Vijesti - Blagdan sv. Maksimilijana Kolbea proslavljen u Zagrebu

Blagdan svoga nebeskog zaštitnika sv. Maksimilijana Kolbea proslavila je 13. kolovoza istoimena župa na zagrebačkom Bijeniku. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. o. Jure Zečević, OCD. U koncelebraciji bili su zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb mons. Zvonimir Sekelj, dekan Gornjogradskoga dekanata župnik župe sv. Marka mons. Franjo Prstec, župnik župe sv. Franje Ksaverskog fra Vice Blekić, TOR, tajnik Hrvatske franjevačke provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Nikola Šantek i domaći župnik fra Michael Pavić, OFMConv.

U homiliji dr. Zečević je župljane i druge pristigle hodočasnike uputio na rečenicu iz misnoga evanđelja "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje". Povezujući te riječi sa sv. Maksimilijanom, propovjednik je naglasio kako je on mnogo toga učinio za Crkvu i društvo općenito; marljivost, žar, angažiranost, radinost, bogoljublje i čovjekoljublje sve je to prepoznatljivo u svakoj njegovoj riječi i djelu. 

No, ipak uz sve što je tijekom svoga života radio, kraj njegova života biser je kršćanskog sebedarja za svoje bližnje. Nigdje se Maksimilijanovo dosljedno i doslovno nasljedovanje Isusa Krista i te rečenice iz evanđelja ne očituje toliko, koliko u načinu njegove smrti. Ako sam Isus kaže "veće ljubavi nitko nema od ove da tko svoj život položi za svoje prijatelje", onda to doista znači da je polaganje života za svoga prijatelja, za svoga bližnjega najveći iskaz ljubavi, rekao je dr. Zečević te dodao kako je sv. Maksimilijan idealan primjer ljubavi o kojoj govori Isus. Jer, "on je u svome kršćanskom i redovničkom biću imao tu najveću ljubav, da svoj život položi za svoga bližnjega u najdoslovnijem smislu, na najjasniji mogući način".

Podsjećajući na neočekivani događaj kada je Maksimilijan Kolbe ponudio svoj tek 47. godišnji ljudski, svećenički i redovnički život da se poštedi život mladoga supruga i oca, dr. Zečević je istaknuo kako Gajowniczek nije Kolbeu bio ni rod, niti blizak prijatelj, niti znanac. No, Maksimilijanove oči u njemu gledaju brata čovjeka: čovjeka u nevolji. Maksimilijan u njemu prepoznaje bližnjega koji je potrebit njegove pomoći, i on nalazi onu najveću ljubav koju ima u sebi zahvaljujući svome kršćanskom, svećeničkom i redovničkom identitetu, dariva svoj život. Stoga smo u Maksimilijanu dobili suvremeni uzor kršćanskoga altruizma i sebedarja, rekao je dr. Zečević, jer "imajući pred sobom sv. Maksimilijana Kolbea koji je u sebi nosio onu najveću ljubav o kojoj govori Isus, imamo priliku neprestano se pitati "kakva je i kolika je ljubav u meni, koliki je stupanj moga sebedarja, mog altruizma. Ovo što je učinio sv. Maksimilijan je poziv u pozivu. Od nas se traži 'ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe', ali mi to onako općenito čujemo, i mislimo da je to ono što je Maksimilijan učinio. Ne on to nije učinio, on nije ljubio svoga bližnjega kao samoga sebe, on je činio više od toga. 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe' znači ako imaš četiri jabuke, pojedi dvije, a bližnjemu daj dvije. Ovo što je Maksimilijan učinio i što je Isus sam učinio: on je dao sve četiri jabuke svome bližnjemu."
Euharistijsko slavlje uveličao je župni zbor.