Vijesti - 44. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

 

44. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

44. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Objavljeno: 23. 11. 2012 - 20:06

Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije


U Duhovno-obrazovnom centru “Marijin dvor” u Lužnici, 22. i 23. studenoga 2012. okupili su se poglavari muških i ženskih redovničkih zajednica i družbi na 44. plenarnoj skupštini Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) kako bi, uz redovite plenumske zadaće i osvrte na rad u protekloj godini, razmotrili izazove sekularizacije, globalne i svakom društvu i zajednici inherentne pojave. 

Otvarajući skupštinu, predsjednik Konferencije, o. Vinko Mamić, OCD je istaknuo želju Plenuma da se posvijesti, učvrsti i usavrši redovničko jedinstvo u življenju nauka Isusa Krista u svom bogatstvu različitosti karizmi i kršćanskog djelovanja. Najavljujući temu Plenuma “Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije” otac Vinko se prisjetio svog sudjelovanja kao slušača na nedavno završenoj Općoj sinodi biskupa na kojoj se promišljajući o novoj evangelizacija puno govorilo i o izazovu koji pred Crkvu stavlja sekularizacija društva kao globalna pojava, gotovo jednako prisutna u Africi i Aziji kao i u Europi i Sjevernoj Americi. Na sinodi se o sekularizaciji govorilo ne samo kao o nečemu što dolazi izvana i prijeti Crkvi, nego kao stvarnosti koja se nalazi i unutar same Crkve, prisutna u svijesti i djelovanju, djelatna u životu kršćana.

Glavno predavanje na Plenumu prvoga dana održao je mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački i predsjednik Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života na temu “Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije.” Pozdravljajući biskupa i zahvalivši mu se na dolasku i predavanu o. Vinko je iskazao uvjerenost redovnika i redovnica “da će nam pomoći u nalaženju pravog puta i ohrabriti nas u nastojanjima oko desekularizacije i nove kristijanizacije nas, naših zajednica, društva i svijeta u cjelini. Vjerujemo također da nas izazov sekularizacije može potaknuti da i sami postanemo izazov, izazov onih koji nude više od alternative, izazov koji prerasta u sveopći poziv na život po riječi Onoga koji jedini može darovati život.”

Biskup Uzinić se zahvalio na pozivu i pozdravima uzvraćajući redovnicima i redovnicama pozdravom u ime Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Na početku upozorivši na postojanje više vrsta sekularizacije “osobito u smislu što se u našim crkvenim krugovima često izjednačavaju oblici sekularizacije” biskup je naglasio da takvo poimanje vodi do toga da sekularizaciju promatramo samo u njenom negativnom značenju, kao sekularizam - oblik sekularizacije koji “potpuno isključuje vjeru iz života ljudi, ne štiti religijsku slobodu, pluralističko društvo, to je pokret koji na neki način dovodi u pitanje demokraciju kao takvu zatvarajući društvo u njegovu lažnu samodostatnost”. Uglavnom se oslanjajući na promišljanja sociologa religije Željka Mardešića biskup Uzinić je istaknuo da želi govoriti o sekularizaciji i njenom pozitivnom značenju kao izazovu za pojedinca kojemu sekularizacija postavlja pitanje je li vjernik u svojoj nutrini. Na prvi pogled se može učiniti da sekularizacija na razinama društva i Crkve nije donijela niša pozitivno jer su upravo ove posljedice sekularizacije ono što nas kao vjernike muči i čini nesigurnima, ali Mardešić smatra da nije tako. Prema njemu sekularizacija, a s tim i spomenute posljedice, nije učinak ateizma ili iščeznuće kršćanstva nego je nužna, očekivana i zakonita posljedica samoga kršćanstva. Kršćanstvo je, kako tvrdi Mardešić, “bilo prvo u povijesti koje je posvjetovnilo svijet”, oslobodilo poganskog čovjeka od mitskog poretka i praznovjerja. Zato sekularizacija nije protivna kršćanstvu nego je, ako je ispravno shvaćana – ispravno je shvaćana samo ako priznaje Božje gospodstvo nad svim stvorenim i autonomiju koju je on upisao u samo stvorenje koja nije apsolutna nego uvijek pred očima mora imati Stvoritelja – zahtjev i posljedica biblijske vjere u Boga Stvoritelja. Ovakav pogled na sekularizaciju sekularizaciji daje novo značenje. Ona od neprijatelja koji nas želi uništiti i protiv kojega se trebamo boriti, postaje blagodat za kršćane i Crkvu. Čini to tako što je “prodrmala kršćanstvo od vrha do dna, pokazavši pritom da, osim što prividno ruši vjeru, još je više znade čistiti i mijenjati nabolje i ljudskije”. (Željko Mardešić, “Kršćanstvo i sekularizacija”, 257.) Sekularizacija kršćanstvo čisti od nekršćanskih sadržaja i od nekršćana koji su samo hinili kršćanstvo, pomaže da se iz kršćanstva ukloni ono što mu je strano i protivno, omogućuje da vjera prestane biti motivirana krivim razlozima ili prisila, a postane duhovan i slobodan čin uvjerenja. Sekularizacija kao proces postajanja svijeta svjetovnim ima dobre posljedice - pomaže svijetu da bude oslobođen utjecaja Crkve, ali pomaže i Crkvi da napusti podređenost svijetu. Sekularizacijom je svijet pomogao Crkvi, neizravno ju je prisilo da napravi ono što je propustila sama učiniti unutarnjom duhovnom obnovom i upozoravanjem na nedosljednost. Sekularizacija svima pomaže “da se osamostale i postanu slobodne i punoljetne osobe sposobne za razumski čin izbora i odabira u pluralističkom društvu”. (Željko Mardešić, “Sekularizacija i eklezijastična ideologija”, 341.)

