Vijesti - Sakrament ženidbe - tribina s katehezom za odrasle na Svetom Duhu

U ponedjeljak, 9. lipnja 2014. godine, u dvorani svetoga Franje na Svetom Duhu u Zagrebu održana je Tribina s katehezom za odrasle pod nazivom Sakrament ženidbe. Voditelj posljednje tribine u ovoj pastoralnoj godini je prof. dr. fra Ivan Karlić.

U uvodnom dijelu kateheze bilo je govora o ženidbi koja nije svojstvena samo kršćanima, već i svim narodima, kulturama i religijama. Kršćansko razmišljanje o ženidbi uvijek nas vraća na Knjigu Postanka koja govori o stvaranju svijeta i čovjeka. Dr. Karlić je istaknuo da je ženidba u Novom zavjetu dobila novo dostojanstvo i bila podignuta na čast i svetost sakramenta zato što je pravi bračni život između muža i žene slika zajedništva Isusa i Crkve. U novozavjetnom govoru ženidbi se pridodaje novi smisao bračnog saveza koji se ispunjava otajstvom Isusa Krista na čijim se riječima temelji i kršćanski nauk o nerazrješivosti monogamijskog braka. U raspravi s farizejima Isus uzdiže brak i ženidbu na višu razinu distancirajući se od prakse „otpusnog pisma“  i ne dopušta rastavu muža i žene. Brak je nerazrješiv zbog božanske uspostave i nikakav ljudski autoritet ga ne može učiniti razrješivim. Donoseći najvažnije citate iz Pavlovih spisa, dr. Karlić je obrazložio Pavlovo poimanje braka i ženidbe. Apostol naroda na više mjesta govori o braku i ženidbi pišući o nerazrješivosti braka i uspoređujući naravnu zajednicu muža i žena s Kristovom nadnaravnom ljubavlju prema Crkvi. Govoreći o svetopisamskom utemeljenju i poimanju sakramenta ženidbe jasno je da je sam Bog začetnik braka zato što se nalazi u njegovoj zamisli koja je očitovana na prvim stranicama Svetog pisma. U jahvističkom i svećeničkom izvješću o stvaranju jasno je da se brak promatra kao dovršenje čovjekove osobnosti. Svrha je ženidbe zajedništvo muškarca i žene koje je usmjereno na plodno rađanje, naglasio je fra Ivan tumačeći teološku poruku izvješća o stvaranju.

Nastavljajući govor o sakramentu ženidbe, dr. Karlić je govorio o povijesnom pregledu shvaćanja samoga sakramenta istaknuvši da je tek u IV. stoljeću oblikovana redovita praksa crkvenog obreda ženidbe. Crkveni oci u svojim spisima govore o braku i ženidbi. Sv. Augustin donosi razrađen nauk o braku kao časnom stanju iz kojeg proizlaze tri dobra: potomstvo, vjernost i sakrament. Na početku razdoblja skolastike (XII. st.) oblikovao se današnji pojam sakramenta te se ubrzo i ženidba ubrajala među sakramente. O ženidbi se govori na saboru u Firenzi  1439. godine na kojem se jasno ističe sakramentalnost braka dok Tridentski sabor, odgovarajući na učenja reformacije, svečano potvrđuje i svečano naučava sakramentalnost braka, njegovu jednost i nerazrješivost. Dr. Karlić je objasnio razloge inzistiranja na javnosti čina ženidbe u Crkvi kroz povijest zato što je bilo različitih zloupotreba. Tumačeći crkveni nauk o ženidbi i braku, spomenuto je da se u više dokumenta Drugog vatikanskog sabora govori o braku i ženidbi. Posebna se pažnja ovoj temi pridaje u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes. Dr. Karlić je spomenuo i važne dokumente crkvenog učiteljstva Humanae vitae i Familiaris consortio objasnivši glavne poruke dokumenata.

U govoru o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta ženidbe fra Ivan je istaknuo bitna svojstva braka govoreći o sakramentalnosti ženidbe koja uključuje jednost i nerazrješivost. U ovom dijelu je objašnjena i tzv. 'rastava od stola i postelje', kao i izrazi tvrda i (ne)izvršena ženidba. Govoreći o rastavljenima i ponovno oženjenima fra Ivan je dodatno pojasnio njihovo stanje i položaj u životu Crkve. Naglašeno je da u Katoličkoj Crkvi ne postoji rastava shvaćena u svjetovnom smislu već poništenje braka. Govoreći o svrsi ženidbe istaknuto je da je ustanovljena zbog međusobne ljubavi koja spaja dvoje ljudi koji žele biti jedno drugome od uzajamne pomoći u svim životnim potrebama i situacijama. Za valjanost sakramenta ženidbe potrebna su tri uvjeta: osobna sposobnost, slobodna ženidbena privola i očitovanje privole. Dr. Karlić je detaljno objasnio značenje spomenutih uvjeta. Govoreći o temeljnim milosnim učincima sakramenta ženidbe istaknuto je učvršćivanje duhovnoga i tjelesnog zajedništva te učvršćivanje ženidbenog veza i jedinstva.

Pri samom kraju kateheze o ženidbi bilo je govora o djelitelju i primatelju sakramenta ženidbe. Sakrament ženidbe razlikuje se od ostalih sakramenata po posebnoj sakramentalnoj komunikaciji zato što su djelitelji sakramenta sami zaručnici a ne službenik Crkve. Stoga su sami zaručnici jedno drugome djelitelj i primatelj sakramenta. Dr. Karlić je objasnio i izraz „mješovita ženidba“ koji se odnosi na ženidbeni vez između katolika i krštene nekatoličke osobe te na ženidbeni vez između katolika i nekrštene osobe.

Na samom kraju fra Ivan je u nekoliko zaključnih riječi sažeo sav sadržaj kateheze o sakramentu ženidbe zahvalivši svima onima koji su tijekom cijele godine dolazili na kateheze koje su se održavale u dvorani franjevačkog samostana na Svetome Duhu.

(fra Milan Gelo)