Suradnja medu ustanovama obzirom na formaciju

Zaključak

“Svijest sadašnjega časa povijesti i naše odgovornosti zahtijeva od nas da mladim redovnicima i redovnicama osiguramo koliko je više moguće prikladnu i potpunu formaciju, u dinamičnoj vjernosti Kristu i Crkvi, karizmi utemeljitelja i našem vremenu.”

Dikasterij (Ured) za Ustanove posvećenog života i Društva apostolskog života, pružajući kriterije i smjernice predstavljene u ovom dokumentu, htio je vrednovati, odrediti i promaknuti široko i mnogo¬struko iskustvo na području suradnje medu ustanovama, koje je sazrijevalo zahvaljujući Drugom vatikanskom saboru i koje se razvijalo ovih posljednjih godina.

Suradnja medu ustanovama, koja potiče na podjelu karizmatskih darova i koja poštuje njihovu različitost stavljajući im se u službu, konkretan je odgovor na pozive Crkve da se pomogne redovnicima i redovnicama da se formiraju, ostvarujući po Duhu jedinstvo vlastitog života u Kristu. Posvećenici i posvećenice doista su pozvani uključiti se u suvremeni svijet i dati vrijedno svjedočanstvo ljudske i kršćanske punine, prema obliku života koji je Krist Gospodin izabrao, koji je prigrlila Djevica Majka i koji je On sam predložio svojim učenicima.

Na taj će način redovnici i redovnice ispuniti svoje poslanje kao kršćani pozvani da budu “živo sjećanje na Isusov način postojanja i postupanja”, te da, “potaknuti od Oca, budu pioniri na putovima poslanja i na stazama Duha”.124 Novim žarom svojega života i svoje riječi, novim metodama i novim izrazima svoga djela, bit će vjerni i smjeli Božji suradnici, znakovi nade u “službi čovjeku, otkrivajući mu Božju ljubav koja se objavila u Isusu Kristu”.

31. listopada 1998. Sveti Otac potvrdio je ovaj dokument Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Društva apostolskog života i odobrio njegovo objavljivanje.

Rim, 8. prosinca 1998., na Svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije.

EDUARDO Card. MARTÍNEZ SOMALO, prefekt

PIERGIORGIO SILVANO NESTI, tajnik