Posvećeni život

Izlazi dva puta godišnje
Uredništvo i uprava:
Prilaz Gjure Deželića 75
10 000 Zagreb, Hrvatska 
Tel: (01) 3764 281
Faks: (01) 3764 280

Nakladnik i izdavač:
HKVRP i HUVRP
Prilaz Gjure Deželića 75
10 000 Zagreb, Hrvatska

Uredničko vijeće:
Članovi Komisije za komunikacije i tisak HKVRP – HUVRP-a

Glavni urednik:
fra Petar Bašić, TOR

Zamjenica glavnog urednika:
s. Valerija Kovač, FB

Cijena: 25,00 kuna
godišnja pretplata: 50,00 kuna, za inozemstvo: dvostruko

Priloge, dopise i narudžbe slati na adresu:
“Posvećeni život”
Prilaz Gjure Deželića 75
10 000 Zagreb
Rukopisi se ne vraćaju

UVODNIK

Evo još jednog dvobroja Posvećenog života. Ovo je 14. godište našega časopisa, a od toga je on šest puta izišao kao dvobroj (od 2003. do 2008.). S dvobrojem je svakako jednostavnije i ekonomičnije. Ali možemo se pitati ima li uopće razloga da brojevi izlaze pojedinačno? Ako nema, onda Posvećeni život može biti godišnjak, takvih primjera ima. U tom bi se slučaju moglo dodati nešto truda da izlazi u ustaljeno vrijeme i u najpoželjnije doba godine.

Prethodni urednik br. Dario Tokić u jednom je uvodniku, možda s ponešto osjećaja krivnje, konstatirao da “novi broj Posvećenog života izgleda više kao zbornik radova nego kao časopis” (br. 23 i 24, 2008). Je li slabost Posvećenog života to da bude (pretežno) zbornik dvaju redovničkih skupova?

Ovaj dvobroj složen je tako da bude sasvim prepoznatljivo da je to zbornik dvaju skupova: 25. redovničkog tjedna i 38. vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica.

Svrha redovničkog tjedna mogla bi se usporediti sa svrhom godišnjega teološko-pastoralnog tjedna na Salati u Zagrebu. Teološko-pastoralni tjedan na Salati svrstava se u znanstvene skupove. Mogu li se u tu kategoriju svrstati i ovi naši skupovi? Ako mogu, u kojoj su to mjeri i treba li da budu znanstveni?

I vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica ima svoj profil, no ni tu način nije zadan jednom zauvijek.

Pretpostavljam da nitko ne bi imao ništa protiv toga da i jedan i drugi spomenuti skup teže da budu znanstveni, ili da takvo bude barem plenarno izlaganje (ovaj put su neki članci recenzirani i znanstveno kategorizirani). Najčešće se čuje da je teško naći predavače, ali ako bi se držala određena razina, možda bi se i predavači lakše našli.

Prošlogodišnji redovnički tjedan bio je sav franjevački obilježen. Bio je to dostojan spomen visoke franjevačke obljetnice. Osim izlaganja na redovničkom tjednu bilo je dosta i drugih franjevačkih tema: na vijećanju redovničkih odgojitelja i odgojiteljica fra Ante Čovo izložio je temu sveti Franjo - poslušan riječi u svom vremenu; u rubriku Naše teme uvrštena su još dva članka s tom tematikom: s. Dobroslava Mlakić opširno je prikazala nastanak i karizmu Družbe sestara Presv. Srca Isusova, družbe koja je u duhovnosti bliska svetomu Franji Asiškomu, a s. Blaženka Barun napisala je mali ljetopis 35-godišnjeg misijskog djelovanja sestara školskih franjevaka u Demokratskoj Republici Kongo. I napokon, u rubrici S knjigama donesene su recenzije dvaju značajna izdanja u prigodi franjevačke obljetnice: Antun Lučić napisao je recenziju zbornika Hvaljen budi, moj Gospodine, a fra Antun Badurina romana fra Bernardina Škunce Mirotvorac u Bolonji.

Svi su pristigli tekstovi uvršteni premda je nekima bila potrebna još neka dorada. Mislim da u cjelini možemo biti zadovoljni. Od težnje za daljnjim poboljšanjem ipak nikad ne treba odustati.

Urednik