Vijesti - U Zagrebu proslavljen 24. svjetski dan bolesnika

Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica i Hrvatska udruga medicinskih sestara (HUMS) i ove su godine zajedno proslaviti 24. svjetski dan bolesnika. Euharistijsko slavlje u četvrtak 11. veljače u samostanskoj crkvi sv. Vinka sestara milosrdnica u Zagrebu, predvodio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. mons. Stjepan Baloban u zajedništvu s rektorom crkve preč. Marijanom Pavlenićem i policijski kapelan u PUZ don Marinom Dragom Kozićem.

Misi je nazočila izaslanica ministra zdravlja Danica Kramarić, dr. med., kao i ravnatelji i djelatnici zdravstvenih i socijalnih ustanova, te medicinskih škola, medicinsko osoblje, kao i predstavnici udruge pacijenata, te štićenici Centra za odgoj i obrazovanje Prekrižje i Doma za djecu i mladež Tuškanac.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, mons. Baloban je na pitanje „u koga se čovjek danas može pouzdati i kome vjerovati?“, uputio na Poruku pape Franje o 24. svjetskom danu bolesnika „Pouzdati se u milosrdnoga Isusa poput Marije: 'Što god vam rekne, učinite!'“ (Iv 2,5) koja u središtu ima Božje milosrđe i Božju nježnost. Sve prisutne, kao i slušatelje Radio Marije koju su u direktnom prijenosu pratili misu, mons. Baloban je pozvao na molitvu Bogu kako bi bio uz nas,kako bismo u svome životu mogli istinski i iskreno činiti dobro ljudima, a posebno onima koji su bolesni i potrebni naše pomoći.

U prigodnoj homiliji je mons. Baloban je nastavio promišljanje o Danu bolesnika u duhu Papine poruke i misnog evanđelja (Iv 2, 1-11).

Papa Franjo naglašava da je za kršćanina vjera u Boga u susretu s teškom bolešću stavljena na kušnju, ali vjera „istodobno može otkriti sve svoje pozitivne potencijale. Ne zato što vjera daje da nestane bolest, bol ili pitanja koju oni sa sobom nose, već zato što nudi ključ kojim možemo otkriti najdublji smisao onoga što proživljavamo; ključ koji nam pomaže vidjeti kako bolest može biti put koji će nas dovesti bliže Isusu koji hodi uz nas, noseći križ“. Vjera, dakle, nastavio je propovjednik „u teškim trenucima bolesti, ali i u drugim životnim nevoljama može ponuditi ključ razumijevanja onoga što se s nama događa“. No, postavlja se pitanje kako doći do tog ključa, tko nam ga pomaže otkriti. 

To je, prema papi Franji, Marija jer je ona iskusila put krize i znala se naći „u pravom trenutku na pravom mjestu“. Tako je bilo i na svadbi u Kani Galilejskoj na kojoj su se u velikoj nevolji našli mladenci jer im je usred svadbe ponestalo vina. Marija je, ne samo prepoznala poteškoću, već ju je doživjela osobno  a djelovala je žurno i diskretno. Ona ne stoji nemoćno pred problemom niti osuđuje domaćina zbog toga što se nisu dobro pripremili za svadbu. Marija, poput brižne majke, vidi puno više i puno dublje od običnih ljudi – kao, uostalom, i svaka majka. Marijino majčinsko srce je ispunjeno milošću njezina Sina, njegovom nježnošću i osjećajnošću za čovjeka u nevolji. Ona ima budno oko i u konkretnoj nevolji čini sve da pomogne, sama ili molbom, zagovorom, svome Sinu da on to učini.  Božja nježnost se ogleda u Marijinoj brizi. Stoga s razlogom svjetski dan bolesnika slavimo na Marijin blagdan, rekao je mons. Baloban.

