Vijesti - XXXIV. redovnički dani u Zagrebu

U Zagrebu su XXXIV. redovnički dani održani 28. i 29. rujna 2018. u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi. Prvog i drugog dana ovoga redovničkoga susreta okupilo se 200-tinjak redovnica i redovnika među kojima je bilo i više provincijala i provincijalki. Dani se održavaju na temu Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi. Okosnica svih predavanja na ovu temu su smjernice Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Za novo vino nove mješine. 

Nakon molitve Jutarnje, Redovničke dane otvorila je predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović koja je na početku pozdravila redovnike i redovnice podsjetivši kako se redovnički dani od 2015. godine održavaju u više gradova u Hrvatskoj, a ne samo u Zagrebu kako je to bilo ranije. Sestra se zahvalila franjevcima koji su udomili ovaj susret u Zagrebu, voditelju Povjerenstva za trajnu formaciju fra Ivici Martinoviću na organizaciji Redovničkih dana. 

Moderatori susreta bili su voditelj Povjerenstva trajnu formaciju fra Ivica Martinović, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac i provincijalna glavarica Kćeri Božje Ljubavi, s. Gordana Igrec.

Najavljujući temu fra Ivica Martinović se osvrnuo kratko na smjernice rekavši da smjernice dodiruju sve aspekte redovničkog života, pozivaju na življenje redovništva, njegove novosti i onoga što je zdravo u njemu, ali govore i o svim onima stvarima koje nas priječe da živimo autentičan redovnički život. 

Prvog dana održana su predavanja: Izazovi slušanja i upravljanja, fr. Slavko Slišković, OP; Redovnička zajednica u svjetlu dokumenta „Za novo vino nove mješine“, s. Ljilja Marinčić, SMI; Vjernost u duhu – duha ne trnite, s. Stjepanka Stanić, milosrdnica sv. Vinka; Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati, s. Katarina Maglica, OP.

Drugoga dana održana su predavanja: Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj: stanje, ograničenja i mogućnosti, s. Krista Mijatović, milosrdna sestra sv. Križa i Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima, fra Josip Blažević, OFMConv.

Euharistijsko slavlje prvog dna u 12 sati u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi predvodio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika, podpredsjednik HRK i dominikanski provincijal fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećko Rimac, provincijal Družbe Isusove o. Dalibor Renić i provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivica Martinović.

Euharistijsko slavlje drugog dna predvodio je provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika.

Izazovi slušanja i upravljanja, fr. Slavko Slišković, OP

Govoreći o slušanju(zavjetu poslušnosti) i upravljanjukroz smjernice Za novo vino nove mješinei iz stvarnosti kakvu danas živimo rekao je kako su slušanje i upravljanje svojevrsna tabu-tema jer pretpostavljaju određenu hijerarhiju. Kazao je kako je o tome gotovo „politički nekorektno" govoriti u modernom svijetu u kojem se poslušnost ne smatra vrlinom za razliku od nekih prijašnjih vremena. Slušanje je danas izbačeno i iz obrazovanja. Danas se radije govori o osobnoj i društvenoj odgovornosti. Kazao je kako Crkva prepoznaje takve probleme i nastoji na njih odgovoriti.

Spomenuo je faktore koji su doveli do krize identiteta redovništva kao što su: šira briga države za službe koje su nekada izvršavali isključivo redovnici, promjena društvenog poretka u demokratski te različitost kultura. „Posluh i služenje autoriteta ostaje veoma osjetljivo pitanje, između ostalog i zato što su kulture i modeli pretrpjeli promjene koje su duboke, potpuno nove i nepoznate i, na neki način, možda također zbunjujuće, bar za neke. U okruženju u kojem živimo sama terminologija poglavarii podložnicinije više prikladna. Ono što je funkcioniralo u relacijskom kontekstu piramidalnog i autoritarnog tipa nije više ni poželjno ni održivo u senzibilitetu zajedništva našega načina na koji se doživljavamo Crkvom i kakvom bismo ju htjeli.“ (Za novo vino nove mješine, 24)

Fra Slavko je prenio zabrinutost Crkve da su održale stare strukture nakon Drugog vatikanskog sabora. Naglasio je da svođenje poslušnosti na slijepo slušanje poglavara osiromašuje zavjet poslušnosti – poslušnosti prema Bogu. 