Prikazavši bit Mardešićeva poimanja sekularizacije biskup Uzinić je istaknuo kako takav pogled na sekularizaciju smatra važnim jer “nam jedino taj pogled omogućava da prekinemo donquijotovsku borbu s vjetrenjačama suvremenih ponuda u pluralističkom društvu i u sekularizaciji konačno prestanemo gledati neprijatelja, a poznamo znak vremena koji će nam pomoći da se vratimo svojim izvorima i na vjerodostojniji način postanemo ono što smo pozvani biti kao kršćani, redovnice i redovnici, kao Crkva ... Makar i nisu znali za izraz ‘znakovi vremena’, ovo su u svojim vremenima učinili osnivači vaših redova koji su ono konkretno poslanja kroz koje je svatko od njih iščitavao osobiti način življenja poruke evanđelje za sebe i svoje sljedbenike prepoznali kao karizmu i poslanje za sebe i svoje redovničke zajednice. I nije nevažno uočiti da su gotovo svi oni odreda sveci jer je upravo to ono što dokazuje da njihovo biti kršćani i redovnici nije plod slučaja, nego slobodne i odgovorne odluke u svjedočenju vrijednosti ... Želimo li ih slijediti, a to je jedini način da redovništvo, a s njim i Crkva cjelini, odgovori izazovima sekularizacije i nastavi svoje poslanje u ovom svijetu, moramo se osloboditi svih onih povijesnih natruha koje su u našem životu učinile neprepoznatljivom ljepotu poruke evanđelja, osobito onog redovničkog poziva na evanđeosko savršenstvo ... Jedini ispravan put je iščitavati znakove vremena u duhu karizmi vlastite redovničke zajednice i u duhu tih istih karizmi, koje su nadahnute na evanđelju Isusa Krista i potrebi savršenijeg života, osobito kroz življenje evanđeoskih savjeta, pokušati zrelo, u slobodi i odgovornosti, odgovoriti izazovima ovoga vremena pokazujući svima koje susrećemo da se to doista isplati, da to doista vrijedi”, poručio je biskup redovnicima i redovnicama.

Na kraju se biskup osvrnuo na poruku XIII. opće redovne Biskupske sinode te koristeći misao sinodalnih otaca kao odgovor na pitanje kako se redovništvo danas treba postaviti u odnosu na izazov koju pred njega, a s njim i cijelu Crkvu, stavlja sekluarizacija, citirao je: “Posebni svjedoci … onozemaljskog obzora smisla ljudskog života u Crkvi i svijetu su oni koje je Gospodin pozvao na posvećeni život. Upravo zato jer su potpuno posvećene njemu u vršenju siromaštva, čistoće i poslušnosti, posvećene su osobe znak budućeg svijeta koji relativizira svako dobro ovoga svijeta. Neka s ove Biskupske sinode do te naše braće i sestara dopre zahvalnost za njihovu vjernost pozivu Gospodnjem i doprinosu kojeg su dali i daju crkvenom poslanju. Potičemo ih na nadu u teškim situacijama kroz koje i oni prolaze u ovim promjenjivim vremenima. Pozivamo ih da se afirmiraju kao svjedoci i promicatelji nove evangelizacije u raznim područjima života već prema karizmi svojih ustanova”.

U podne je u kapeli Duhovno-obrazovnog centra Lužnica slavljena misa. U zajedništvu s redovnicima slavlje je predvodio biskup Uzinić koji je u propovijedi, osvrćući se na Isusove tužne riječi nad Jeruzalemom: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!”, pozvao redovnike i redovnice da “pogled s Jeruzalema premjeste na nas same, pogled na ovo naše vrijeme i situaciju prividnog neuspjeha s kojim se suočavamo, a što označavaju sve one negativne posljedice sekularizacije i osobito sekularizma kojeg uočavamo i zbog kojeg bismo ljudima našeg vremena htjeli doviknuti, a i dovikujemo, što je ono što je najbolje za njihov mir. Moramo se, međutim, često puta suočiti s činjenicom da oni, poput Jeruzalema Isusovog vremena, sve jedno čine drugačije izbore, stvaraju kompromise koji će ih, a s njima i sve nas, prije ili kasnije dovesti do uništenja, što nam kao i Isusu, tjera suze na oči. Tu, međutim, ne smijemo zaustaviti svoj pogled nego ga trebamo spustiti na nas i na naše zajednice, ali i na Crkvu našeg vremena. U Godini vjere imamo zadaću prije svega sami ponovo susresti Isusa Krista, da bi ga nakon toga mogla navijestiti i posvjedočiti svima drugima.”

Nakon misnog slavlja povjerenstva HRVRPP-a su podnijela izvješća o radu za ovu godinu pri karaju. Večernjom molitvom završen je prvi dan Plenuma.

 
 
Poveznice:
Povratak na sve vijesti
 
 
Novicijatska škola

Predavanja zimskog semestra:
7. listopada - 17. prosinca 2020.

Vijeće HBK za UPŽ i DAŽ

Susret Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ s (nad)biskupijskim povjerenicima za UPŽ i DAŽ: 28. listopada 2020. u 10.00 sati (Ksaverska cesta 12a). OTKAZANO

Izdavaštvo

Posvećeni život
Posvećeni život
Cor orans
Cor orans
Vijesti
Vijesti
Nedjelja Dobroga Pastira 2020.
Nedjelja Dobroga Pastira 2020.
Zlatni jubilej naše Konferencije
Zlatni jubilej naše Konferencije
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)
“Njihovo je kraljevstvo nebesko” (radni listovi)

Linkovi