Vijesti - Blagdan Marije Pomoćnice

Propovijed apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue izgovorenu na misnom slavlju o blagdanu Marije Pomoćnice u subotu 24. svibnja u Župi Marije Pomoćnice u Zagrebu donosimo u cijelosti.

Hvaljen Isus i Marija. Draga braćo i sestre u Kristu, Danas smo se, slaveći blagdan Marije Pomoćnice, okupili i kako bismo zahvalili za pomoć koju je ona donijela u cenakul konklave, svojom molitvom i tihom prisutnošću uz kardinale, prosvjetljujući ih u izboru Petrova Nasljednika.

Marija Pomoćnica, Majka Crkve, uvijek je uz nas i dolazi nam u pomoć u najvažnijim trenucima našega života, kao i u odlukama koje moramo svakodnevno donositi.

Današnja nas liturgijska čitanja potiču da je promatramo kao uzor i učiteljicu naše vjere. Kao našu odgojiteljicu. Gledajući nju učimo, prije svega i iznad svega, slijediti Isusa, biti Njegovi učenici. Predlažem da razmotrimo nekoliko slika Marije Pomoćnice kršćana dok razmišljamo o čitanjima koja su nam bila naviještena.

Prva slika: Marija Pomoćnica, Žena zajedništva 

U odlomku iz Djela apostolskih vidimo Mariju koja se, nakon Isusova Uzašašća na nebo, nalazi s apostolima u Jeruzalemu, u dvorani Posljednje večere gdje su – kako kaže današnji tekst – svi oni bili jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom (Dj. 1,14).

Marija je prisutna u srcu Crkve koja se rađa, ali ne na položaju vodstva ili zapovjedništva, već kao tiha, molitvena podrška. Ona apostolima ponavlja riječi koje je izrekla na početku Isusova poslanja: Što god vam rekne, učinite! (Iv 2,5).

Poziva učenike da gledaju Isusa, da usmjere svoja srca i um prema Njemu, spremni uvijek provoditi u djelo Njegovu riječ. Upravo tako potiče zajedništvo, odnosno Crkvu, jer od nas ne traži ništa drugo osim da vršimo Isusovu volju.

In Illo uno unum, geslo je pape Lava XIV., što znači: u Njemu, u jedinom Kristu, i mi smo jedno. Marija je ta koja nas uči kako u Kristu biti jedno kada nam kaže da vršimo Njegovu volju. Ako svatko vrši volju Isusovu, svi smo ujedinjeni u Njegovoj volji. Ona je drugačija za svakoga od nas, ali je jedina jer je uvijek Božja volja. Što god vam rekne, učinite! tako ćete biti In Illo uno unum!

Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist, piše Pavao Korinćanima (1 Kor 12,12). Tijelo, iako ima mnogo udova, ima samo jednu volju. Jedno smo u Kristu u Njegovoj volji.

Dok sam razmatrao ovu ulogu Marije kao tihe graditeljice zajedništva, one koja poziva učenike da čine ono što Isus želi, sjetio sam se svoje majke tijekom posljednjih godina njezinoga života, kada je četiri godine provela u krevetu. Više nije mogla govoriti i komunicirala je samo pogledom. Tada mi se činilo kao da nam govori: Činite što vam kaže! 

Više nije mogla hodati, nije mogla sama jesti, nije mogla govoriti, ali je i dalje, u svojem bolesničkom krevetu, nastavila vršiti Božju volju.

Na taj je način bila poput magneta koji je privlačio k sebi svoju djecu, obično raspršenu posvuda i zaokupljenu brojnim aktivnostima, i podsjećala nas je na ono bitno: nije važno ono što činimo, sve dok je to ono što Isus želi.

Nikada kao tada, kada je bila slaba i bez riječi kojima bi nas pozvala, nismo bili tako blizu nje, niti smo se osjećali toliko međusobno povezani. Majka, posebno onda kada trpi, okuplja svoju djecu.

Poput Marije pod križem: u tom trenutku niti ona nije imala više ništa, izgubila je čak i svojega Sina, Onoga koji joj je davao autoritet i osiguravao poštovanje, NIJE IMALA više ništa, ali je NASTAVILA BITI. Nije se više mogla pozivati na moć svojega Sina, na Njegov autoritet da čini čudesa, ali je nastavila vršiti Njegovu volju: nastavila je ljubiti.

Pretpostavljam da je i ona rekla: Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja (Lk 22,42).

Ljubav je ta koja ujedinjuje, ljubav je ta koja nas čini Crkvom, ljubav je ta koja nas čini JEDNO, dopuštajući nam da ostanemo različiti: In Illo uno unum.

I u tom je trenutku Marija bila Pomoćnica: iako više nije govorila, kao u Kani, na Golgoti nam je pomogla da shvatimo što je bitno: ne činiti, nego biti, ostati u Božjoj volji. Tamo smo Jedno.

Koliko puta se i sami nađemo u nemogućnosti da učinimo nešto za braću i sestre koji su u potrebi. Tko ne bi želio zaustaviti ratove koji donose razaranje i smrt te šire mržnju? Tko ne bi želio nahraniti sve one ljude, osobito djecu, koji umiru od gladi? Tko ne bi želio pomoći žrtvama potresa i prirodnih katastrofa? Tko ne bi želio učiniti nešto kako bi ublažio bol voljene osobe koja je teško bolesna? Mislim da bi svatko od nas to želio učiniti.