Istaknuo je misao pape Franje da je stvarnost važnija od ideja. Stvarnost jednostavno jest dok se ideje razrađuju, no između stvarnosti i ideje mora postojati stalan dijalog. Više se ne može ni u redovničkim zajednicama samo naređivati i upravljati dekretima nego je potrebno objašnjavati i voditi prema cilju zbog kojega se nešto poduzima. „Više niti u redovništvu ne može biti odgovor 'tako je' nego 'zato je'", istaknuo je o. Slišković dodavši da „kad se tako pristupa onda nije ni teško narediti." Skrenuo je pozornost i na razliku između poslušnosti i odgovornosti, naglasio važnost nutarnjeg slobodnog prihvaćanja.

Bitnija je svijest o svome pozivu i poslanju nego inzistiranje na nekom obliku jer oblik te ne može sačuvati ukoliko nisi svjestan svoga poziva. A ako si svjestan poziva onda ćeš pronaći najbolji način kako ćeš ga sačuvati. Razmišljajući o stvarnosti redovničkog života fr. Slavko je istaknuo važnost bujanja života, a ne samo strogog poštovanja zakona u zajednici. Istaknuo je i opasnost onoga „tako se uvijek radilo" kao jedinog kriterija u zajednici, dodavši kako se treba otvoriti odvažnosti i kreativnosti. 

Govorio je, nadalje, i o krivom i ispravnom poimanju autoriteta, o kapitulima, regionalnoj i generacijskoj hegemoniji, te ekonomiji koja postaje jako važna u zajednicama u kojima ne treba stvarati ekonomsku nejednakost, nego solidarnost i dijeljenje. 

Redovnička zajednica u svjetlu dokumenta „Za novo vino nove mješine“, s. Ljilja Marinčić, SMI

Sestra Ljulja je svoje izlaganje predstavila kroz tri teme: redovničku formaciju, zajedništvo i poslanje te redovničku upravu.

Govoreći o redovničkoj formaciji istaknula je da odgoj nije samo promjena ponašanja, nego nutarnja preobrazba osjećaja. U formaciji je potrebno povezati teološki i antropološki vid, duhovnost i ljudskost. Ponuditi ne samo novi sadržaj, već novi stil života.

Govoreći o uzrocima napuštanja zvanja sestra je rekla kako nisu u pitanju samo čuvstvene krize, već i razočaranost životom u zajednici, raskorak između onoga što se govori i što se živi, konflikti u zajednici, nečovjekoljubivo sestrinstvo, slabljenje vizije vjere, pretjerani aktivizam na uštrb duhovnog života.

Govoreći o trajnoj formaciji sestra je rekla kako treba stvoriti kulturu trajne formacije. Projekt trajne formacije treba obuhvaćati ljudsku, kršćansku i karizmatsku dimenziju. Treba načiniti plan koji će trajnu formaciju učiniti stvarnim hodom rasta u kreativnoj vjernosti. Ukoliko nema trajne formacije, nema ni početne – tada odgajamo mlade za dvoličnost.

Govoreći o zajedništvu i poslanju sestra Ljilja je citirala papu Ivana Pavla II koji je rekao da: „Sva plodnost redovničkog života ovisi o kvaliteti bratskog života u zajedništvu“, te papu Franju koji je rekao: „Neka se svi dive kako se brinete jedni za druge, kako se uzajamno hrabrite i jedni druge pomažete“.

Govoreći o redovničkoj upravi navela je neprihvatljive situacije redovničke uprave:tendencija centralističkom upravljanju od vrha prema dnu, centraliziranje svega u rukama jedne osobe, inzistiranje na osobnom karakteru vlasti, autoritarnost, popuštanje. Ustvrdila je da redovništvu treba vodstvo koje je kadro potaknuti sinodalnost i jačati dinamizam sinergije!

