Vijesti - Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici fra Marijan Opitz, OFM, proslavio je u nedjelju 28. rujna zlatomisnički jubilej, 50. obljetnicu svećeništva, izvijestila je Varaždinska biskupija.

Koncelebrirala su braća franjevci predvođeni provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milanom Krištom OFM, mons. Zvonimirom Sekeljom te drugim svećenicima iz Koprivničkog dekanata, a osim župljana na slavlju su bili prisutni i bogoslovi, redovnice te zlatomisnikova rodbina.

Uoči misnog slavlja okupljene je pozdravio župni vikar fra Zoran Bibić te fra Marijanu, uz godišnjicu ređenja, čestitao i rođendan kojega je slavio istoga dana.

Propovijed je uputio fra Ivan Majić, franjevac koji je u Župi sv. Antuna u Koprivnici prije dvije godine služio svoj đakonski praktikum. Na početku je posvjedočio kako ga je  iznenadila i dirnula fra Marijanova želja da mu propovijeda na njegovoj zlatnoj misli te kroz propovijed iznio još svjedočanstva i osobina koje karakteriziraju zlatomisnika.

U prvom redu istaknuo je njegovu poniznost. „Kako bi se dalo drugima Krista, kako bi se posvjedočilo Krista, kako bi se svjedočilo za Evanđelje”, poručio je fra Ivan opisujući fra Marijana kao onoga koji nikada nije volio govoriti o sebi, pa i kad bi ga se pitalo, uvijek bi vješto okretao temu nečemu drugome.

„To je zapravo pravi životni dokaz jedne dublje poniznosti, temeljne poniznosti. One poniznosti koja zahvaća svećenika, koju živi svećenik koji zna da je velik tek onda kad je neprimjetan, kad ga se ne spominje“, istaknuo je fra Ivan.

Sljedeća osobina koja karakterizira fra Marijana jest šutnja. „Njegova šutnja mnogo puta me naučila da postoje neke duboke koje je uputnije i bolje u miru promatrati. I konkretno meni osobno, toliko puta mi je rekao da pustim stvari. Da ne trošim riječi. Jednostavno, pred velikim stvarima se šuti. I zato u današnjem svijetu buke šutnja je još dragocjenija. Ona je na neki način poniranje u ono otajstveno“, rekao je.

„On će ponekad radije na prvu biti nepristupačan. Namjerno će odabrati da se ne svidi na prvu, ako je potrebno, nego da napušta svoju autentičnost i bude nešto što nije”, posvjedočio je fra Ivan i nadalje istaknuo koliko ljudi se zna zadiviti nad fra Marijanovom blagošću i iskrenom radošću, kad otkriju tu njegovu stranu. Dodao je da vjera kod fra Marijana nije ni bučna, ni hirovita, ni nepromišljena. Ona se manifestira u predanom i zauzetom radu, molitvi i svjedočenju franjevačkog poslanja.

Nadalje, živeći s fra Marijanom, fra Ivan je rekao da je iskusio ono što je danas sve rjeđe prisutno, a to je da mu je stalo: do njegove braće, provincije, svećenika, biskupije. Osim toga, uz fra Marijana čovjek može učiti koliko je važno ne izgubiti iz vida načelo pravednosti. To je zbog toga što ga nepravda duboko potresa i neprestano teži za pravednošću.

„U kombinacijama svoje strogosti i svoje blagosti, svoje ozbiljnosti i svoje neozbiljnosti, i svoje neozbiljnosti na mjestu kad očekujete ozbiljnost, on zapravo pokazuje koliko je humor važan aspekt naše duhovnosti. Hvala mu i na humoru”, naglasio je.

Na kraju je posvjedočio i kako je prema njemu fra Marijan uvijek bio i ostao očinski brižan. „Dragi fra Marijane, uz tebe sam mogao rasti i onda kada na prvu nisam primjećivao da rastem. Jer svećenička i franjevačka autentičnost, predanost i pravednost pomogli su mi da bistrim pogled i rastem. I hvala ti na blagosti i na milosrđu koji su mi pomagali da progledam tim očima, tvojim primjerom“, poručio je fra Ivan uz želju da i dalje bude svjetionik mlađima koji dolaze te da nastavi crpiti snagu iz svjetlosti uskrsloga Krista kojega svojim svećeništvom čini vidljivim.

Pri kraju euharistijskog slavlja kratki govor uime župljana izrekao je Ozren Koluder. „U 50 godina svoje svećeničke službe susreli ste mnoge ljude, dodirnuli mnoga srca, utjecali na mnoge živote, usadili vjeru u mnoge obitelji. Svojim djelovanjem osnažili ste ovu zajednicu i uz Vas smo se imali priliku razvijati i postajati bolji kršćani i bolji ljudi”, rekao je Koluder.

Uslijedio je govor provincijala fra Milana koji je, između ostalog poručio kako svećeničko djelovanje fra Marijana „može u mnogome danas i nama poslužiti kao izvor nadahnuća, jer je ono bilo obavijeno nastojanjem da u ljubavi i dobroti uvijek nađe riječi za vjernike koji su mu bili povjereni.“

Podsjetio je na projekte koje je fra Marijan ostvario u Župi u Koprivnici, istaknuo ga je kao jasnog i zahtjevnog propovjednika, kao primjer predanoga vršenja službe župnika i vođenja župne administracije te kao onoga koji ima osobiti osjećaj za one koji su u potrebi, što mnogi ističu kao njegovu posebnu vrlinu – osjetljivosti za vjernike u materijalnim poteškoćama.

Na kraju, okupljenima se obratio i sam zlatomisnik te, ispričavši dvije anegdote kojima je najprije prisutne nasmijao, zahvalio je svima koji su stigli na misno slavlje, ali i bili dio njegova svećeničkog puta. „Moram priznati da ste me poštivali i na tome vam hvala“, istaknuo je zlatomisnik, izvijestila je Varaždinska biskupija.