Ipak, često se događa da jedino što možemo učiniti jest da ne okrećemo glavu na drugu stranu. Imajmo hrabrosti ostati blizu onima koji trpe jer nemamo ništa drugo što bismo mogli dati.

Marija Pomoćnica ne posreduje uvijek čudesima, ali je uvijek uz nas, i onda kada je volja njezina Sina tvrda i ponekad neshvatljiva. Ona je Žena zajedništva jer dijeli našu situaciju. Ona je naša Majka u boli jer zna stajati u podnožju svakoga križa.

Druga slika: Marija, Žena blagoslova

U drugom nas čitanju sveti Pavao podsjeća da nas je Bog blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim na nebesima u Kristu.

Marija je prva primila taj blagoslov: bila je izabrana za Majku Spasitelja i anđeo ju je pozdravio riječima: Zdravo, milosti puna, odnosno, puna Božjeg blagoslova.

Ali Marija se ne zaustavlja na razmatranju i uživanju u velikom daru kojega joj je Bog dao: Marija nosi Isusa drugima, kao što vidimo kada odlazi posjetiti svoju stariju rođakinju Elizabetu, koja je neočekivano zatrudnjela u poodmakloj dobi. 

Marija postaje misionarka i tako i ona postaje blagoslov drugima. Ona koja pomaže, postaje blagoslov. Elizabeta će to odmah prepoznati: blagoslovljena ti među svim ženama!

Don Bosco je iz prve ruke osjetio taj brižni Marijin blagoslov, posebno u počecima svojeg djelovanja. U teškoćama, nerazumijevanju, nedostatku sredstava za njegova djela, Marija je posredovala čudesnom i neočekivanom pomoći.

Stoga ju je nazvao Pomoćnicom – jer je ona majka koja djeluje, koja podupire svoju djecu koja su u potrebi.

Poput nje, i mi moramo biti blizu onima u potrebi, pomagati onima koji su u nevolji, približiti se svima ne dopuštajući da nas savlada lažni sram koji često koči našu spremnost da pomognemo našem bližnjem. 

Vrlo često nas strah od osuđivanja koči u našoj velikodušnosti.

Ali kada uspijemo pobijediti napast koja nas poziva da ništa ne poduzimamo, i mi postajemo blagoslov svojoj braći i sestrama, i u nama se ispunjava poziv svakoga kršćanina: živjeti na hvalu slave njegove (Ef 1,12). Poput Marije, ako se otvorimo drugima, postajemo instrumenti Božje slave, donoseći Njegov blagoslov.

To je važno, osobito onima koji imaju odgojnu ulogu, onima koji, na primjer, pomažu mladima da otkriju kako ih Bog ljubi i izabire, kako bi i oni, poput Marije, postali svjedoci Njegove slave, izvor blagoslova za druge.

Treća slika: Marija, Žena služenja 

Kada slušamo evanđelje u kojem Isus kaže: Tko god vrši volju Oca mojega… taj mi je brat, i sestra, i majka (Mt 12,50), odmah shvaćamo da Isus ne želi umanjiti Marijinu ulogu, već otkriva njezinu veličinu: ona je prva koja je u potpunosti vršila Božju volju, od onoga „da“ kod Navještenja do onoga „da“ izrečenoga podno Križa.

Najdublje Marijino srodstvo s Kristom proizlazi iz njezine poslušnosti Očevoj volji, poslušnosti punoj ljubavi.

U društvu u kojem se veze, pa i one obiteljske, često raspadaju, Marija nas podsjeća da Crkva nije obitelj ujedinjena krvlju, već vjerom.

Srce svake marijanske duhovnosti, tako i salezijanske, jest: učiniti Božju volju središtem našega života.

To je bilo temeljno i don Boscu: Marija Pomoćnica nije samo zaštitnica, nego je također, još i više, uzor odgojiteljice, koja odgaja primjerom više nego riječima.

Ne govori nam da služimo, nego nas uči služiti: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1,38). I ona bi mogla ponoviti Isusove riječi: Primjer vam dadoh da i vi činite kao što i ja vama učinih (Iv 13,15).

Pomoćnica nije samo Majka koja hita u pomoć svojoj djeci, ona je i Učiteljica koja nas uči kako pomoći drugima, kako im služiti: Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! nego onaj koji vrši volju Oca mojega.

Na ovaj svečani dan ponovno povjerimo Mariji Pomoćnici ovu župu, posebno mlade, kako bi znali nasljedovati Mariju donoseći svoju „pomoć“ onima u potrebi, osobito starijima. Iskusit će da pomaganje donosi više radosti nego muke.

Upravo je Marija ona koja čini blagim i laganim jaram koji nas Isus poziva nositi ako ga želimo slijediti. Ona nam pomaže da na svojim leđima nosimo križ koji moramo i želimo uzeti kako bismo bili istinski Isusovi učenici.

Marijo, Pomoćnice kršćana, moli za nas!