Vijesti - Homilija sv. oca Benedikta XVI. na blagdan Prikazanja Gospodinova

 

Homilija sv. oca Benedikta XVI. na blagdan Prikazanja Gospodinova

Objavljeno: 02. 02. 2013 - 11:10

Draga braćo i sestre!

U svom pripovijedanju Isusova djetinjstva sv. Luka naglašava kako su Marija i Josip bili vjerni Zakonu Gospodnjem. Dubokom pobožnošću čine sve što je propisano za muško prvorođenče. Riječ je o dva vrlo stara propisa: jedan se odnosi na majku, a drugi na novorođenče.

Za ženu je propisano da se četrdeset dana suzdrži od obrednih praksi, a nakon toga treba prinijeti dvostruku žrtvu: janje za žrtvu paljenicu i jednu grlicu ili jednog goluba za grijeh, ali ako je žena siromašna, može prinijeti ili dvije grlice ili dva golubića (usp. Lev 12, 1-8). Sveti Luka precizira da su Marija i Josip prinijeli žrtvu siromaha (usp. Lk 2,24), da time istakne da je Isus rođen u obitelji jednostavnih, poniznih ali vrlo pobožnih ljudi: u obitelji izraelskih siromaha koji čine istinski narod Božji. Za muškog prvorođenca, koji je po Mojsijevu Zakonu Božje vlasništvo, bilo je propisano otkupljenje, određeno plaćanjem pet srebrenih šekela nekome od svećenika u bilo kojem mjestu. To je trajni podsjetnik na činjenicu da je, u vrijeme Izlaska, Bog poštedio hebrejske prvorođence (usp. Izl 13, 11-16).

Važno je primijetiti da za ova dva čina – očišćenje majke i otkupljenje sina – nije bilo potrebno ići u Hram. Ipak, Marija i Josip žele sve učiniti u Jeruzalemu, a sv. Luka pokazuje da cijela scena vodi prema Hramu i usredotočuje se na Isusa koji u nj ulazi. I evo, upravo po propisima Zakona, jedan drugi događaj postaje glavni događaj: »prikazanje« Isusa u Hramu Božjem, što označava čin predanja Onoga koji je Sin Svevišnjega Ocu koji ga je poslao (usp. Lk 1, 32.35).

Ovo pripovijedanje Evanđeliste nalazi odraz u riječi proroka Malahije koju smo slušali na početku prvoga čitanja: »Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već… Očistit će sinove Levijeve… da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti« (Mal 3, 1.3). Jasno, ovdje se ne govori o djetetu, međutim ova riječ nalazi svoje ispunjenje u Isusu, jer je on »iznenada«, zahvaljujući vjeri svojih roditelja, bio donesen u Hram, a u činu njegova »prikazanja«, ili u njegovu osobnom »prinosu« Bogu Ocu, jasno se razotkriva tema žrtve i svećeništva, kao u odlomku proroka Malahije. Dijete Isus, koje je odmah prikazano u Hramu, isti je onaj odrasli Isus koji će očistiti Hram (usp. Iv2, 13-22;Mk11, 15-19), a povrh svega toga on sam će se učiniti žrtvom i velikim svećenikom Novoga Saveza.

Ovo je perspektiva i Poslanice Hebrejima, čiji je jedan odlomak naviješten u drugome čitanju, tako da je pojačana tema novoga svećeništva, onoga bitnoga, koje uvodi Isus: »Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći« (Heb2,18).Tu nalazimo i temu trpljenja, vrlo naglašenu u evanđeoskom odlomku, tamo gdje Šimun izgovara svoje proroštvo o Djetetu i njegovoj Majci: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu« (Lk2,34-35). Spasenje koje Isus donosi svome narodu i koje u samome sebi utjelovljuje, događa se po križu, po nasilnoj smrti koju će On pobijediti i izmijeniti žrtvom života iz ljubavi. Ova je žrtva već u cijelosti najavljena u prikazanju u Hramu, učinjenom prema tradicijama staroga Saveza, ali pokrenutom puninom vjere i ljubavi koje odgovaraju punini vremena i prisutnosti Boga i njegova Svetoga Duha u Isusu. Duh, u stvari, lebdi nad cijelom scenom Isusova prikazanja u Hramu, posebno nad Šimunom, ali i nad Anom. To je Duh »Tješitelj«, koji donosi »utjehu« Izraelu i pokreće korake i srca onih koji je čekaju. To je Duh koji nadahnjuje proročke riječi Šimuna i Ane, riječi blagoslova, hvale, vjere u Božjega Pomazanika, zahvale jer napokon naše oči mogu vidjeti i naše naručje može primiti Njegovo spasenje (usp. Lk 2,30).

»Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«(Lk 2,32):tako Šimun definira Gospodinova Mesiju, na kraju svoga hvalospjeva. Tema svjetla, koja odjekuje u Prvoj i Drugoj pjesmi o Sluzi Jahvinom kod Deutero-Izaije(usp. Iz 42,6; 49,6),snažno je prisutna u ovoj liturgiji, koja je otvorena dojmljivom procesijom vrhovnih poglavara i poglavarica ovdje zastupljenih Instituta posvećenoga života, koji su nosili upaljene svijeće. Ovaj znak, specifičan za liturgijsku tradiciju ovoga blagdana, vrlo je izražajan. Ukazuje na ljepotu i vrijednost posvećenoga života kao odsjaja Kristova svjetla; znak je to koji podsjeća na ulazak Marije u Hram: Djevica Marija, najizvrsnija Posvećena, nosila je u naručju samu Svjetlost, utjelovljenju Riječ, koja jedošla da Božjom ljubavlju rastjera tamu svijeta.

