Vijesti - Fra Josipu Sopti uručena Nagrada „Vicko Andrić“ za doprinos očuvanju kulturne baštine

Fra Josip Sopta, član Franjevačke kustodije sv. Jeronima, primio je Nagradu „Vicko Andrić“ za doprinos lokalnoj zajednici za 2025. godinu, u utorak 29. rujna 2026., na svečanosti u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, objavila je Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda.

Nagradu je fra Josipu uručila ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, a dodijeljena mu je za dugogodišnji i predani rad na zaštiti i promicanju kulturne i sakralne baštine na dubrovačkom području.

Fra Josip Sopta rođen je 1952. godine u Dužicama kod Širokog Brijega. U Franjevačku provinciju sv. Jeronima stupio je 1971., a za svećenika je zaređen 1978. godine u crkvi Svetoga Križa u Splitu. Doktorat iz teologije stekao je na Sveučilištu u Freiburgu u Njemačkoj.

Velik dio njegova franjevačkog i svećeničkog života vezan je uz Dubrovnik i dubrovačko područje. Od 1987. do 2000. živio je i djelovao u samostanu male braće u Dubrovniku, potom šest godina kao župnik i gvardijan u Rožatu, dok je od 2006. do 2016. obnašao službu provincijalnog ministra Provincije sv. Jeronima. Nakon ponovnog djelovanja u Rožatu, 2022. vraća se u samostan male braće u Dubrovniku, gdje je do 2025. obnašao službu gvardijana.

Uz pastoralni, odgojni, znanstveni i predavački rad, desetljećima je posebnu pozornost posvećivao kulturnoj baštini koja je bila povjerena franjevcima. Njegovo djelovanje nije se zaustavljalo samo na pojedinačnim obnovama, nego je obuhvaćalo brigu za samostane i crkve, njihove knjižnice, arhive i vrijedan pokretni inventar.

Posebno se posvetio očuvanju knjižnice i arhiva samostana male braće u Dubrovniku. Neposredno prije Domovinskog rata pokrenuo je obnovu franjevačkog samostana u Pridvorju i zaštitu njegova inventara.

Posebno mjesto u fra Josipovom djelovanju pripada godinama Domovinskog rata. U vrijeme granatiranja Dubrovnika 1991. i 1992. godine fra Josip skrbio je o zaštiti knjižnice male braće, čiji je inventar radi sigurnosti u cijelosti premješten u samostanski refektorij.

Istodobno je, zajedno s fra Matom Polonijem, sudjelovao u skrbi za potrebite. Samostan Male braće, u kojem su djelovali Caritas i Crveni križ, postao je jedno od važnih mjesta humanitarnog djelovanja u ratnom Dubrovniku, dok je samostanska crkva, uz svoju duhovnu ulogu, ostala prostorom društvenoga i kulturnoga života Grada.

Razumijevajući da se vrijedna baština može sačuvati samo stručnim i sustavnim radom, fra Josip je 1993. godine omogućio osnivanje Restauratorske radionice tadašnjega Zavoda za zaštitu spomenika kulture u prostorima samostana Male braće. Od početka devedesetih kontinuirano je poticao i koordinirao radove na očuvanju samostana Male braće te franjevačkih samostana na Badiji, u Pridvorju i Cavtatu.

Važan dio njegova djelovanja predstavlja i Franjevački samostan na Lopudu. Zajedno sa subraćom iz Provincije sudjelovao je u pronalaženju modela kojim je omogućena sustavna obnova vrijednoga samostanskog kompleksa, ali i njegova buduća kulturna i javna namjena. Od 2018. pokrenuo je i obnovu samostanske crkve Gospe od Špilice na Lopudu, na kojoj radovi još traju.

Za vrijeme služenja u Rožatu poticao je obnovu crkava na području župe, a njegov interes za nekadašnji franjevački samostan na Daksi bio je povezan i s nastojanjem da se sačuva trajna uspomena na žrtve stradale na tom otoku u listopadu 1944. godine.

Fra Josip je svoje iskustvo prenosio i kao predavač u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Dubrovniku te na katehetskim institutima u Dubrovniku i Zadru, sudjelujući na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima. Autor je i urednik brojnih knjiga i radova iz povijesti Crkve i franjevačkoga reda.

Nagrada „Vicko Andrić“ je priznanje fra Josipu za desetljeća rada u kojemu su se povezivali franjevačko poslanje, ljubav prema povijesti i odgovornost prema kulturnim dobrima. Fra Josip nije baštinu promatrao samo kao svjedočanstvo prošlosti koje treba sačuvati, nego kao povjereno dobro koje treba zaštititi, obnoviti i ponovno uključiti u život ljudi i zajednice.

Takvim pristupom, surađujući tijekom desetljeća s konzervatorima, restauratorima, arhitektima, povjesničarima umjetnosti i drugim stručnjacima, pridonio je da brojna vrijedna dobra franjevačke i hrvatske kulturne baštine budu sačuvana za buduće naraštaje, objavljeno je na provincijskoj stranici.