Vijesti - Propovijed potpredsjednika HRK fr. Slavka Sliškovića na 50. Skupštini redovničke konferencije

 

Propovijed potpredsjednika HRK fr. Slavka Sliškovića na 50. Skupštini redovničke konferencije

Propovijed potpredsjednika HRK fr. Slavka Sliškovića na 50. Skupštini redovničke konferencije Autor: hrk
Objavljeno: 18. 10. 2018 - 01:19

Jubilarna, 50. Skupština Hrvatske redovničke konferencije završena je 18. listopada 2018. euharistijskim slavljem u 12,30 u samostanskoj kapeli franjevačkog samostana u zagrebačkoj Dubravi. Slavlje je predvodio potpredsjednik Konferencije fr. Slavko Slišković, OP, u koncelebraciji s višim redovničkim poglavarima. 

Sestre i braćo, 

„Približilo vam se Kraljevstvo Božje“! Mi svoje redovništvo živimo upravo iz ovih Isusovih riječi i svijesti o blizini Kraljevstva Božjega. U poredbi s njime sve drugo postaje manje važno i spremni smo slijediti evanđeoske savjete u vidu redovničkih zavjeta. Nismo skromni, nego sve drugo u odnosu na Kraljevstvo postaje manje vrijedno!

Dokument o kojemu smo jučer razmišljali (Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života: „Ekonomija u službi karizme i poslanja. Boni dipsensatores multiformis gratiae Dei (1 Pt 4,10). Smjernice“.) ističe kako Kraljevstvo nije nešto što će doći nakon ovoga života, nego se u njemu susreću sadašnjost i budućnost. Svijest o njemu mijenja naše življenje današnjice, a svojim djelima mi svjedočimo njegovo postojanje. Mi smo oni koji su pozvani i poslani biti njegovi svjedoci da se kako kaže sv. Pavao u poslanici Timoteju u današnjem prvom čitanju, po nama „razglasi poruka te je čuju svi narodi“.

Evanđeoski ulomak izabran za liturgijsko slavlje blagdana sv. Luka opisuje kako Isus sedamdeset i dvojicu svojih učenika šalje propovijedati. Taj broj nas vraća Knjizi Postanka i broju poganskih naroda proisteklih od Noinih sinova. On, prema tome, označava cijeli svijet. Znak je velike žetveo kojoj govori Isus. Cijeli svijet je prostor na kojemu treba djelovati i ravnati se po tim principima. Nema kraja svijeta, nema područja života koje nam može i smije biti strano. Pavao opisuje da postoje oni koji su zaljubljeni u sadašnji svijet, drugi koji se protive vrijednostima Kraljevstva i treći koji posustaju u kušnjama. Naše mjesto je uz svakoga od njih. Upravo takvim osobama trebamo biti „eshatološki znak“ svjedočeći da postoji Kraljevstvo. Trebamo to biti i dok se brinemo o onoj zaboravljenoj kabanici. Ona je slika onoga što ćemo odjenuti, fasade kojom ćemo zaštiti zidove naših kuća, obličja u kakvom će nas vidjeti svijet i Crkva… Slično je i s knjigama i pergamenama. One su sredstva kojima se služimo pri navještaju. Knjiga je bila napredak u odnosu na pergamene. Ni mi ne smijemo ostati taoci prošlosti, nego vrijednosti naših karizmi ucjepljivati u ovo vrijeme.

Isus šalje učenike po dvojicu! Tako poručuje da oni ne trebaju samo govoriti. To može i jedan. Kad bi išli pojedinačno stigli bi na više mjesta. Šaljući ih po dvojicu Isus naglašava kako se riječi trebaju potvrđivati životom, a zato je potrebno najmanje dvoje.

Riječ bez djela je opasna. Vidimo to iz svakodnevice koja je obilježena napretkom komunikacija i u kojoj je riječ postala nevjerojatno snažan medij. Njezinu moć koristimo za postići dobro. Svjedoci smo brojnih i radi toga uspješnih humanitarnih pothvata. Međutim, vidimo kako je riječ jednako moćna i kad nekoga treba osuditi, optužiti, uništiti mu život…

Najveći problem nas kršćana je što imamo ispravno učenje, ali ne i njegovo prakticiranje. Ispravni smo u naviještanju, a krivi u življenju. Tako je skoro na svim područjima života. Važnije nam je što se kaže, nego što se čini. Prihvaćamo i nagrađujemo one koji puno obećavaju, makar ništa od toga ne ostvarili, nego one koji čine, a ne govore o tome, nego su spremni evanđeoski kazati: učinili smo što smo trebali!

Kod nas redovnika također imamo tako lijepe dokumente o raznim stvarnostima, ali ne baš previše njihove realizacije. Brojni dokumenti također su svjedočanstvo nedovoljnog ostvarenja njihova sadržaja. 

Da nam je govor važniji od dijela svjedoči i činjenica da lakše prihvaćamo devijantno ponašanje, nego drukčije mišljenje. Važnije nam je misaono ne pristati, nego praktično i onda se opravdavamo: duh je snažan, ali tijelo je slabo!

Današnje evanđelje nas upozorava na potrebu usklađenosti riječi i dijela, života i njegove idealne zamisli, jer ma kako lijepe bile ideje, bez realizacije ostaju samo mrtva slova. A smrt ne privlači! Život privlači! Zvanja dolaze tamo gdje je život! Na nama je odlučiti želimo li biti „društvo mrtvih pjesnika“ ili živi svjedoci Riječi koja je tijelom postala!

 
 
Poveznice:
Povratak na sve vijesti
 

Izdavaštvo

Cor orans
Cor orans
Vijesti
Vijesti
Ekonomija u službi karizme i poslanja
Ekonomija u službi karizme i poslanja
Susret, br. 10., god. VI., 2018.
Susret, br. 10., god. VI., 2018.
Vijesti
Vijesti
Aplikacija za pametne telefone „Susret Zovem Te”
Aplikacija za pametne telefone „Susret Zovem Te”

Linkovi