Vijesti - Dan posvećenog života u Hvaru

U Godini posvećenog života i Godini Božjeg milosrđa u Hvaru je u utorak 22. rujna proslavljen Dan posvećenog života. Sedamnaest redovnica i petorica redovnika s Hvara i Visa okupilo se u samostanskoj crkvi sestara benediktinki. Pozdravio ih je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk zapjevavši potom nekoliko kitica zaziva Duha Svetoga. Susret je usporedio sa susretom Elizabete i Marije u kojem su jedna drugoj bile nadahnuće koje je poželio svojim redovnicima i redovnicama.

Uvodno izlaganje održao je povjerenik za redovnice dominikanac o. Marijo Marinov. Istaknuo je da se bez redovništva ne može pisati povijest Crkve u svijetu ili nekom narodu. U vrijeme komunizma i na području Hvarske biskupije Crkva i redovnici u njoj bili su stjerani u uske okvire sakristija i molitvenih prostora. Ipak, najvažnije je da smo u to doba bili nazočni u svom narodu i živjeli sa svojim narodom, koji je tu nazočnost osjećao kao znak potpore svojoj sigurnosti, rekao je o. Marinov. Svugdje tamo gdje su redovnici osjeća se neka duša, toplina, ljubav i radost. Za suvremene redovnike siromaštvo nije stanje, nego stav spremnosti za pomoć drugima, znak socijalne osjetljivosti prema potrebnima pomoći. Čistoća je odricanje od vladavine tjelesnosti, njeno spuštanje s pijedestala i pretvaranje u nesebičnost. Ona nije čistunstvo nego ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je zavjet ljubavi, odricanje od nečega prirodnoga iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poslušnost je dijalog, razgovor, a ne nametanje tuđe volje. 

Biskup Štambuk zahvalio je redovnicima i redovnicama ne samo u svoje ime nego i uime svećenika i naroda Hvarsko-bračko-viške biskupije. Istaknuo je kako su redovnici i redovnice imali, a i danas imaju vrlo zapaženu ulogu u povijesti njegove trootočke biskupije koja je imala više biskupa benediktinaca, dominikanaca i franjevaca. Neki od njih bili su na glasu svetosti i učenosti. Brojni redovnici nikli su u Hvarskoj biskupiji. Svojedobno je samo na otoku Braču bilo osam benediktinskih samostana. Danas su dominikanci u Bolu na Braču i Starom Gradu na Hvaru. U Hvaru su franjevci sv. Jeronima, a u Sućurju na o. Hvaru su franjevci Bosne Srebrene. Na Visu su konventualci. Od četrdeset i šest župa Hvarske biskupije redovnici pastoriziraju devet. U Hvarsko-bračko viškoj biskupiji djeluje osam zajednica redovnica: benediktinke, milosrdnice, kćeri Božje ljubavi, sestre Sv. križa, Malog Isusa, Anćele, dominikanke, franjevke, ukupno 68 redovnica. Redovnice djeluju u petnaest župa kao katehistice, sviračice, domaćice, moliteljice… Na Braču su voditeljice staračkih domova u šest mjesta ili župa. Redovnici i redovnice čuvari su vjersko-kulturnog blaga u pet gradova i općina. Osobito je dragocjena pomoć redovnika i redovnica u pastoralnom pomaganju u župama. Alarmantna je vijest što se drastično smanjuje broj redovnika i redovnica u svijetu, R. Hrvatskoj, pa tako i u Hvarskoj biskupiji. Biskup Štambuk izrazio je žalost što su dominikanke napustile Bol na Braču, a milosrdnice Jelsu na Hvaru. Stoga je pozvao redovnike i redovnice na svojevrsno obraćenje, na osvježenje duhovnoga, na dublje poniranje, na ispitivanje savjesti, na ponovno oduševljenje, na traženje vlastitih korijena, na odlazak na izvore svojih utemeljitelja, na istraživanje što činiti danas i kako činiti. Potrebna je obnova i srca i duha.

Istaknuo je kako se suvremeno redovništvo na prvom međunarodnom Kongresu o posvećenom životu u Rimu 23. do 27. studenoga 2004. godine prepoznalo u likovima Samarijanke i Samarijanca. Samarijanka se susreće s Isusom koji joj daje "piti". Ona potom ide i govori o Isusu. Animira druge. Ona je navjestitelj, glasnik Velikoga Kralja koji je izvor djelovanja. Apostoli se gotovo s prezirom odnose prema Samarijanki i čude se Isusu s kim razgovara, kome se obraća, s kime to "sjedi na zdencu". Isus je naš suvremenik. On podiže, on ohrabruje, on potiče, rekao je biskup Štambuk. Samarijanka je uz Isusa postala druga, nova osoba, drukčija nego li su je poznavali. S njom se dogodilo nešto slično kao i s Mojsijem komu je nakon susreta s Bogom lice sjalo. U svakom slučaju susret koji mijenja čovjeka, i to na bolje. Samarijanac je lik čovjeka koji ima vremena za druge, osoba za druge osobe. Osoba dobrog odnosa prema ljudima i koja ima srca i ljubavi za druge. Tko to mari za rane čovjeka i čovječanstva. Stoga je potrebno doći blizu onima koje drugi odbacuju i zaobilaze. Sveti Franjo poljubio je gubavca, a blažena Majka Terezija bavila se s odbačenima, umirućima. Sv. Vinko okupljao je djecu po ulici, odbačenu. A sve se to čini po uzoru na prauzor – Isusa Krista, koji je dolazio odbačenima, grešnima, slabima, bolesnima i gubavima. Mojsije je, odgovarajući na glas Božji, rekao: "Tko sam ja da se uputim faraonu i izvedem Izraelce iz Egipta?" Čuo je odgovor: "Ja ću biti s tobom!" Biskup Štambuk spomenuo je i pjesmu don Ante Mateljana "Teško je biti čovjek, sinko". Također je napomenuo kako je nekada ujutro na Radio Splitu bila posebna emisija na temu "Jesmo li danas učinili svijet ljepšim i boljim?" Svoje izlaganje zaključio je riječima: "Uime Božje, kao biskup ove Hvarsko-bračko-viške biskupije, molim vas i potičem da učinite svijet naših otoka, mojih i tvojih otoka 'ljepšim i boljim'! I Hvala za taj rad, hvala za taj posao! Neka Vas Bog blagoslovi u tom djelovanju!"

Potom je biskup Štambuk predvodio koncelebrirano euharistijsko slavlje koje je počelo pjesmom " Krist na žalu." U homiliji govorio je o riječima 119. psalma koji kaže da su blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjem. Osobito se osvrnuo na riječi: "Uputi me, Gospodine, stazom svojih zapovijedi". Mi, koje je Gospodin pozvao i uputio stazom svojih zapovijedi, imamo odredbe svojih utemeljitelja i razne druge zapovijedi i upute. Ali, mi želimo da nas Gospodin uputi stazom svojih zapovijedi. To je put istine. Taj smo put odabrali. Ipak, ne smijemo zaboraviti da čak i mi koji smo na neki način, kako naš puk kaže, 'bliže Bogu' možemo ne samo hoditi nego i gaziti po Zakonu Gospodnjem. Stoga bismo Zakon Gospodnji doista trebali čuvati svim srcem, uvijek i dovijeka, poručio je biskup Štambuk.

Nakon zajedničkog objeda koji je priredio biskup Štambuk, redovnici i redovnice pojedinačno su se predstavili. Nakon objeda obišli su dominikanski samostan, crkvu, muzej i novouređenu knjižnicu u Starom Gradu. Potom su posjetili Franjevački samostan u Hvaru.