Vijesti - Svetkovina sv. Terezije Avilske u Karmelu Brezovici

Na svetkovinu sv. Terezije Avilske, 15. listopada, četvrta bosonoga karmelićanka iz Splitsko-dalmatinske županije s. Marija Anita od Isusa Čulo, položila je zavjete u Stepinčevu Karmelu.

"U 16. stoljeću jedna je žena čula Božji glas i rekla je Bogu: 'Da!' I mi smo se okupili da slavimo Boga u ovoj svetkovini sv. Terezije Avilske i da pratimo s. Mariju Anitu od Isusa Čulo, koja će danas izreći svoj 'da' Gospodinu i položiti svoje prve zavjete", rekao je na početku misnoga slavlja o. Danijel Čolo, OCD, predvoditelj slavlja u Stepinčevu Karmelu u Brezovici. Uz njega je bilo desetak koncelebranata: svećenika, kanonika i redovnika, uz brojne hodočasnike iz Karlovca, nacionalnog svetišta sv. Josipa, iz Splita, Zagreba i okolice. Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

O. Danijel prisjetio se u homiliji svoga prošlogodišnjeg susreta sa samostanom Utjelovljenja u Avili, od kuda je započela sv. Terezija obnovu karmelskog Reda, svojih razmišljanja o Terezijinu pothvatu, o karmelskoj karizmi, te uočio da je sv. Terezija od Isusa bila oduševljena Isusom Kristom i zato je poduzela obnovu te živjela i molila za Crkvu i duše, kao i za svijet kojega je nosila k Bogu. Na taj put molitve i nutarnjeg života pozvana je i s. M. Anita koja će se po zavjetima posvetiti Gospodinu, i u duhu svoje Majke sv. Terezije, živjeti s njim i za njega, na velike nakane Crkve i svijeta. 

Program života u Karmelu predočio je propovjednik, citirajući pismo od 15. travnja 1916. godine, jedne mlade karmelićanke, upućeno njezinoj rođenoj sestri Rebeki, sv. Terezije de los Andes, Čileanke, koja je u Karmelu živjela samo 11 mjeseci i s 20 godina se preselila Gospodinu. Govoreći o svom karmelskom pozivu svojoj sestri uz njezin 14. rođendan, ona piše i ovo: "Draga sestro, kako sam sretna! Uhvaćena sam u mrežu Božanskoga Ribolovca... Bit ću karmelićanka... Predajem mu se iznad svake mjere. Obećala sam mu se 8. prosinca. Nemoguće je reći koliko ga volim. Moje misli ispunjene su jedino njime. On je moj ideal, beskrajni ideal. Živim za dan kada ću stupiti u Karmel da mu se sva predam, da stojim u poniznosti pred njim i živim samo njegov život: da ljubim i patim za spasenje duša. Da, žeđam za dušama jer znam da i moj Isus to želi više nego sve... Svaka žrtva mala je u usporedbi s vrijednošću jedne duše. Gospodin je dao život za njih... Kako možemo pobijediti u bitki za ove duše? Molitvom, odricanjem i patnjom", kaže buduća karmelićanka. Isto tako svjedoči svojoj sestri da između njih neće nikada biti odvojenosti jer će ona živjeti u Isusu, i, tražeći Isusa, Rebeka će u njemu naći svoju sestru Tereziju. 

Na kraju homilije o. Čolo zaželio je s. M. Aniti da se i ona nadahnjuje na duhovnosti svoje Majke sv. Terezije Avilske i svoje susestre sv. Terezije de los Andes, kako bi njezin život molitve i predanja Kristu Gospodinu po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti bio blagoslov za Crkvu i za sve ljude, koje će nositi u molitvama pred Lice Božje, što je bila i nakana bl. Alojzija Stepinca koji je doveo bosonoge karmelićanke u Brezovicu. 
Svoje prve zavjete položila je nakon homilije s. M. Anita u ruke časne majke Terezije Viktorije od sv. Alojzija, Shtufi; primila je "Prvotno Pravilo i Konstitucije Reda Bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela" i obećala vjernost Gospodinu, u radosti srca i jednostavnosti duha. 

Zavjetovanica je rođena u Splitu 1991. godine, u dobroj katoličkoj obitelji gdje je prakticirala vjeru, uz brata blizanca i još jednog starijeg brata. Sakramente je primila u župi Marije Pomoćnice kršćana, kod salezijanaca. Bila je aktivna članica Neokatekumenskog pokreta; sudjelovala je u brojnim crkvenim aktivnostima. Završila je srednju ekonomsku školu; radila je u struci i šire, a bavila se i sportom. Ona je četvrta bosonoga karmelićanka iz Splitsko-dalmatinske županije koja je posljednjih mjeseci položila svoje zavjete u Stepinčevom Karmelu. 

Večernju misu, kojoj je prethodila Večernja Časoslova i krunica, predvodio je don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, uz ministranta Tomicu Skendera i petogodišnju ministranticu Mariju Marić. Na početku je Orkić biranim riječima pozdravio sve nazočne koje niti nevrijeme nije spriječilo da dođu na misu. Zatim je čestitao redovnicama svetkovinu sv. Terezije Avilske koja je živjela iskustvo Boga, te sve okupljene pozvao na to iskustvo. 

Potom je provincijal prikazao životni put i djelo sv. Terezije Avilske, prve žene naučiteljice Crkve, s osobitim naglaskom na njezinu poruku današnjem čovjeku. Tako je između ostalog rekao i: "Terezijina duša je bila gladna znanja. Tu glad nije bilo lako utišati pa je neprestano posezala za novim knjigama. Po naravi je bila dražesna, a u društvu i igri upravo čarobna. Nikada joj nije uzmanjkalo mladoga društva i muškoga i ženskoga. Bila je pravi virtuoz u sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. I kao takva, u dobi od 20 godina, odlučila je stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili..." Tu je prošla svoj put obraćenja, savršenosti i mističnih iskustava Boga, uz izuzetnu spisateljsku i reformatorsku dinamiku života. 

Govoreći o Terezijinoj poruci za naš život, propovjednik je posvijestio da sveci i danas žive i govore nam, te nas pozivaju na radikalnost života; staviti Boga na prvo mjesto, poput sv. Terezije: "Solo Dios basta! Samo je Bog dostatan!" 

Zatim je spomenuo potrebu čuti i živjeti po Božjoj riječi, te moliti, što će reći prijateljevati s Gospodinom i, po želji pape Franje, "postati i biti svjedoci milosrđa", osobito u ovoj Godini izvanrednog jubileja milosrđa. "U svijetu koji je nažalost pogođen virusom ravnodušnosti, djela milosrđa su najbolji protuotrov... Uvjeren sam da tim malim svakodnevnim gestama milosrđa, možemo izvršiti pravu kulturnu revoluciju. Ako svaki od nas, svakoga dana, učini jedno od tih djela, to će biti prava revolucija u svijetu! Ali svi, svaki od nas. Kolike se svece i danas pamti ne po velikim djelima koja su ostavili, nego po ljubavi koju su znali širiti! Neka nam primjer sv. Terezije Avilske u tome pomogne", poručio je Orkić. 

Za svetkovinu sv. Terezije Avilske redovnice su se pripremale devetnicom molitava, meditacija i pjesama te misnim slavljem i Večernjom Časoslova.