Vijesti - Hrvatska redovnička konferencija

Redoviti godišnji susret Hrvatske biskupske konferencije (HBK) s Hrvatskom redovničkom konferencijom (HRK) održan je 2. lipnja 2026. u sjedištu HBK-a u Zagrebu. Nakon zajedničke molitve nazočne su pozdravili predsjednik HBK-a zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, nadbiskup Zdenko Križić, predsjednik Vijeća HBK za posvećeni život i družbe apostolskog života i predsjednica HRK-a Lidija Bernardica Matijević SSFCR.

U svojem promišljanju o budućnosti redovništva u Hrvatskoj predsjednik HBK-a nadbiskup Kutleša istaknuo je kako bi bilo korisno ne govoriti iz perspektive budućnosti nego iz perspektive proročke sadašnjosti redovničkih zajednica, jer budućnost redovništva ne započinje u sutrašnjici, u nekoj strategiji ili planu, nego se rađa u načinu na koji danas stojimo pred Gospodinom, pred Crkvom i pred Božjim narodom. Izrazio je zahvalnost redovnicama i redovnicima za njihovu tihu i često nevidljivu prisutnost u župama, školama, vrtićima, bolnicama, karitativnim ustanovama i samostanskim klauzurama. Podsjetio je na bogatu povijest redovništva na našim prostorima koje je oblikovalo kulturu i duh našega naroda. Posebno je istaknuo progon i razne nepravde koje su redovnice i redovnici doživjeli od komunističkih vlasti nakon 1945., ali i činjenicu da je upravo u tim godinama rastao broj zvanja te da to iskustvo nas danas čuva od malodušja. Proroštvo ne počinje u statistikama, nego u hrabrome povjerenju, naglasio je nadbiskup izrazivši blizinu cijele Crkve s redovništvom zbog pada broja aktivnih članova i sve zahtjevnije svakodnevice. Unatoč svim kušnjama kroz koje redovništvo prolazi, predsjednik HBK-a u današnjem stanju prepoznaje kairos –milosno vrijeme u kojem Gospodin poziva na obraćenje i proročku obnovu. Posvećeni život u svojoj je biti proročka prisutnost i znak da je Bog dostojan da mu se daruje cijeli život. Poručio je na kraju redovničkim poglavaricama i poglavarima da se ne boje mogućnosti da će njihove zajednice u budućnosti biti još malobrojnije, jer Duh Sveti se ne boji malih brojeva. Crkva je započela s dvanaestoricom, a povijest pokazuje da često mali ostatak postaje kvasac za novu obnovu, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Nadbiskup mons. Zdenko Križić, povjerenik za redovnike, naglasio je da tema budućnosti redovništva i zvanja nije isključivo redovnička, nego zajednička tema cijele Crkve u Hrvatskoj. Istaknuo je da svi imaju sve manje zvanja i da je pitanje ne samo broja nego i kvalitete zvanja. Ukazao je na to da kultura ne favorizira ni obitelj ni trajne odluke. Poseban problem je produljena adolescencija — 25-godišnjak danas nije isto što i prije 50 godina — što otvara pitanje treba li produžiti formaciju. Upozorio je na krhkost zvanja: mnogi dolaze s motivacijama koje nisu zrele za redovnički poziv. Problem je i selekcija kandidata i nesigurnost pri otpuštanju onih koji ne pokazuju pravu motivaciju, kao i psihološke krhkosti osoba koje nisu bile navikle na odgovornost. Pozvao je na plodnu diskusiju bez iluzije da će se problemi riješiti na jednom skupu.

