Vijesti - Proslava blagdana sv. Benedikta kod benediktinki u Zadru

Svetkovina sv. Benedikta, utemeljitelja benediktinskog reda, svečano je proslavljena u četvrtak 11. srpnja u crkvi Sv. Marije u Zadru kod benediktinskih koludrica Samostana sv. Marije koje su najstarija hrvatska redovnička zajednica. Svojim skoro tisućljetnim postojanjem (Samostan sv. Marije živi u kontinuitetu od 1066. g.) druga su najstarija ženska benediktinska redovnička zajednica u svijetu. Svečano večernje misno slavlje predvodio je dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj Teološko-katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru.

„Sv. Benedikt je izvanredan primjer čovjeka vjernika, čovjeka koji je nadvladao svaku ljudsku potrebu za samopotvrđivanjem, kako to često mi ljudi hoćemo i kako nam je potrebno da bismo vidjeli svoju vrijednost ili da bismo se učvrstili, etablirali u nekom društvu ili zajednici kojoj pripadamo. Sv. Benedikt činio je potpuno suprotno“, rekao je dr. Dundović, podsjetivši da je Benedikt pripadao bogatoj, imućnoj obitelji koja ga je poslala na školovanje u Rim. „Sv. Benedikt razočarao se onim što je vidio u Rimu. Nisu ga razočarali ni Goti ni Vizigoti ni Langobardi, nego razočarali su ga kršćani, biskupi, svećenici, profesori koje je slušao. Jer puno toga su pričali, a malo toga činili. Zapravo, činili su potpuno suprotno od onoga što su govorili“, upozorio je don Zdenko. Ako čitate Pravilo sv. Benedikta, vidi se da se sve u životu sv. Benedikta svodilo na poniznost i poslušnost. Njegova pravila su tako sastavljena. On kazuje: ‘Ako želiš ići poniznim putem, onda moraš znati šutjeti. Ako hoćeš biti ponizan, gledaj u tlo. Ako hoćeš biti ohol, onda se puno smij, puno pričaj, nikad ne razmišljaj’. Svijet u kojem mi živimo, po duhu vremena i svojim teškoćama isti je kao i svijet iz vremena sv. Benedikta, rekao je don Zdenko.

„U 5. st. propada veliko i snažno Rimsko carstvo, dolaze novi narodi, rađa se nemoral, dolazi do velikih kriza u svakom pogledu. Snažne krize zahvatile su i Crkvu. Ali, vjera jednog čovjeka, a to je sv. Benedikt, podigla je ponovno duh Božje Crkve! Samo jednog čovjeka! Jer Bog ne treba silna mnoštva, velike grupe, velike buke. Gospodin dolazi kroz lahor, nježnost, kroz blagi povjetarac, kaže Sveto pismo. Ali Bog ostavlja duboki pečat na svakoga koga dotakne. Ovaj svijet želi pokazati silu. U ovom svijetu sve je vezano za vlast. Ljudi ovoga svijeta vole da ih se naziva vlastodršcima. Isus kaže učenicima, ‘Vi nemojte činiti tako’. Ni 2000 godina nakon što je Isus to izrekao, još uvijek nismo naučili poslušati Gospodina Krista. Mi se i dalje oslovljavamo s preuzvišeni, velečasni, prečasni itd., a nedostaje nam ljubavi, istine i milosrđa. Zbog toga svijet trpi. Jer Isus je rekao da će svijet najviše trpjeti zbog čovjekovog grijeha. Psalam kaže, ‘Gospodine, naši nas prijestupi taru’. Dakle, grijesi naši nas satiru. Pritišće nas zlo koje činimo“, upozorio je propovjednik, u tom kontekstu pojasnivši čestu misao u ovom vremenu. „Mi danas vičemo kako se Europa odrekla kršćanstva, kako više nema vjere. Isto tako je bilo i u vrijeme sv. Benedikta. Ali, u njemu, kao osobi, pojedincu, bilo je vrlo snažne vjere. Vjere koja je obilježila stoljeća nakon sv. Benedikta! Vjere koja je promijenila svijet u kojem je živio. Dakle, govorimo o jednom čovjeku! Zato sv. Benedikt za nas ima vrlo snažnu poruku. A to je, nemoj gledati što se oko tebe događa. Nemoj kukati nad svojim životom, nego kreni putem života i istine, a to je Isus Krist. ‘I naći ćeš mir duši svojoj’, kaže Gospodin. Ali ne samo mir, nego u tom trenutku čovjek rađa svoju svetost i postaje zaista slika Božja, a to u konačnici svatko od nas jest. To je prva zamisao, prva Božja ideja s nama – da budemo njegova slika na ovom svijetu. Tek tada možemo nešto promijeniti“, poručio je dr. Dundović. Istaknuo je misao sv. Pavla iz navještene Poslanice Efežanima: ‘Braćo, podnosite jedni druge u ljubavi’. „Neki put čovjek treba i podnijeti drugoga. Naravno, ne odgovaraju nam svi ljudi na isti način. To je normalno. I Gospodin je to znao. Na kraju krajeva, Isus je rekao: ‘O rode opaki, dokle mi vas je trpjeti’. Dakle, Bog razumije našu ljudsku slabost. Ali sv. Pavao, koji je također prošao snažno iskustvo obraćenja i duboko iskustvo vjere, kaže: ‘Braćo, ljubav iznad svega’. Ta ljubav onda može čovjeka osposobiti za snažni dar vjere. Onaj dar vjere koji je imao sv. Benedikt“, istaknuo je predvoditelj slavlja.

