoj Družbi i meni unutar te Družbe. Kako se to postavljalo kroz život, kako se očitovalo? Jednostavnom konstatacijom „svi su ljudi otkupljeni Krvlju Kristovom"; Bog voli svakoga čovjeka, rekla je s. Miljak. Promatranje Roma, susretanje na ulici potaknulo ju je na promišljanje „gdje smo mi stavili te ljude, je li ispravan naš kršćanski stav prema tim ljudima, ali nikada nisam mislila da bih ja mogla s njima raditi".

Konkretan rad započela je prije 30 godina, nakon povratka sa studija u Kutinu, gdje je djelovala kao katehistica. 

Vrlo dojmljivo je opisala prvi posjet romskom naselju, te naglasila, kako tijekom svih tih 30 godina nije nikada imala nikakvih neugodnosti sa strane Roma.

Istaknula je važan princip „ne možeš navijestiti čovjeku, ako ne postaneš dio njega", jer „u protivnom ne možeš navijestiti Kristovu ljubav. Bez avanture Božje ljubavi ne možete raditi ovaj posao". Nadalje je važnim istaknula i princip „ljubav bez interesa". To je ono što nosilo, i što me dan danas nosi u radu s tim ljudima. Da ti ništa ne očekuješ, rekla je, te dodala „napast nas redovnika i redovnica i Crkve općenito u pastoralu je da odmah želimo vidjeti plodove, odmah želimo pisati u matice brojeve. No, to se ide polako. Primjerice, za desetak dana idem u naselje u kojem će se krstiti njih 80%, ali sam tamo bila stotinjak puta. Ne, nisam im govorila da se krste, već samo s njima razgovarala i kroz to provlačila Božje vrednote. Svi su primali svećenika za blagoslov. To je narav pastorala", poručila je s. Miljak.