Školske sestre franjevke Krista Kralja - Provincija Presvetog Srca Isusova

Školske sestre franjevke dolaze iz Maribora u Split 1904. godine. Pozvao ih je splitski biskup Filip Franjo Nakić, čuvši da dotične redovnice čine mnogo dobra, da se bave odgojem djevojaka. Sestre se nastanjuju u samostanu franjevki trećoretkinja uz crkvicu sv. Ciprijana u staroj jezgri grada. Bio je to drevni samostan, koji je svojoj kćeri Klari oporučno ostavila bosanska kneginja Stanica Radić iz Jajca krajem XV. stoljeća. Samostanski život trećoretkinja kod Sv. Ciprijana je izumirao. Bila je to malobrojna zajednica bez pravnog ustroja, koja je živjela u teškim materijalnim uvjetima. Prema biskupovoj želji oživljavanja toga samostana, trećoretkinje su se uključile u Družbu školskih sestara.

Godine 1914., uz goleme poteškoće, ali s nepokolebljivim pouzdanjem u Božju providnost, sestre se nastanjuju u novosagrađenom samostanu na Lovretu.

Splitska provincija osnovana je 1922. godine. Iste te godine ustanovljen je i novicijat splitske provincije. Godine 1974. prve sestre započinju apostolatom u misijama u Zairu, današnjem Demokratskom Kongu.

Karizma

Svoju karizmu - život po Evanđelju u redovničkoj zajednici u duhu pokore, veselja i jednostavnosti sv. Franje Asiškoga - sestre su pozvane oživotvoriti poslanjem odgoja mladeži te drugih djela u službi Crkve, prema trenutnim prilikama i potrebama. Odgoj mladeži sestre osjećaju glavnim svojim poslanjem. Međutim, složene životne prilike već od početaka uvjetovale su prihvaćanje raznolikih djelatnosti.

Apostolsko djelovanje

Odgoj mladeži

Domaćinska škola za poučavanje ženske mladeži otvorena je 1914. godine. Bila je to prva domaćinska škola takve vrste u Dalmaciji. Škola i zavod, s unutrašnjim i vanjskim učenicama, djelovala je sa zapaženim uspjehom do zabrane škole i nacionalizacije dijela zgrade 1945. godine.

Od samog početka misijskog djelovanja u Zairu (Kongu) sestre su osnovale domaćinsku školu. U program je uključeno opismenjavanje i rad sa ženama u smislu razvoja kršćanske i društvene samosvijesti.

Zakloništa-sirotišta i dječji vrtići - sestre prihvaćaju skrb i odgoj djece u tim ustanovama u svim prigodama, mirnodopskim i ratnim, u prilikama kada je to bio jedini način izravnog odgojnog djelovanja. Trenutno sestre djeluju u dva vlastita dječja vrtića.

Katehizacija u župama i vjeronauk u školi, u Domovini, u iseljeništvu te u misijama najobuhvatnije je područje vjerskog odgoja djece i mladih sestara ove provincije.

Prigodice se pastoralni rad odvija i s roditeljima vjeroučenika.

Duhovne obnove za mlade sestre predvode u našim kućama i po župama, u domovini i inozemstvu. U tom smislu pastorala sestre zauzeto djeluju i među afričkim djevojkama.

Ostale djelatnosti

Izrada crkvenog ruha do danas se njeguje u Provinciji kao svojevrsni dio povijesne baštine. Zdravstveno­njegovateljskom službom u bolnicama i staračkim domovima sestre započinju 1930. godine u bolnici u Kninu, a uskoro je proširuju i po drugim mjestima u domovini te u Kongu (bivši Zair). Sestrinska skrb proteže se i na nemoćne i zapuštene starije osobe u društvenim ustanovama u inozemstvu. Vođenje crkvenog pjevanja djelatnost je kojoj se sestre od početka posvećuju. Vođenje domaćinskih poslova postaje najdostupnijom djelatnošću sestara nakon zabrane djelovanja u školama.

Sakristanskoj službi i uređivanju crkava sestre se predano posvećuju u Franjinom duhu brige za dostojno održavanje svetih prostora, ruha i posuđa. Socijalni i karitativni rad u domovini i među našim iseljenicima odgovor je sestara na potrebe suvremenih potrebnika različitih profila.