Pavlini (OSPPE)

Red nosi ime po sv. Pavlu Tebanskom (III./IV. st.) kojega tradicija smatra prvim pustinjakom i začetnikom kršćanskog anahoretizma. U vrijeme progona cara Decija odlazi u pustinju, gdje do kraja života živi isposnički, u samoći i kontemplaciji.

Nastanak Reda

Početkom XIII. st. na području današnje Mađarske i Hrvatske živjele su poveće skupine pustinjaka, bez zajedničkog života i pravila. Nakon vizije mnogo malih baklji koje se spajaju u veliki plamen, bl. Euzebije Ostrogonski, kanonik svetoga života, odluči uz dozvolu svoga biskupa, spojiti te pojedince i skupine u organiziranu monašku zajednicu. Zajedno sa svojim prvim sljedbenicima Benediktom i Andrijom gradi samostane sv. Križa na gori Piliš i sv. Jakova na gori Patach, te novoosnovanoj redovničkoj Obitelji daje ime Pustinjaci Sv. Križa. S vremenom, kako je Red rastao i dobio potvrdu, monasi za svoga glavnog zaštitnika izabiru sv. Pavla Tebanskog. Bl. Euzebije umire 1270., ostavljajući za sobom mnoge samostane u kojima se gajila molitva, šutnja, pokora i odricanje. Već od samih početaka pavlini iskazuju posebno štovanje Majci Božjoj, a prvo svetište Njoj posvećeno sagradili su u Remetama kraj Zagreba. Red ima vrlo burnu i zanimljivu povijest, a posebno je aktivan i raširen u Hrvatskoj.

Pavlini u Hrvatskoj

1244. pavlini dolaze u Hrvatsku Dubicu, a do carskog ukinuća 1786. izgrađuju pedesetak samostana i redovničkih kuća, podijeljenih u dvije hrvatske Provincije. Nakon razdoblja surovog monaštva, dobitkom latifundija i papinskih povlastica, pavlini započinju s radom u gimnazijama i učilištima, osnivajući između ostalog i prvo hrvatsko učilište 1503. u Lepoglavi. Od 1700. u Lepoglavi je i Generalna Uprava Reda. Pavlini šire hrvatsku političku i nacionalnu svijest i misao te kao takvi postaju trn u oku austrijskim vladarima. 1786. g. car Josip II. ukida Red, te pljačka njegove samostane. Tim činom na 200 godina zaustavlja djelovanje hrvatskih pavlina, koji su našem narodu dali tolike istaknute biskupe, umjetnike, pisce… Najpoznatiji samostani bili su u Lepoglavi, Remetama kraj Zagreba, Crikvenici, Senju, Križevcima, Kamenskom kraj Karlovca, Sveticama kod Ozlja te Sv. Petru u Šumi u Istri.

Generalna Uprava pavlina nalazi se u poljskom nacionalnom svetištu Crne Gospe u Čenstohovi, odakle je i krenula obnova hrvatskih pavlina 1972. na inicijativu pokojnog kardinala Franje Kuharića. Danas pavlini djeluju u tri hrvatska samostana te tvore Hrvatsku Quasi-provinciju.
Karizma Reda

  * Njegovanje kontemplacije Boga u samoći kao i ljubav prema liturgijskoj molitvi;
  * Marljiv i siromašan život te prakticiranje pokore;
  * Posebno štovanje Bl. Djevice Marije;
  * Vođena Duhom Svetim i osjetljiva na znakove vremena apostolska revnost u službi Crkve i bližnjih: ta se revnost posebno izražava u propovijedanju Božje Riječi, svjedočanstvu života, podjeli sv. sakramenata, napose ispovijedi.

Pavlini su također na poseban način stali u obranu nerođenih, započinjući molitvenu akciju Duhovnog posvojenja nerođene djece.