Izvještaj o ženskom redovništvu u Hrvatskoj

Sestra Lidija, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije, iznijela je detaljan pregled stanja ženskog redovništva. Identificirala jet ključne izazove: (1) Visoka životna dob redovnica i skrb za starije —briga za starije prerasla je u potpunu dnevnu zauzetost poglavarica. (2) Apostolat i radna mjesta — pastoral se može planirati još oko 10 godina, domaćinske službe više se ne mogu planirati zbog fizičke zahtjevnosti za sestara starije dobi, neke zajednice vode vrtiće, internate i duhovne centre; (3) Pravno-ekonomsko stanje — administrativne obveze postale su znatno zahtjevnije, sestre su osigurane kao vjerske službenice s minimalnim mirovinama, prihodi dolaze pretežno od mirovina sestara koje su radile u inozemstvu, ekonomska situacija nije dobra; (4) Zvanja i trajni odgoj — Hrvatska redovnička konferencija organizira dvadesetak susreta godišnje. Anonimna vrednovanja pokazuju želju sestara za stalnim duhovnim rastom i obnovom u trajnom odgoju. Neke zajednice doživjele su preobrazbu uvođenjem jednodnevnih euharistijskih klanjanja.

Izvještaj o muškom redovništvu u Hrvatskoj

Fra Miljenko, dopredsjednik HRK za muške zajednice, iznio je pregled muških redovničkih zajednica. Prosječna dob značajno je porasla; sve je više onih iznad 70–75 godina. Identificirani su posebni izazovi: (1) Kriza očinstva i sazrijevanja — odsutnost stabilnih očinskih figura ostavlja trag na emocionalnom sazrijevanju, mladi teže prihvaćaju autoritet i kasno sazrijevaju; (2) Digitalna kultura i virtualni svijet — algoritmi potvrđuju postojeće stavove, kandidati dolaze s očekivanjem da će zajednica biti prilagođena njima; (3) Nedovoljna prepoznatost redovništva unutar Crkve — redovništvo se vrednuje isključivo po pastoralnoj korisnosti, a ne po onome što jest; (4) Pastoral zvanja — nije dovoljno čekati da mladi pokucaju na vrata, treba aktivno biti prisutan gdje mladi žive. Zaključio je da budućnost neće ovisiti o brojevima nego o autentičnosti.

Pozitivni znakovi u Crkvi u Hrvatskoj i reaktivnost vjernika

Kao kontrapunkt krizi, provincijal Družbe Isusove Sebastian Šujević istaknuo je da Crkva u Hrvatskoj pruža puno dobrih prilika i da su vjernici reaktivni: dolaze na misu, mladi se ispovijedaj. Ocijenio je to kao znak da Gospodin 'nešto nudi' i da Crkva ne smije propustiti tu priliku. Pozvao je na hrabre odluke: osobno obraćenje koje donosi zajedničko obraćenje.

U bogatoj razmjeni mišljenja u kojoj su sudjelovali brojni biskupi te poglavarice i poglavari istaknuta je potreba obnove posvećenog života koja bi trebala uključivati prije svega povratak Evanđelju i izvornome nadahnuću vlastite karizme. Potom je istaknuta nužnost ozbiljne obnove molitvenoga života kao i obnove vjernosti zavjetima. I kao četvrti korak naglašena je potreba svjesne odluke biti prisutni ondje gdje je čovjek ranjen i život ugrožen: među siromašnima, bolesnima, starijima, onima na rubu, među mladima bez nade, obiteljima u krizi, migrantima.

Na kraju su sudionici susreta promišljali i o nekim koracima u zajedničkom razlučivanju jer, kako je istaknuto, budućnost redovništva nije privatna stvar pojedine zajednice, nego zajednička odgovornost Crkve u Hrvatskoj. U tome smislu su iznijeti prijedlozi da se poradi na zajedničkom pastoralu zvanja, zatim da se prione zajedničkom razlučivanju karizmi u suradnji s biskupima te da se zajednički promiče mreža molitve za zvanja. Sudionici su istaknuli važnost susretanja i zajedničkog promišljanja o svim aktualnim izazovima i kušnjama koji zahtijevaju zajednički crkveni pristup u traženju rješenja.