Sestra je zaključila riječima da je svakomu od vas „povjereno da sagledate mješinu svoje redovničke zajednice. Tek se nakon toga može očekivati obnova, no ne treba zaboraviti da bi ta obnova trebala biti vidljiva kako na papiru, tako i u strukturama i navikama braće i sestara. Znamo nažalost da je uvijek postojala i da će postojati tendencija vraćanja na staro. No, vraćanje na stare sheme i module ponašanja i djelovanja može usporiti, a ponekad i blokirati zdrav rast i razvoj zajednice. Trebat će računati i s otporima ili nenamjernim koracima unatrag. U svemu nam je ipak važno vjerno čuvati duh i nakanu utemeljitelja/ica, te ponovno predložiti poduzetnost, domišljatost i svetost utemeljitelja kao odgovor na znakove vremena.“

Vjernost u duhu – duha ne trnite, s. Stjepanka Stanić, milosrdnica sv. Vinka

Svoju temu sestra Stjepanka obradila je kroz tri cjeline: govor Svetoga pisama o Duhu Svetome, pneumatologiju posvećenog života i pozivu sv. Pavla da se duha ne trne. 

Govoreći o tome što Sveto pismo kaže o Duhu Svetome navela je Pismo za riječ „duh“ koristi hebrejsku riječ „ruah“ i grčku riječ „pneuma“. Temeljno značenje tih riječi glasi: vjetar, dašak, dah. S obzirom na to da je duh znak života, riječ znači i život, duša. Duh u Starom zavjetu vodi narod no ne počiva na njemu u punini. Tek će na Mesiju Bog izliti puninu svoga Duha. Duh u Novom zavjetu je osoba, osoba dar, osoba ljubav. 

Govoreći o pneumatologiju posvećenog života sestra navodi da su posvećene osobe dionici Kristova života u Duhu (usp. Perfectae caritatis, 1, 2 i 5). Duh Sveti je začetnik posvećenog života. Posvećeni život vođen Duhom Svetim pozvan je na preobrazbu egzistencije, a da bi to učinili moramo izići iz zarobljenosti sobom te izvršiti svoje poslanje. „Bog, trojstvena ljubav, prvi je misionar: poslanje Crkve ima svoje korijene u Božjoj ljubavi. Među osobama Presvetoga Trojstva događa se stalan pokret: jedan ples, rekao bi sveti Bonaventura. U odnosu između Oca i Sina daje se milost ljubavi koja je Duh Sveti: ad extraSin je poslan od Oca po Duhu; Duh je poslan od Oca i Sina i od Oca po Sinu. U utjelovljenoj Riječi sam Bog izvodi svoj dinamizam izlaska.“ (Naviještajte, 36)

Govoreći o pozivu sv. Pavla da Duh ne trne (1 Sol 5,13-22) sestra je naglasila kako je za Pavla život po Duhu princip novoga života. Zajedništvo je dar Duha. Govoreći o mnogim bolestima koje razaraju taj dar zajedništva sestra je, nadovezujući se na papu Franju, posebno spomenula ogovaranje i dvoličnost. 

Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati, s. Katarina Maglica, OP

Redovničke zajednice nisu otok, kazala je predavačica, pa svijet i vrijeme u kojemu žive i na njih ostavljaju tragove. Zajednice su tako izložene promjenama bez da bi to same htjele i zato je važno prihvaćati ono što je dobro, a odbacivati ono što nije. Smjernice za to daje dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Za novo vino nove mješine".

Vrhovna glavarica Maglica govorila je nadalje o krizi redovništva danas koja je vidljiva na različite načine i u raznim segmentima redovničkog života. Razmišljajući o nužnosti promjena kazala je kako sam Isus i brojne njegove prispodobe govore o promjenama. Zalog novog života je umiranje staroga, dotrajaloga, onoga što je vrijedilo u nekim drugim vremenima. „Svemu što opterećuje pojedinca, zajednicu treba pomoći da nestane, iščezne, umre, treba novo. Ali to novo treba biti u skladu s Božjom riječju, crkvenim naukom, našom karizmom. U tome se kriju nove mladice, pokretačka snaga pojedinca i zajednice. Bez toga ne ide. Nema traženja novosti bez oslanjanja na nešto", istaknula je s. Katarina.

