Smjernice za formaciju u redovničkim ustanovama

Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života

Zaključak

Namjera je ovog dokumenta bila da uzme u obzir već stečena iskustva nakon Koncila i da bude odjek pitanja koja su postavili viši poglavari. Dokument podsjeća sve na neke zahtjeve prava glede sadašnjih okolnosti i potreba. I nada se, konačno, da će biti koristan redovničkim ustanovama kako bi sve one napredovale u crkvenom zajedništvu pod vodstvom Pape i biskupa, kojima “pripada služba prosuđivanja i upravljanja; služba koja istovremeno donosi obilje posebnih darova Duha i naročitu karizmu usklađivanja različitih uloga u najdubljoj raspoloživosti duha prema jednome Duhu živo tvorcu”.

Ovdje je prije svega ukazano na to da je prvotni cilj formacije redovnika uputiti ih u redovnički život i pomoći im da postanu svjesni svog identiteta kao muškarci i žene, koji su se zavjetovanjem evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, u nekoj od redovničkih ustanova posvetili Bogu. Među djelatnicima formacije prvo mjesto zauzima Duh Sveti, budući da je formacija redovnika, po svom izvoru te po svojoj svrsi, u bitnome božansko djelo. U dokumentu se ističe nužnost da se formiraju kvalificirani voditelji, ne čekajući da onima koji sada vrše dužnost istekne vrijeme tog poslanja. Važna uloga koju izvršavaju sam redovnik i njegova zajednica, čine taj zadatak povlaštenim mjestom izvršavanja osobne i zajedničke odgovornosti. Postavljena su i različita aktualna pitanja, koja sva nisu dobila zadovoljavajući odgovor, ali koja, barem, izazivaju na razmišljanje. Posebno je mjesto dano i ustanovama koje su posvećene kontemplaciji, uzimajući u obzir njihov položaj u srcu Crkve i posebnost njihova zvanja.

Sada preostaje poglavarima, odgajateljima i redovnicima, da svi mole za milost vjernosti svome zvanju, po primjeru i pod zaštitom Djevice Marije. Na svom putu kroz vjekove Crkva “napreduje prolazeći istim putem kojim je prošla Djevica Marija, koja je hodila putem vjere i vjerno čuvala svoje jedinstvo sa Sinom”. Vrijeme formacije pomaže redovniku da prijeđe taj put u svjetlu Kristova otajstva koje “potpuno rasvjetljuje” otajstvo Marije, dok je istovremeno otajstvo Marije “za Crkvu potvrda otajstva Utjelovljenja”, kako je to izjavio Efeški sabor.

Marija je prisutna pri rađanju i odgajanju redovničkog zvanja. Ona je najuže povezana s njegovim rastom u Duhu Svetome. Poslanje koje je obavljala kraj Isusa, ona nastavlja u korist njegova Tijela koje je Crkva te u korist svakog kršćanina, osobito onih koji odlučuju izbližega slijediti Isusa Krista. Stoga će marijansko ozračje, proizašlo iz autentične teologije, osigurati formaciji redovnika autentičnost, temeljitost i radost, bez kojih oni svoje poslanje u svijetu ne bi mogli u potpunosti izvršiti.

Sveti Otac je, na audijenciji 10. studenog 1989. u kojoj je primio potpisanog kardinala, potvrdio ovaj dokument Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Zajednice apostolskog života i dao ovlaštenje za njegovo objavljivanje pod naslovom: Smjernice za formaciju u redovničkim ustanovama.

U Rimu, u sjedištu Kongregacije, 2. veljače 1990, na dan Prikazanja Gospodnjega.

Hieronymus kard. Hamer, prefekt