Vijesti - „Ali ne moja, nego neka bude volja Tvoja“ Lk 22,42

Na blagdan Navještenja Gospodnjega, 25. ožujka 2021., u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića pod sv. Misom u 11:00 sati u Osijeku s. Ivančica Fulir položila je svoje doživotne zavjete. Za Provinciju Marijinih sestara čudotvorne medaljice to je bio posebno velik i radostan događaj. Nakon razdoblja formacije i intenzivne pripreme kroz mjesec dana u Provincijalnoj kući s. Ivančica se brižno pripremila za ovaj veliki životni korak uranjajući u molitvu, čitanje Božje Riječi, euharistijsko klanjanje, marijansku duhovnost te sestrinsko zajedništvo. Posebna i duboka priprema bile su osmodnevne duhovne vježbe koje je vodio p. Ike Mandurić u ignacijanskom stilu – kako postići ljubav da „ne živim više ja, nego da Krist živi u meni!“

Svečano misno slavlje i obred zavjetovanja započeo je procesijom iz Provincijalne kuće u župnu crkvu sv. Leopolda u zajedništvu s desetak svećenika, 30-ak redovnica i okupljenih vjernika, a predvodio je nadbiskup Đuro Hranić. Na početku misnog slavlja nadbiskup je pozdravio sve nazočne: „Draga braćo i sestre, pozdravljam Vas danas na svetkovinu Navještenja Gospodinova ili Blagovijesti na ovom slavlju doživotnih ili svečanih zavjeta sestre Ivančice Fulir u Hrvatskoj provinciji Marijinih Sestara čudotvorne medaljice. Najprije pozdravljam Vas poštovana i draga s. Ivančice, koji ste odlučili čitav svoj život, sve što imate i jeste, poput BDM pokloniti Kristu Gospodinu. Zajedno s Vama pozdravljam i Vas dragi roditelji te članovi obitelji, rodbino i prijatelji s. Ivančice. Pozdravljam i domaćega župnika vlč. Tomislava Benakovića te sve Vas poštovana i draga braćo svećenici. Radost mi je što među nama mogu pozdraviti provincijalnu poglavaricu Marijinih Sestara s. Kaju Ljubas, sestre članice Provincijalne uprave i sve prisutne Marijine sestre. Pozdravljam i sve vas draga braćo i sestre - dragi župljani i dragi gosti!“ Sv. Misu je animirao župni zbor i zbor Marijinih sestara. Nakon Evanđelja nadbiskup je prozivao s. Ivančicu, a ona  je potvrdila svoju spremnost: „Nasljedovati Krista Zaručnika  u Družbi Marijinih sestara i ustrajati do smrti“, te zamolila Vrhovnu poglavaricu da joj odobri polaganje doživotnih zavjeta.

Uslijedila je homilija  u kojoj je nadbiskup Hranić  rekao: „U današnjoj liturgiji u središtu je Utjelovljeni Sin Božji koji biva začet snagom Duha Svetoga u krilu Djevice Marije i tako unaprijed pripravljen za svoju mesijansku zadaću. Navještenje Marijino evanđelist Luka je sastavio po starozavjetnim izvještajima o navještenju rođenja Božjih ljudi kojima Bog sprema posebnu zadaću. (…) Bog je i svakoga od nas, kao i Isusovu majku Mariju, imao u svom naumu odvijeka. Draga s. Ivančice, on je i Vas osobno izabrao, njegov se pogled zaustavio na Vama i pozvao Vas je u Družbu Marijinih Sestara za sasvim određeno poslanje, na život u skladu s tri zavjeta: poslušnosti, osobnoga siromaštva i čistoće. Pozvao Vas je da budete „čuđenje u svijetu“. Kao što je BDM bilo dodijeljen poziv na prihvaćanje nečuvenog - djevičanskog začeća, začeća bez sudjelovanja muža, tako i Vi danas pred nama obećavate Bogu da ćete biti „čuđenje u svijetu“, da ćete po svetim zavjetima „plivati protiv struje“ i mentaliteta ovoga svijeta.“

