Vijesti - Biskup Šaško predvodio zahvalno euharistijsko slavlje služavki Maloga Isusa

Zahvalno euharistijsko slavlje u povodu proslave 125. obljetnice Družbe sestara služavki Maloga Isusa u subotu 12. prosinca u crkvi Sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji bili su i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić i provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Nikola Barun, te još dvadesetak svećenika, među kojima više župnika župa u kojima djeluju sestre SMI. Na misi su se okupile sestre SMI predvođene č.M. Radoslavom Radek, kao i više provincijalki drugih družbi, te prijatelji i suradnici Družbe.

Na najljepši i najdublji način želim vam čestitati 125. obljetnicu vašega postojanja i djelovanja, donoseći vam čestitke i molitve našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, s dubokim poštovanjem i zahvalnošću osobito za sve ono što, Božjim Duhom nošene, svojim životima darujete i ugrađujete u život Zagrebačke nadbiskupije, rekao je uvodno biskup Šaško, te nastavio "Božji Sin, Dijete u svojoj malenosti, za čiji se dolazak pripravljamo i Isusovo Srce, dva su žarišta u kojima danas promatramo vaš poziv i poslanje i zahvaljujemo za nadahnuće Duha koji je pokretao slugu Božjega Josipa Stadlera pri utemeljenju vaše Družbe. Današnje predstavljanje knjige o njemu lijep je uvod u ovo slavlje. Bogu zahvalimo za puno života koji su utkani u proteklih 125 godina. Pred njega donosimo zahvalu i molitvu za dobročinstva, žrtve, susrete i nadanja od kojih živi Crkva. 

U homiliji, biskup je povezao misna čitanja s proslavom jubileja, odnosno djelovanja SMI, istaknuvši jednoga od prvih proroka u Izraelu – Iliju i posljednjega proroka, Kristova preteču – Ivana Krstitelja. Nije li to put Družbe koji kao sadržaj ima Dijete Isusa i njegovo Srce ispunjeno ljubavlju i milosrđem? Prvi korak na obnovi svijeta, na putu Spasenja jest utjelovljenje Bogočovjeka u Djetetu, a posljednji je onaj korak koji se očituje u ljubavi na Križu i u slavi Uskrsnuća. I jedno i drugo odražaj je Božje ljubavi, njegove sućuti i milosrđa. Dijete Isus se još u Majčinu krilu susreo s djetetom Ivanom, u razigranosti, u velikomu proroštvu za našu suvremenost. taj titraj života u majčinu krilu snažna je propovijed suvremenom svijetu koji ne prepoznaje vrijednost i čudesnost otajstva života. I nije slučajno da smo ovdje, vezani uz samostan i zajednicu franjevaca koji posebno gaje hrvatsku liturgijsku i kulturalnu baštinu, koji su Crkvu obnavljali osjetljivošću prema ljudskosti Isusa Krista, da bismo i sami u ljudskosti, ma kako se činila malenom, prepoznali Božju veličinu, rekao je propovjednik.

Danas smo u Crkvi pozvani na prepoznavanje, kako okvira u kojima Duh Božji želi djelovati po nama ljudima, tako i istinskih proroka među nama, onih koji čine čudesna djela, a da sami ne osjećaju da čine nešto posebno. Oni su proročka prisutnost. Takva su trajna prisutnost u Crkvi ponajprije redovnici i redovnice. Njihovo prihvaćanje evanđeoskih savjeta pomaže u prepoznavanju prisutnosti vječnosti u prolaznome, a njihova brižnost prema potrebama konkretnih ljudi, pomaže u prepoznavanju vrijednosti uzajamne ljubavi i ljudskosti za vječni život. "Sestre koje djeluju 125 godina u svome imenu nose obilježje služenja. To je temeljni pojam ispisan na osobnoj iskaznici svakoga kršćanina i kršćanke. To služenje izvire iz radosti slobodnoga darivanja Bogu. Sestre su 'služavke Isusa', pri čemu dodaju pridjev: 'maloga' Isusa. Ta je odrednica dana s proročkom namjerom, ona nastoji naglasiti malenost koja nam često nedostaje; prihvaćanje malenosti kao načina života; prepoznavanje malenosti kao budnost za Božja nadahnuća; kao suprotnost svakoj oholosti i umišljenosti. Družba je plod prepoznavanja i ostaje putokazom prepoznavanja", istaknuo je biskup Šaško, dodajući kako dok Isus na križu puno izravnije izaziva vjeru, proturječnosti, osporavanja do posvemašnjega prihvaćanja ili posvemašnjega odbijanja, otajstvo Maloga Isusa – jednako tako ne ostavljajući ravnodušnim – šire otvara prostore prihvaćanja. 

Crkva ne prestaje živjeti plodonosnu proročku napetost. Vjerujem da i same sestre, gledajući svoju povijest unatrag, mogu prepoznati tragove Ilije i Krstitelja, svojih oduševljenja i gorljivosti, jasnoće i sigurnosti, ali i pitanja, kriza koje pogađaju samu srž dara, karizme koja ih nosi. Povjetarac, stijenj, napukla trska… To su prikladne slike i za Jubilej milosrđa u koji ulazimo u ovome došašću. Tomu dodajmo klicu, rosu, šapat, dodir, pogled i – Dijete. Biti osjetljiv i ponizan pred veličinom Božje prisutnosti. Biti malen, da bi se očitovala Božja veličina. Za to zahvaljujemo sestrama, dok im čestitamo i dok molimo da im ne uskrati trenutaka gorljivosti i plamena u njihovim zajednicama i u cijeloj Crkvi. Njihov poziv nije dio neke izvanjske skrbi za čovjeka, nego vidljivost – kako same vole reći – Malenoga Isusa u njihovim srcima. Pred milosrdnim Ocem, vjerujući u zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera, za sestre i za sve nas ponavljam psalamske molitvene riječi: "Bože obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas", zaključio je biskup Šaško.

U molitvi vjernika, molilo se za Družbu da i nadalje bude vođena Evanđeljem i da hrabro naviješta spasenje svakom čovjeku, zahvalilo se za utemeljitelja i karizmu Družbe, te da upućena molitva da bude pribrojen zboru svetih. Također se spomenulo i svih sestara, prijatelja i dobročinitelja koji su se ugradili u hod Družbe od njezina osnutka a preselili su se u vječnost. Na oltar su prineseni svijeća s likom utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, srce i prsten, knjiga objavljena o jubileju i Konstitucije Družbe, cvijeće, kruh i vino. Nakon popričesne molitve, sestre su na poziv č.M. Radoslave Radek zajedno obnovile zavjete. Euharistijsko slavlje uveličao je dječji zbor Sv. Benedikt župe Kloštar Podravski.