Nadalje je naglasio kako slika svadbe iz Kane Galilejske, stavlja u središte milosrdnoga Isusa koji pomaže, čini čuda. U tom je kontekstu postavio pitanje „kako to Božje milosrđe može doći do svakoga čovjeka, kako se može 'proširiti' u društvenom životu?“ 

Upravo to je glavni cilj „izvanredne godine milosrđa“ u kojoj se nalazimo. Bog trajno traži „put svoje milosrdne ljubavi“ do čovjeka, osobito do bolesnog, patnika, napuštenoga, izigranoga, razočaranoga čovjeka, rekao je propovjednik, te upozorio kako ovdje nije riječ o pomoći „na daljinu“ ili pomoći preko različitih vježbi i tehnika te čitanja znakova koje nam različiti iscjelitelji nude preko sredstava informiranja. 

Božje milosrđe dolazi do čovjeka preko drugoga čovjeka, preko Crkve i njezinih službenika, ali i preko svakoga kršćanina i čovjeka dobre volje. Ono na osobit način dolazi do čovjeka preko zdravstvenih djelatnika, liječnika i medicinskog osoblja. Nisu li upravo medicinske sestre  one koje poput Marije često vide prve nevolju, problem i slično od liječnika traže milosrdno srce i nježnost a pacijentima obično kažu: „Činite što vam rekne!“. Drugim riječima, ljudi, kršćani pa i članovi Crkve mogu, poput Marije biti ogledalo Božje nježnosti i milosrđa ili priječiti, ne daj Bože, i zapriječiti put Božje milosrdne ljubavi do svakoga čovjeka, naglasio je mons. Baloban. 

U duhu dviju riječi Papinoj Poruke propovjednik je postavio pitanje „primjene“ Božje nježnosti u našoj hrvatskoj stvarnosti.

U našem hrvatskom društvu sve manje je povjerenja u ljude i u institucije, a sve više prevladava sila i nasilje trenutno jačega, grubost u komunikaciji i postupcima što je u javnom životu bilo izrazito vidljivo proteklih godina, posebno u obnašanju političke vlasti.  Protekle godine su bile obilježene grubošću, nadmudrivanjem i „silom jačega“ – onoga na vlasti. Nije bilo „mudrosti srca“ na koju nas je prošle godine za Svjetski dan bolesnika pozvao papa Franjo. Nisu se birale ni riječi ni sredstva samo da se provede vlastita zamisao a često i vlastiti hir koji je uglavnom bio daleko od općega ili zajedničkoga dobra. Tako se od vrha širilo nepovjerenje i razorne podjele među niže slojeve društva, ali i u međuljudske odnose. Kako je to utjecalo i kako utječe na odgoj djece i mladih? Što su mogli u takvoj situaciji očekivati bolesni ljudi i zdravstveni djelatnici koji se svakodnevno susreću s konkretnom bolešću i konkretnim čovjekom, s najčešće nemoćnim i teško bolesnim čovjekom? Možemo li u rješavanju brojnih problema u hrvatskom društvu, a prije svega onih u hrvatskom zdravstvu, očekivati više „Božjega milosrđa“ i više „Božje nježnosti“; više milosrđa prema bolesnima i onima koji su siromašni i ne mogu platiti svoje liječenje; oni su jednako djeca Božja kao i oni drugi koji mogu platiti, upozorio je propovjednik, te na kraju homilije još jednom podsjetio na način na koji je Isus pomogao u Kani, te potaknuo na djelovanje. „ Tu su bili Marija i poslužitelji. Marija je i danas tu, među nama. Ona je svaki dan među nama. A poslužitelji? Možemo li svaki na svojem radnom mjestu postati 'poslužitelji' preko kojih će se širiti Božje milosrđe i Božja nježnost u ovu našu hrvatsku stvarnost?“. 

Nakon popričesne molitve riječ zahvale uputio je rektor Pavlenić, te predsjednica Povjerenstva za etiku HUMS-a s. Nevenka Brkić koja je prenijela pozdrave predsjednika HKVRPP-a fra Jure Šarčevića, OFMCap. i časne majke Miroslave Bradice.

Svojim pjevanjem liturgijsko slavlje animirao je zbor medicinskih sestara i tehničara KBC-a Zagreb uz orguljsku pratnju mo. Marka Majstorovića. Po tradiciji, proslava Svjetskog dana bolesnika nastavljena je u zajedničkom druženju u sportskoj dvorani gimnazije Sestara milosrdnica.