Vijesti - Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog

Šezdeseta obljetnica dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u grad na Trebišnjici svečano je proslavljena u nedjelju, 8. veljače, u trebinjskoj katedrali Rođenja Blažene Djevice Marije, izvijestila je KTA.

Misno slavlje predvodio je umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić u suslavlju s trebinjskim župnikom i biskupskim vikarom za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Antom Luburićem, nekadašnjim trebinjskim župnikom (1974. – 1978.) don Krešimirom Pandžićem te župnikom Vinjana Hercegovačkih don Nedjeljkom Krešićem,

Biskup Perić u propovijedi je govorio o redovništvu kao soli zemlje i svjetlu svijeta te istaknuo ulogu sestara milosrdnica na njegovu svećeničkom putu. Prenio je čestitke apostolskoga administratora Trebinjske biskupije biskupa Petra Palića te izrazio čestitke i zahvalnost sestrama milosrdnicama koje su bile svjetlo na „onome bolničkom brežuljku“.

Nakon misnoga slavlja uslijedio je kratki program u kojemu je s. M. Blaga Bunčuga, zamjenica provincijalne poglavarice sestara milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova – Split, ukratko predstavila 25-godišnji rad sestara milosrdnica u Trebinju. Uime provincijalne poglavarice sestara Provincije Majke Divne – Sarajevo, s. Augustine Matijević, pozdravne riječi izrekla je predstojnica sestarske zajednice u Mostaru s. M. Alojzija Ramljak. Liturgijsko pjevanje i glazbeni prinos programu predvodila je ženska vokalna skupina „Angelus“ iz Župe sv. Ilije – Stolac. Na slavlju su se okupili vjernici iz Trebinja i obližnjih mjesta, a bio je nazočan i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru dr. sc. Marko Babić.

Sestre milosrdnice došle su u Trebinje na poziv nekadašnjega upravnika Doma zdravlja u Trebinju dr. Vlastimira Đorđevića, što se vidi iz njegova dopisa br. 01-137/66, upućena 21. siječnja 1966. Provincijalnoj upravi u Bribirskoj 6, u Splitu.

U dopisu opisuje stanje u zdravstvu trebinjskoga kraja i navodi zašto traži upravo sestre milosrdnice: „Želja je i potreba svih građana naše komune da se zdravstvena služba ovoga područja što više prilagodi potrebama građana, da postane potpunija, kvalitetnija i bliža bolesnicima (…) Obzirom na naša iskustva mi posebno cenimo rad časnih sestara i nadamo se da bi njihov dolazak bio dragocen doprinos radu zdravstva ovoga kraja.“

Uprava sestara milosrdnica iz Provincije u Splitu prihvatila je poziv dr. Đorđevića i uz odobrenje Biskupije u Mostaru, „sestre su u Trebinjskoj bolnici iste godine preuzele povjerene poslove te su svojim stručnim i požrtvovnim radom brzo stekle poštovanje cijele gradske zajednice. Uz bolničku službu bile su tiha, ali nezamjenjiva snaga Župe Trebinje: u molitvi, liturgiji, brizi za crkvu i u diskretnoj pomoći župnicima i vjernicima. Njihova mala kapelica Prečistoga Srca Marijina u krugu bolnice bila je mjesto svakodnevne svete mise i duhovne utjehe. Nažalost, ratne okolnosti prisilile su sestre da su 31. prosinca 1991. napustile Trebinje. No, trag njihove ljubavi, rada i vjernosti ostao je duboko upisan u pamćenje ove katedralne Župe i ovoga grada“, naveo je trebinjski župnik don Ante Luburić.

Don Ante je naveo i izvještaj dr. Prtila o sestrama milosrdnicama u Trebinju, iz kojeg je izdvojeno: „Časne sestre reda sv. Vinka Paulskog (milosrdnice) bile su neizostavan dio bolnice u Trebinju decenijama, pa čak i nakon te prelomne 1966. godine. Njihovo prisustvo u Trebinjskoj bolnici je fenomen koji se i danas prepričava s ogromnom dozom poštovanja i nostalgije. (…) One nisu bile tu samo kao religiozne figure, već kao profesionalno medicinsko osoblje. U to vrijeme, milosrdnice su bile najbolje školovane medicinske sestre na Balkanu. U Trebinjskoj bolnici su radile kao: instrumentarke u operacionim salama (bile su desna ruka dr. Vlastimiru Đorđeviću i dr. Deklevi), glavne sestre na odjeljenjima te osoblje u kuhinji i apoteci.

„Iako je sustav nakon 1945. bio socijalistički, autoritet časnih sestara u bolnici nitko nije dovodio u pitanje. Ljekari poput dr. Đorđevića su imali bezgranično povjerenje u njihovu stručnost i disciplinu. Bile su poznate po besprekornoj higijeni (priča se da je Trebinjska bolnica pod njihovim nadzorom blistala). Pacijenti su ih pamtili po nevjerovatnoj tišini kojom su se kretale hodnicima i po „čeličnoj“ disciplini, ali i po velikoj pažnji prema bolesnicima“, izvijestila je KTA.