Posvećeni život

Uvodnik

Novi broj “Posvećenog života” izgleda više kao zbornik radova, nego kao časopis. Mnoge od predviđenih rubrika u ovom broju jednostavno nisu ostvarene, npr. Znakovi vremena, Redovnički portreti, Naše redovničke zajednice i Cvjetići. Da nema predavanja s Redovničkog tjedna, s Vijeća redovničkih odgajatelj(ic)a i si., ne bi ni bilo materijala za jedini časopis na hrvatskom jezičnom području koji objedinjuje problematiku i interes svih postojećih redovničkih zajednica u Republici Hrvatskoj, pa i šire. Kao da nemamo odveć toga zajedničkog, ni što se tiče događanja, ni što se tiče interesa.

Osim toga, ni glavni urednik nije ni jednom uspio skupiti Uredničko vijeće u pripremi ovog broja. To bi zasigurno odgodilo njegov izlazak za još kasnije vrijeme. Ali suradnja trpi, jer nije ni organizirana ni ostvarena. Kad je ovakav časopis u pitanju, on zaslužuje čovjeka koji će ga staviti na više mjesto u ljestvici svojih prioriteta. A dosadašnji glavni urednik je već i ranije imao svojih obveza preko glave. Uredništva se prihvatio iz ljubavi prema redovništvu i poštovanja prema ranijem uredniku fra Mirku Mataušiću. Kroz ove godine samo je dobivao nove obveze u svojoj zajednici i poslu koji mu je zajednica povjerila, ali ne i rasterećenja. Istina jest da je novi sastav uredništva uspio prebroditi vremenski jaz izlaženja, tj. da ne kasnimo po godinu ili dvije s njegovim izlaženjem, ali istina je da se i “Posvećeni život” praktički pretvorio u godišnjak. Ovo su činjenice, a ne razmišljanja.

U međuvremenu izabrane su i mnoge nove uprave. Možda je ovo pravo vrijeme za promjene i osvježenje. Da bi ovaj časopis napokon to i postao, potrebno mu je osigurati širu suradnju. U tom vidu, na mjesto glavnog urednika treba doći svježa snaga. Netko tko bi npr. mogao povezati naše mlade iz novicijatske škole, iz naših zajednica privremeno zavjetovanih i dr. Oni se i tako trude održavati listove i listiće unutar svojih zajednica ili samo malo šire, a ovdje bi mogli dobiti pravu priliku za razvijanje talenata koje im je Bog dao. Uz malo više širokogrudnosti nas starijih, i više tolerancije na njihove pokušaje i pogrješke, list u čijoj bi organizaciji i stvaranju sudjelovao i naš pomladak možda bi mogao biti pravi put za izlazak iz situacije u kojoj se “Posvećeni život” našao, i s kojom, vjerujem, da je malo tko zadovoljan.

Ili ukoliko imate drugačiji prijedlog - hrabro naprijed. Samo nemojmo ostati na lijepim riječima i željama, jer takvima je Isus zapriječio ulazak u kraljevstvo nebesko (usp. Mt 7,21).