Mladi u redovničke zajednice danas ulaze kasnije nego prijašnje generacije, imaju već formirane stavove i oni ne traže toliko savršene zajednice jer znaju da takvih nema nego traže autentičnost života. Zato se od formacije novih naraštaja, koji su dar Crkvi i narodu, danas očekuje da bude prilagođena svakom kandidatu i kandidatici, pa najkvalitetnije snage u zajednici treba upravo stavljati kao odgojitelje novim generacijama koje će biti budućnost te zajednice. Izmijenjena stvarnost traži i izmjenu pristupa toj stvarnosti, kazala je Maglica. 

Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj: stanje, ograničenja i mogućnosti, s. Krista Mijatović, milosrdna sestra sv. Križa

Sestra Krista predstavila je dio rezultata vlastitih sociodemografskih istraživanja provedenim u ženskim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj. Navele je kako su ovakva istraživanja vrlo rijetka ali korisna. Cilj istraživanja je izraditi bazu sociodemografskih podataka.

Sestra je govorila općenito u stanju redovništva u Hrvatskoj, a u drugom dijelu prezentirala podatke o ženskim apostolskim zajednicama u Hrvatskoj koje imaju sjedište više poglavarice u Hrvatskoj, napominjući kako redovništvo nije samo sociološki proizvod te da je u mnogočemu matematički nemjerljivo. Sestra Krista se zapitala – Tko može jamčiti da zajednice s većim brojem članova bolje žive svoju karizmu?

Sestra je predstavila sažeto podatke o životnoj dobi sestara pri ulasku u samostan, o radnom vijeku redovnica uspoređujući taj podatak s situacijom u Njemačkoj i Austriji. Potom je predstavila brojnost redovnica po pojedinim biskupijama u Hrvatskoj, kao i zastupljenost različitosti određenih karizmi po pojedinim biskupijama. Navela je odnose u kojima su redovnice prisutne u gradovima i na selu, podatke o usitnjavanju zajednica te sjedištima vrhovnih uprava. 

Govoreći o sestrama u formaciji navela je podatke o broju djevojaka koje dolaze  samostane i broju izlazaka iz samostana, o obrazovanju i podrijetlu djevojaka koje dolaze u samostan.

Svoje predavanje sestra Krista zaključila je opaskom kako budućnost redovništava samo dijelom ovisi o redovništvu, da brojke nemaju posljednju riječ. Redovništvo je uvijek bilo u teškoćama, a današnje teškoće često dolaze iz nesvjesne asimilacije društvenih utjecaja, rekla je sestra zaključivši kako će redovnica biti dok ih Gospodin treba, a sestre se trebaju pitati jesu li onakve kakvima ih On treba.

Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima, fra Josip Blažević, OFMConv.

Fra Josip je govorio o otvorenosti novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima kroz smjernice Kongregacije za UPŽ i DAŽ „Za novo vino nove mješine“. Najprije je govorio o stanju u mješinama redovničkog života. „Možemo izdvojiti malo vremena da zajedno pogledamo što se događa u mješinamanašega posvećenoga života. Riječ je o tome da u središte stavimo kvalitetu novoga vinai dobroga vina, a ne da se uzajamno okrivljujemo ili optužujemo. To vino čiji smo ljubomorni čuvari pozvani smo točiti u čaše na radost sviju i, na osobit način, najsiromašnijih i najmanjih.“ (Za novo vino nove mješine, 9) Smjernice nas stežu, ustvrdio je fra Josip, da mi odgovorimo na pitanje - što mi nudimo, dobro vino ili bevandu?. Plodnost novim zvanjima i gipkost postojećih pouzdano je mjerilo naše vitalnosti. „Gdje god su redovnici, ondje je radost. Pozvani smo iskusiti i pokazati da je Bog sposoban ispuniti naše srce i učiniti nas sretnima te nema potrebe svoju sreću tražiti drugdje; da istinsko bratstvo življeno u našim zajednicama jača našu radost; da nas naš potpun dar u služenju Crkvi, obiteljima, mladima, starijima, siromašnima ostvaruje kao osobe i daje puninu našemu životu.“ (Apostolsko pismo Svetog Oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenog života, 1)