„Goti su provalili u Italiju 542. g. i potpuno je zauzeli. Njihov kralj zvao se Totila. Došao je bahato pred sv. Benedikta u Montecassino i htio je srušiti samostan. Onda mu je Benedikt prorokovao trenutak njegove smrti. I doista, tako se i dogodilo. Taj veliki sveti čovjek pokazao je ono što kaže Sveto pismo: ‘Vrata paklena neće je nadvladati’. Neki put mislimo da stvari ovise o nama. Ne ovise. Neki put mislimo da ćemo mi u Crkvi nešto silno postići ili da će sve nestati ako mi nešto ne napravimo. Neće. Bog je onaj koji vodi svoju Crkvu! Duh Božji je onaj koji joj daje snagu! Kroz zadarski benediktinski samostan sv. Marije tijekom proteklih stoljeća prošlo je toliko redovnica i svećenika. Bilo je i kriza, rušenja, raznih nevolja, ali – još uvijek tu stoji, još uvijek je tu! Dakle, Bog je onaj koji vodi povijest svoga naroda, povijest Crkve, vodi povijest svakoga od nas. Bog otvara svoje veliko i milosrdno srce i pruža nam utjehu. Zato kaže Gospodin: ‘Ako želiš biti najveći, ako želiš živjeti doista puninu života, onda budi poslužitelj svima’. Trebamo se upitati jesmo li kao vjernici spremni poslušati tu Božju poruku. Je li meni važnije moje ja, moj ugled, neka moja umišljena veličina, važnost ili mi je važnije da se Bog proslavlja kroz svakoga. Ako je to, ima nade za nas. Ali ako smo sebe stavili ispred Boga, onda smo već osudili sami sebe na propast. Tako je uvijek bilo i tako će biti. Zato molimo Gospodina da nam prosvijetli pamet, razum i da nam udijeli duha mudrosti“, potaknuo je dr. Dundović.

Propovjednik je istaknuo i pohvalio i mladenački duh sv. Benedikta, da je već u svojoj mladoj dobi opredijelio svoj život za Boga. „Benedikt, taj mladi čovjek koji je u životu mogao izabrati kakav god put: mogao je nositi najfinije odjeće onoga vremena, jesti najbolja jela i piti najbolja pila, odabrao je jednu potpuno nelogičnu situaciju svakodnevice i svoga života, u odnosu na vrijeme u kojem je živio. Otišao je u planine, u mjesto daleko od Rima i tamo se povukao u osamu, samoću. Htio je biti potpuno predan Bogu, kako kaže sam sv. Benedikt, i to je ukorijenio u svoja pravila. Mi svaki dan imamo prigode biti potpuno predani Bogu. Nitko nam to ne brani. Ali, zanimljivo je da unatoč toj slobodi koju posjedujemo – potpuno se dati Gospodinu, potpuno pokušati svojim životom proslaviti Boga – još uvijek čeznemo za vlastitim utvrđivanjem, za priznanjima. Još uvijek nas veseli kada netko primijeti naš vrijedan rad. Još uvijek volimo pohvalu, volimo kada nas ljudi hvale, kad smo uvaženi u društvu. Više volimo biti dame i gospoda, nego ljudi bez imena, potpuno nepoznati, samozatajni, skriveni. A to je u korijenu Kristove poruke“, naglasio je don Zdenko, potvrdivši to i Isusovom poukom njegovih učenika, što je i navješteno u Evanđelju na svečev blagdan. „To je važno jer Isus ide u Jeruzalem gdje će podnijeti muku, strašno trpjeti i gdje će biti ubijen. I cijelim putem Isus svojim učenicima govori o potrebi preobrazbe čovjeka iz tjelesnoga u duhovno, u potpuno ispunjenje i izvršenje Očeve volje. A apostoli pričaju o tome tko će od njih biti veći u Kraljevstvu Božjem! Tako je i danas u Crkvi. Mislim da nema svećenika koji nije barem jedanput pomislio: ‘E, kad bih ja bio biskup’ ili redovnice da je pomislila: ‘E, da je meni biti časna majka’. Svatko od nas nosi tu potrebu u sebi, jer to je ljudski. Ne treba se tome čuditi i ljude zbog toga suditi. Ali, Isus Krist kaže da je bolje izabrati drugo. U noći u kojoj će pretrpjeti agoniju, Isus pere noge svojim učenicima i kaže im: ‘Razumijete li što sam vam učinio? Jeste li shvatili zašto je to?’. To je vrlo bitno“, poručio je don Zdenko, istaknuvši da je sv. Benedikt vrlo dobro kao mlad čovjek razumio Riječ Božju, što znači biti mudar, razborit i dobro razlučiti što je za osobu korisno. „Zato je papa Grgur Veliki koji je snažno štovao lik sv. Benedikta, na tragu njegove pobožnosti rekao da Bog neki put mladom čovjeku jasnije progovara nego odraslom. Na kraju krajeva i apostol Ivan, koji je bio najdraži Isusov učenik, bio je i najmlađi. Njegovo Evanđelje je najsnažnije! Ivan koji je bio najmlađi, a često znamo reći kako mladi ljudi ništa ne znaju, kako su nespretni, ovakvi i onakvi, dao je Crkvi najsadržajnije, najbogatije Evanđelje. Evanđelje koje je potpuno različito od ostala tri evanđelja, jer Ivan je prodro u nutrinu Božje riječi. Na isti način to je činio i sv. Benedikt – prodirao je u dubinu i nutrinu Božje riječi, potvrđivao je djelima i konkretno ostvario u svom životu“, poručio je dr. Dundović.