U nastavku svoje homilije nadbiskup je razložio svima prisutnima značenje darivanja života po zavjetima te nastavio:“ Zavjet poslušnosti svojim redovničkim poglavaricama. Nije li odricanje jedne časne sestre od svoje vlastite volje te prihvaćanje poslušnosti, a time i ovisnosti o volji poglavarica, radikalan otklon i kritika današnjega apsolutiziranja slobode kojom suvremeni čovjek želi pošto-poto živjeti neovisno o bilo kome ili bilo čemu, potpuno samostalan u svojim odlukama. Nije li odricanje jedne časne sestre od svoje vlastite volje te prihvaćanje poslušnosti, a time i ovisnosti o volji poglavarica, radikalan otklon od krivo shvaćene emancipacije žene, koja zbog toga što želi biti neovisna neće niti u brak, jer se ne želi vezati uz drugu osobu. Ne želi niti rađati djecu. Želeći afirmirati svoju samostalnost prezire i odbacuje svoju ženstvenost i svoj dar od Boga da bude suradnica Boga stvoritelja. I tako se nerijetko zatvara u sebe, u svoj egoizam i sebičnost, u svoja prava i prohtjeve, grčevito se bori za malo svjetovne vlasti, a zaboravlja sebe, gazi svoj identitet i postaje nesposobna iskreno voljeti i darivati se u ljubavi. Nasuprot tome, Vaš Bogu posvećen život i zavjet poslušnosti, življen u svoj ča­snosti, predanju i ljubavi Bogu, Crkvi i vlastitoj redovničkoj zajednici te konkretnim ljudima kojima jedna redovnica biva poslana, je istinsko svjedočanstvo prihvaćanja izazova života, odgovornosti darivanja u ljubavi; i kao takav istinska snaga Crkve te izazov za društvenu sredinu. Redovnički zavjet poslušnosti pokazuje ljudsku i kršćansku zrelost i vjerodostojnost jedne osobe te je već sada znak njezina suobličenja Kristu Gospodinu koji je svoje poslanje izvršio poslušno­šću Ocu te suobličenja BDM, čiji je sav život bio odricanje.

Zavjet siromaštva. Zavjet siromaštva je također način života koji predstavlja kritiku mentaliteta današnjega svijeta koji funkcionira na principu zaokupljenosti posjedovanjem, profitom, luksuzom, visokim životnim standardom, materijalnom samostalnošću i neovisnošću. Jedna redovnica prihvaća potpuno osobno siromaštvo do toga stupnja da iako negdje radi i prima redovitu plaću, ona tu plaću niti ne vidi, te svaki puta mora pitati svoju poglavaricu da joj dade nekoliko kuna za tramvajsku kartu. Zavjetovano siromaštvo jedne Bogu posvećene časne sestre je kritika praktičnog materijalizma, poziv na promišljanje o tome može li nas samo materijalno učiniti sretnima i zadovoljnima te poziv na promišljanje o smislu i cilju našega ljudskoga života od svoje volje te velikodušno stavljanje na raspolaganje Bogu i Djetetu Isusu.

Zavjet čistoće. Živimo u vremenu koje se oslobodilo svih tabua, pa i seksualnosti. (…)Redovnička je čistoća dar koji se živi u poniznoj i slobodnoj darovanosti bez očekivanja ikakvog uzvrata, kroz nesebično služenje u crkvenoj zajednici. Ona je svjedočanstvo potpune pripadnosti Kristu sada i znak one buduće eshatološke pripadnosti svakoga čovjeka Kristu. Sestre, koje već sada anticipiraju ono konačno zajedništvo s Kristom, su poziv i svjedočanstvo onima koji žive u braku i svima izvan braka da su brak, tijelo i spolnost ne banalna, nego sveta i uzvišena stvarnost posvećenja udvoje, gdje jedna osoba postaje u potpunosti dar za drugu osobu i obdarena dragom druge osobe. Redovnički poziv čistoće je poziv da se i brak živi kao sveta stvarnost; da se poštuje svoje i tuđe tijelo kao sveti Božji hram kojemu se pristupa s krajnje dubokim poštovanjem i iskrenom ljubavlju kojom je Krist ljubio Crkvu.

