Vijesti - Blagdan Gospe Fatimske

Homiliju apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Lingue koju je uputio na misi u utorak, 13. svibnja, u Samostanu klarisa u Zagrebu povodom blagdana Gospe Fatimske i proslave obljetnice zaštitnice – Bezgrješnog Srca Marijina, prenosimo u cijelosti.

Blagdan Gospe Fatimske

i proslava obljetnice zaštitnice – Bezgrješno Srce Marijino

Zagreb – Samostan klarisa

Drage sestre klarise,

draga braćo i sestre u Kristu,

danas Crkva slavi spomendan prvog ukazanja Gospe u Fatimi. Taj je datum izabran i kao spomendan zaštitnika vašeg samostana – Bezgrješno Srce Marijino.

Prije nešto više od pet godina, potres je uzdrmao temelje vašeg samostana.

Danas, dok se zgrada, nakon mnogo žrtava, sumnji i briga, vraća svojoj uobičajenoj funkciji, ne smijete zaboraviti da je vaš pravi dom onaj u Bezgrješnom Srcu Marijinu. To je vaš dom, vaše utočište, vaša zaštita.

Tamo možete uvijek boraviti, bez straha od novih potresa.

Kako? Svakodnevnim izricanjem vašeg „da“ Božjoj volji i vjernošću karizmi svete Klare, koja vas je privukla. Samo tako gradite kuću na čvrstoj stijeni Crkve i, ovdje u Hrvatskoj, jačate snažnu granu koja je izrasla na stablu Reda čiji su korijeni Franjo i Klara.

U Bezgrješnom vas Srcu Marijinom, nijedan potres, ni tjelesni ni duhovni, ne može poljuljati, nijedna oluja ne može slomiti vašu granu i odvojiti vas od debla koje hrani vašu duhovnost.

Neka i vaše srce, srce svake od vas, bude dom koji prihvaća brojne osobe potresene životnim nevoljama, sve one koji, ponekad očajni, dolaze ovdje povjeriti vam svoju molitvenu nakanu, tražiti utjehu i okrepu, odmoriti se malo u vašoj sjeni.

Možda ne možete obnoviti njihove rasklimane domove, riješiti njihove probleme ili utješiti plač svakoga, ali uvijek ih možete, kao što već i činite, povjeriti Bezgrješnom Srcu vaše Majke. Ona prihvaća sve, pod njezinim milosrdnim plaštem ima mjesta za sve, sve, sve, kako je volio isticati papa Franjo.

Djevica Marija ne dijeli svoju djecu na dobre i loše, na vjerne i nevjerne, na dostojne i nedostojne. Ona, poput dobre i strpljive Majke, uvijek prihvaća, prihvaća sve i sve štiti.

Tijekom posljednjih pet godina, dok su se popravljali zidovi samostana, i vaše je zajedništvo bilo stavljeno na kušnju. Teškoće koje ste morale podnijeti bile su izazov za vašu ljubav.

Dok zahvaljujete građevinarima, arhitektima, inženjerima, velikodušnim dobročiniteljima i onima koji su bili uz vas, možda ste postale svjesnije vlastite krhkosti: naučile ste da se sve može srušiti, ali i da samo ljubav ostaje. Ljubav nikada neće prestati.

Pogledajmo sada liturgijska čitanja koja su nam danas naviještena i vidimo što nam poručuju.

1. U prvom čitanju, iz Knjige o Juditi, vidimo kako Bog djeluje po onima koji mu se ponizno i hrabro, s povjerenjem predaju. Judita, vjerna i hrabra žena, postaje oruđe spasenja za svoj narod.

Odsijecanjem glave strašnom babilonskom vojskovođi Holofernu, koji je osvojio i pokorio njezin grad, ona postaje simbol Marije koja satire glavu zmiji.

Riječi kralja Ozije, koje veličaju Juditu, odzvanjaju poput proročanstva o Mariji: Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega, reče kralj dok je narod slavio vjeru i hrabrost žene koja je spasila svoj narod.

To je odjek Marijinog hvalospjevu, Magnificata. Marija, ponizna službenica Gospodnja, u svojoj malenosti, iz nepoznatog Nazareta, bit će izabrana za veliko poslanje: donijeti svijetu Onoga koji će pobijediti neprijatelja. Upravo će je stoga svi naraštaji zvati „blaženom“.

I Marija, nova Judita, u svojim ukazanjima izabire slabe, siromašne, često djecu, baš kao u Fatimi, kako bi svijetu donijela univerzalnu poruku, u svijetu potresenom užasima Prvoga svjetskog rata.

