Vijesti - Sestre Presvetog Srca Isusova u Rijeci

U katedrali sv. Vida u četvrtak 29. siječnja, služena je misa zahvalnica povodom završetka službe sestara Presvetog Srca Isusova u Rijeci, koje nakon gotovo 74 godine neprekinute prisutnosti završavaju svoju službu u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci. Euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, a uz svećenike okupili su se i djelatnici Ordinarijata koji su sa sestrama dijelili godine tihe, ali postojane nesebične službe. U ozračju molitve, tišine i dubokih emocija, katedrala je postala mjesto zahvalnog pogleda unatrag – ali i poticaja za budućnost.

„Ne žaliti zbog onoga što gubimo, nego zahvaliti za ono što smo imali“

U emotivnoj propovijedi nadbiskup Uzinić pozvao je vjernike da oproštaj ne promatraju kroz prizmu gubitka, nego zahvalnosti. „Skloni smo žaliti za onim što gubimo, ali ova misa zahvalnica želi nam pomoći da sve sagledamo iz drugačije perspektive – da budemo zahvalni za ono što smo imali“, istaknuo je nadbiskup, oslanjajući se na Davidovu molitvu: ‘Tko sam ja i što je moj dom da si nam dao toliko milosti?’ Podsjetio je kako su sestre Presvetog Srca Isusova započele svoje djelovanje u Nadbiskupskom domu davne 1952. godine te su desetljećima ostavile neizbrisiv trag u životu riječke Crkve, ali i u njegovu osobnom životu. Posljednje dvije sestre na službi u Ordinarijatu, sestra Patricija Stubičar i sestra Tomislava Kulaš završit će tako svoju službu 31. siječnja 2026.

„Ne opraštam se samo od sestara, nego od dijeljenja svakodnevice, blizine i suživota sa sestrama različitih redovničkih zajednica koji su obilježili cijeli moj život od odlaska iz obiteljskog doma“, rekao je nadbiskup sa zahvalnošću, prisjetivši se skrbi sestara na njegovom svećeničkom putu. „Oproštaj od sestara ispunjen je tugom, ali još više zahvalnošću.“, kazao je nadbiskup.

Karizma koja ne stari

Govoreći o današnjoj krizi redovničkih zvanja, nadbiskup je istaknuo kako odlazak sestara Presvetog Srca Isusova iz većine nadbiskupijskih ustanova označava kraj jedne važne ere, ali ne i kraj njihove karizme.

„Iako su sestre možda ostarjele, karizma službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić nije ostarjela i ne može ostarjeti“, poručio je Uzinić, pozvavši sve da se trude da ta karizma i dalje živi u Crkvi i društvu.

Osvrćući se na evanđeoski ulomak (Mk 4,21-25), naglasio je dva Isusova poziva: da budemo svjetlo koje se ne skriva i da imamo pravu mjeru – mjeru milosrdne ljubavi, a ne osude.

“Vjerujem da se tako može promatrati karizma Marije Krucifikse Kozulić, ali i vas, sestara. Sve što ste učinile svojim služenjem, prepoznajući među nama one najpotrebitije, pokazuje kako bismo trebali svijetliti u našem gradu i društvu.”, rekao je Uzinić.

Bez tih pravih Kristovih mjerila, koja ne osuđuju i ne odbacuju čovjeka, ne bismo mogli zamisliti karizmu Marije Kozulić, kao ni poslanje Crkve u današnjem društvu, poručio je propovjednik.

Aktivna kontemplacija – život iz Srca Isusova

Na kraju propovijedi nadbiskup je sestre opisao kao aktivnu kontemplativnu zajednicu – one koje su zavirivale u Presveto Srce Isusovo, probodeno iz ljubavi, i tom su ljubavlju desetljećima osvjetljavale Riječku nadbiskupiju.

„Hvala vam, sestre, što ste to činile i u Nadbiskupskom domu. Neka vam Gospodin dade snagu da nastavite svijetliti – ako ne drugačije, onda molitvom“, zaključio je.

Trag koji ostaje – zahvalna riječ sestara Presvetog Srca Isusova

Na kraju mise, prigodnu riječ u ime Družbe sestara Presvetog Srca Isusova uputila je s. Felicita Špehar, koja je zahvalila Riječkoj nadbiskupiji na desetljećima povjerenja, blizine i zajedništva.

Istaknula je kako su sestre Presvetog Srca Isusova u Nadbiskupskom ordinarijatu i drugim ustanovama Riječke nadbiskupije obavljale raznoliku i odgovornu službu, često skriveno i nenametljivo, ali presudno za svakodnevno funkcioniranje crkvenih ustanova. Sestre su se brinule za administrativne poslove Ordinarijata, vođenje kućanstva, organizaciju života u ustanovama, liturgijsku i pastoralnu pomoć, kao i za diskretnu, ali trajnu molitvenu potporu nadbiskupima, svećenicima i svim djelatnicima.

Posebno je naglasila da su sestre tijekom desetljeća bile znak stabilnosti i kontinuiteta, osobito u teškim povijesnim okolnostima, uključujući i razdoblje komunizma, kada je njihova prisutnost bila tihi oslonac Crkvi.

„Sve što su naše sestre činile, nastojale su činiti na slavu Božju, za dobro ove mjesne Crkve i za spasenje ljudi, slijedeći primjer svoje utemeljiteljice, službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić“, istaknula je s. Felicita.

Dodala je kako je kroz gotovo 74 godine neprekinute prisutnosti u Nadbiskupskom domu u Rijeci djelovalo 44 sestara, od kojih se 14 preselilo u vječnost, te da se njihov doprinos ne može mjeriti samo obavljenim poslovima, nego i duhom služenja, žrtve i vjernosti.

Zaključujući, uputila je riječi zahvalnosti nadbiskupu Uziniću, njegovim prethodnicima i svim djelatnicima Ordinarijata, poručivši da će Družba i dalje pratiti Riječku nadbiskupiju molitvom, uz trajnu nadu u nova duhovna zvanja.