Govoreći o otvorenosti novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima fra Josip je podsjetio da se redovništvo rađa iz preobilja dragovoljnosti Ljubavi iz susreta s Isusom Kristom. Zavjeti su dragovoljno prihvaćeni apostolski savjeti. Podsjetio je na riječi pape Franje „Crkva ne raste kroz prozelitizam već privlačnošću. Dà, posvećeni život ne raste ako organiziramo lijepe kampanje za promicanje zvanja, nego ako djevojke i mladići koji nas susretnu osjete privlačnost prema duhovnome zvanju, ako vide da smo sretni muškarci i žene! Isto tako apostolska djelotvornost posvećenoga života ne ovisi o djelotvornosti i snazi sredstava koja se koriste. Vaš je život taj koji mora govoriti, život koji zrači radošću i ljepotom življenja evanđelja i nasljedovanja Krista.“ (Apostolsko pismo Svetog Oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenog života, 1)

Fra Josip se prisjetio kako je na pitanje - ima li smisla posvećeni život danas, pok. Bonaventura Duda je buntovno odgovarao – Više nego ikada!

Imamo li mladima što pokazati ili se svije toliko nastanio u naše samostane da im nemao što pokazati? Jesmo li mi redovnici ljudi od svijeta, ali od njega slobodni?, upitao se fra Josip ustvrdivši kako Isus Krist i danas poziva mlade, ali mi smo postali slab mamac. „Sociološka su istraživanja pokazala da kod mladih ne nedostaje težnji i istinskih vrijednosti za koje su spremni ozbiljno se zauzeti. Kod njih se susreće otvorenost transcendenciji, sposobnost s velikom se ljubavlju i oduševljenjem zauzimati za solidarnost, pravdu i slobodu. Redovnički život sa svojim standardiziranim stilovima – koji previše često nemaju dodira s kulturnim okruženjem – i možda pretjerana briga za vođenje djelâ, prijeti neodgovaranjem najdubljim željama mladih. To stvara prazninu koja sve više otežava generacijsku razmjenu i čini previše teškim nužan međugeneracijski dijalog. Moramo se zbog toga ozbiljno zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe.“  (Za novo vino nove mješine, 12)

„Premda se tinta praktički na njima nije ni osušila, već se nameće potreba revizije tih recepata, koje smo jedni od drugih prepisali. I to upravo zato što je pitanje izgradnje bitan aspekt za budućnost posvećenog života.“ (Za novo vino nove mješine, 34) „Moramo se zbog toga ozbiljno zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe. Ovih smo godina zasigurno uveli neke promjene, od kojih su neke pozitivne i išle su u pravome smjeru. No to se nije činilo kontinuirano i prije toga nisu se mijenjale bitne i nosive strukture izgradnje. Čini se da su se unatoč svim naporima i zalaganju uloženu u izgradnju nije uspjelo dotaći srce osobâ i stvarno ga preobraziti. Stječe se dojam da je izgradnja više bila informativna no performativna. Posljedica je toga da se i dalje svjedoči krhkosti osoba bilo u egzistencijalnim uvjerenjima, bilo na putu vjere. To dovodi do minimalnog psihološkog i duhovnog držanja, što posljedično dovodi do toga da osoba u pogledu dijaloga s kulturama i uključenosti u društvo i Crkvu nije sposobna hrabro i velikodušno živjeti vlastito poslanje. (Za novo vino nove mješine, 12)

Citirajući Evangelii gaudium (99): „Od kršćana iz svih zajednica želim zatražiti osobito svjedočanstvo bratskoga zajedništva koje postaje privlačno i sjajno. Neka se svi dive kako se brinete jedni za druge, kako se uzajamno hrabrite i jedni druge pomažete i pratite na životnome putu.“ Fra Josip je zaključio da suvremeni čovjek traži Boga, ali sve učestalije izvan Crkve. Crvki ne nedostaje teologa, nedostaju duhovni majstori, oni koji će duše voditi u susret s Bogom. Ako želimo stvarnu promjenu trebamo se okrenutu autentičnim iskustvima iz bogate Crkvene tradicije. Svetost nije rezervirano samo za povlaštene. Važno je da se pokrenemo. Ne trebamo se bojati mijenjati po zahtjevu Evanđelja.