Koliko li je aktualna ta poruka!

Sveti Ivan Pavao II. pripisao je svoje preživljavanje atentata 13. svibnja upravo Marijinoj ruci koja je skrenula metak, koji je mogao biti smrtonosan za njega.

Koliko nam je potrebna obnova čina posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu koji je sam Papa, poslušavši Gospinu molbu, želio učiniti.

O, kako duboko osjećamo potrebu posvete čovječanstva i svijeta: našeg suvremenog svijeta, u zajedništvu sa samim Kristom! Kristovo se otkupiteljsko djelo treba  priopćiti svijetu po Crkvi, reći će spomenuti papa 25. ožujka 1984., uvodeći u čin posvete i povjerenja Mariji na Trgu svetog Petra.

2. Magnificat – hvalospjev onih koji se pouzdaju u Boga (Lk 1,46-55)

U Magnificatu, koji smo danas čuli kao psalam, Marija pjeva o Božjem milosrđu koje Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

To je hvalospjev nade: Bog ne napušta svoju djecu, već ih uzdiže i ispunjava dobrima. To je nada na koju smo pozvani posebno ove godine, u Jubileju Otkupljenja, koji živimo kao „hodočasnici nade“.

3. Novi Jeruzalem – obećanje slavne budućnosti (Otk 21,1-5a)

Prizor iz Knjige Otkrivenja, kao što smo čuli u drugom čitanju, podsjeća nas da nas Bog ne napušta i da neprestano sve čini novim. Novi Jeruzalem silazi s neba poput dotjerane zaručnice, a Bog će obrisati svaku suzu.

Marija, koja se ukazala u Fatimi, podsjetila nas je da će, unatoč kušnjama, njezino Bezgrješno Srce pobijediti. Svi smo pozvani, a vi na poseban način, biti znak te nade kako bi se osušile suze mnogih koji i danas plaču.

4. Marija koja sve čuva u svojem srcu (Lk 2,46-51)

To je ona nada koja se temelji na sigurnosti u Božju ljubav koja je vjerna i koja ne izdaje. Kada je, kako stoji u Evanđelju, Marija čuvala sve te riječi i prebirala ih u svom srcu, pripremala se u svoje srce primiti i ono što je izgledalo nemoguće. Sve ono čiji smisao nije razumjela. Sve do podnožja križa, kada joj se više nego ikad činilo neshvatljivim ono što se događalo njezinom nevinom Sinu. No ipak, i nadalje se nadala, prebirući o svemu tome u svojem srcu, bez potpunog razumijevanja.

I vi ste, drage sestre, čuvale u srcu kušnje i primljene milosti. Tišina i molitva su vam pomogle da, poput Marije, i u najmračnijim trenucima razabirete Božju prisutnost.

Kada nam se čini nemogućim razumjeti nedokučivi Božji plan za nas, Crkvu i čovječanstvo, ostanimo u tišini s Marijom, u podnožju križa, moleći je da nas ne napusti i da obnovi našu nadu.

Ali gdje možemo bolje obnoviti svoju nadu ako ne u euharistijskoj žrtvi? Kada slavimo spomen našega spasenja i hranimo se Njegovim tijelom, postajemo dionici Njegove žrtve i postajemo sposobni promijeniti također i svoj način gledanja, a samim time i svoj život.

Zapravo, Euharistija čini zrelim kršćanski stil života… – rekao je papa Franjo, jer – Kristova nas ljubav, prihvaćena otvorenog srca, mijenja, preobražava nas, osposobljava nas ljubiti ne prema ljudskoj mjeri, koja je uvijek ograničena, već prema Božjoj mjeri. A koja je to Božja mjera? Bez mjere! Božja mjera je bez mjere. Sve! Sve! Sve! Nije moguće izmjeriti Božju ljubav: ona je bez mjere! I tada postajemo sposobni ljubiti i one koji nas ne ljube: a to nije lako. (Angelus, 22. lipnja 2014.).

Nemoguće postaje moguće, ne zato što smo mi dobri, već zato što dopuštamo da nas On ljubi i daje svoju mjeru ljubavi.

Zaključna misao

Danas, dok slavimo Gospu Fatimsku, pod zaštitom Bezgrješnog Srca Marijina, pozvani smo obnoviti svoju nadu.

Evo, sve činim novo! (Otk 21,5). Neka ove riječi, poput blagoslova, odzvanjaju u svakome od nas, danas i uvijeke. Amen.