Svojim hrabrim odabirom redovničkih zavjeta, svojim redovničkim samodarivanjem bližnjemu, svojim služenjem i žrtvom bez traženja uzvrata, spremnošću izdržati i trpjeti, poput BDM u darivanju Kristu, vi drage sestre se osposobljavate da, na neki način, postanete produljenje Isusova čovještva« (usp. VC 76). Svojim zavjetima vi nosite u ovaj svijet novo svjetlo, novu nadu i smisao, te podižete duh i snagu malenih i jednostavnih, koje život ne miluje, posustalih i slabih. Izgonite zloduh egoizma, sebičnosti, traženja sebe, svoje komotnosti i svojih užitaka, te gradite novo društvo i novi svijet.(…) U svakoga je od nas, draga braćo i sestre, Bog stavio neko poslanje da gradi novo društvo i novi svijet. Marija je prva među blaženima i zato majka i slika Crkve. Draga s. Ivančice, Vi joj se pridružite po svojim svetim redovničkim zavjetima. I budite izazov i ohrabrenje i za sve nas da budemo više Kristovi, hrabriji, Božji.” - zaključio je nadbiskup.

Poslije litanija Svih svetih koje je pjevao župnik vlč. Tomislav Benaković uslijedilo je samo zavjetovanje. S Ivančica je u ruke Vrhovne poglavarice s. Irme Makše položila svoje zavjete u prisutnosti svjedoka s. Kaje Ljubas provincijalne poglavarice i s. Samuele Markanović magistre juniorata. Nadbiskup je zatim izmolio svečani blagoslov i posvetu zavjetovanice. „…danas dolikuje da Tvoja kuća odzvanja novom pjesmom, zbog ove naše sestre koja je poslušala Tvoj poziv i predala se božanskoj službi. Zato Gospodine, pošalji dar Duha Svetoga na ovu svoju službenicu, koja je sve ostavila poradi Tebe. Neka na njoj, Oče, odsijeva lice tvoga Krista, da svi koji ju promatraju spoznaju da je On nazočan u Tvojoj Crkvi. Učini, molimo, da sačuva slobodno srce dok se brine za braću, da pritječući u pomoć bijednima, pridiže Krista patnika, da motreći što je ljudsko, vide Božju providnost na djelu. Darujući svoj život, ubrza dolazak kraljevstva, dok ne zavrijedi pridružiti se Tvojim svetima u nebeskoj domovini. Po Kristu našem Gospodinu. Amen! Na kraju obreda s. Ivančici je s. Kaja Ljubas predala zavjetni križ riječima: ”Primi  i nosi ovaj znak  svoga predanja i neka te cijeloga života podsjeća da si se predala Bogu.” Po završetku  sv. Mise uslijedilo je čestitanje s. Ivančici i druženje ispred župne crkve, te radosno sestrinsko slavlje kod zajedničkog stola u samostanu Marijinih sestara.

s. Ivančica Fulir rođena je 02. 11. 1984. u Zagrebu. Završivši studij Unutarnje i vanjske trgovine, te studij Poslovne Ekonomije smjer Analiza i poslovno planiranje na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu radila je nekoliko godina kao project manager. Volontirajući u udruzi Anđeosko srce upoznala je misije Marijinih sestara u Beninu. Boraveći kod njih u Africi u nekoliko navrata postala je svjesna svog poziva. U Družbu Marijinih sestara u formaciju ulazi na blagdan Gospe Lurdske 11.2.2014. nakon što je provela godine dana u Beninu. Ubrzo po završetku novicijata odlazi u Ukrajinu gdje sudjeluje u otvaranju nove misijske zajednice Marijinih sestara gdje provodi naredne 3 godine. Završnu godinu juniorata provodi u Hrvatskoj gdje je na Blagovijest 25. 3. 2021. položila svoje doživotne zavjete. 

Zahvaljujmo Bogu za s. Ivančicu i pratimo ju svojom molitvom da u radosnoj velikodušnosti živi svoje zavjete Bogu na čast, u službi Crkve i patničke braće.