Draga posvećena braćo i sestre, svi ste vi bili zastupljeni u tom simboličnom hodočašću, koje u Godini vjere još više izražava vaše prianjanje uz Crkvu, da budete potvrđeni u vjeri i da obnovite svoje predanje Bogu. Svakome od vas, i vašim institutima, s ljubavlju upućujem svoj najsrdačniji pozdrav i zahvaljujem vam za vašu prisutnost. U Kristovu svjetlu, s mnogobrojnim karizmama kontemplativnog i apostolskog života, vi surađujete u životu i poslanju Crkve u svijetu. U tom duhu zahvalnosti i zajedništva, želio bih vam uputiti tri poziva, tako da u potpunosti možete ući u ova »vrata vjere« koja su uvijek za nas otvorena(usp. Apostolsko pismo Porta fidei, 1).

Na prvom mjestu pozivam vas da njegujete vjeru koja će biti u stanju osvjetljavati vaš poziv. Potičem vas stoga da se prisjetite, kao na jednom unutarnjem hodočašću, »prve ljubavi« kojom je Gospodin Isus Krist zagrijao vaše srce, ali ne s nostalgijom nego hraneći taj plamen. Zato je potrebno biti s Njim, u šutnji klanjanja, i tako probuditi volju i radost dijeljenja svoga života, svojih izbora, poslušnosti vjere, blaženstva siromašnih, radikalnosti ljubavi. Polazeći uvijek iznova od toga susreta ljubavi, vi ostavljate sve da bi bili s Njim stavljajući se kao On u službu Bogu i braći (usp. Apostolska pobudnica Vita consecrata, 1).

Nadalje, pozivam vas na vjeru koja će znati prepoznati mudrost slabosti. U radostima i trpljenjima sadašnjega trenutka, kada se osjećaju tvrdoća i težina križa, ne sumnjajte u to da je Kristova kenoza (poništenje) već pashalna pobjeda. Samo u ograničenju i ljudskoj slabosti pozvani smo živjeti suobličavanje Kristu, u sveobuhvatnoj težnji koja anticipira, u mjeri mogućoj u vremenu, eshatološko savršenstvo (usp. VC, 16). U društvima učinkovitosti i uspjeha, vaš život obilježen kao »manjina« i slabošću malenih, suosjećanjem s onima koji nemaju glasa, postaje evanđeoski znak osporavan.

Na kraju pozivam vas da obnovite vjeru koja će vas učiniti hodočasnicima prema budućnosti. Po svojoj naravi posvećeni život je hodočašće duha u traženju Lica koje se ponekad otkriva, a ponekad skriva: „Faciem tuam, Domine, requiram“, Lice tvoje, Gospodine, ja tražim (Ps 27,8). To neka bude trajna čežnja vašega srca, temeljni kriterij koji usmjerava vaš hod, u malim svakodnevnim koracima kao i u najvažnijim odlukama. Nemojte se pridružiti zlogukim prorocima koji navješćuju kraj ili besmisao posvećenoga života u Crkvi naših dana; radije se  zaodjenite Isusom Kristom i obucite oružje svjetlosti – kao što poziva sv. Pavao (usp. Rim 13, 11-14)– ostajući budni i bdijući. Sveti Kromacije Akvilejski pisao je: »neka Gospodin od nas udalji ovu opasnost da se nikada ne bismo dali opteretiti snom nevjernosti, nego neka nam podari svoju milost i svoje milosrđe da uvijek možemo bdjeti u vjernosti Njemu. Naime naša vjernost može bdjeti u Kristu« (Sermone 32,4).

Draga braćo i sestre, radost posvećenoga života nužno prolazi kroz sudjelovanje u Kristovu Križu. Tako je bilo za Presvetu Djevicu Mariju, koja je patnju srca sjedinila sa Srcem Sina Božjega, probodenog zbog ljubavi. Iz ove rane izvire svjetlo Božje, a također iz patnji, žrtava, iz darivanja samih sebe, što posvećeni žive iz ljubavi prema Bogu i drugima, zrači ista svjetlost koja evangelizira narode. Na ovaj blagdan posebno želim vama posvećenima da vaš život uvijek ima okus evanđeoskeparuzije, da bi u vama Radosna vijest bila življena, svjedočena, navještena i da sjaji kao Riječ istine (usp PF, 6). Amen.

 
 
Poveznice:
Povratak na sve vijesti
 

Najave događanja

 
Dan posvećenog života

Euharistijsko slavlje: 2. veljače 2022. u 18.30 sati u Crkvi Bezgrešnog Srca Marijina (Jordanovac 110, Zagreb)

Škola za novakinje

Ljetni semestar (Zagreb, 1. ožujka - 31. svibnja 2022.)

Stručni skup za djelatnike u katoličkim vrtićima

1. - 2. travnja 2022. (DV Sveti Josip, Granešina - Zagreb)

Korizmena duhovna obnova

3. travnja 2022. u 15.30 sati (Crkva sv. Antuna - Sveti Duh 31, Zagreb); tema: "Križ"; voditelj: o. Srećko Rimac, OCD

Vijećanje redovničkih odgojitelj(ic)a

Međugorje, 29. travnja - 1. svibnja 2022., Dinamika duhovnog života posvećenih osoba pred izazovima suvremenog svijeta
Voditelji: s. Nela Gašpar, FDC i o. Franjo Podgorelec, OCD
Prijave: do 22. travnja 2022.

Izdavaštvo

Dar vjernosti
Dar vjernosti
Vijesti 3 (2021)
Vijesti 3 (2021)
Nedjelja Dobroga Pastira 2021.
Nedjelja Dobroga Pastira 2021.
Posvećeni život (2020)
Posvećeni život (2020)
Zlatni jubilej naše Konferencije
Zlatni jubilej naše Konferencije
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)

Linkovi