Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje (CFM)

Budite velike u ljubavi
Budite jake žene sa srcem majke

O nama

Na toplim obalama juga Lijepe naše, među skromne korčulanske ribare i težake, svidjelo se Gospodinu darovati svojoj Crkvi i svijetu domaću redovničku družbu Kćeri Milosrđa sv. Franje. Nadahnuo je za svoj naum iskusnog dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića i potaknuo ga da odabere i strpljivo duhovno pripremi mladu Blaćanku Mariju Petković kojoj je Gospodin “od djetinjstva stavio u srce ljubav i samilost za bijedne i trpeće, osobito za siromašnu i zapuštenu djecu” (Marija Propetoga, “Utemeljiteljica - Bilješke za autobiografiju”).

Učinio je da osjeti njegov poziv te se odazove (isto) i sa svojih prvih pet suradnica osnuje, uza sve zapreke svojih (Kratka Povijest Družbe), redovničku zajednicu u danima velike bijede i nevolje naroda (isto) kao providnosni odgovor na plač sirota i djece (isto) neposredno po svršetku I. svj. rata. Tako je u Blatu “nikla ova Isusova biljčica 4.10.1920. na slavu trojedinoga Boga” (Utemeljiteljica, Pisma 18.2.1957.) da “odgaja i spašava siromašnu žensku mladež” (Pisma, 13.11.1942.).
Matični samostan postaje upravno središte Družbe, kuća redovničke formacije, odgojna ustanova s dječjim obdaništem, vrtićem i sirotištem i za suradnju u župnom pastoralu: pouka u vjeri, crkveno sviranje i pjevanje, čistoća bogomolje, vođenje katoličkih društava, nedjeljni molitveni susreti i nagovori odraslima, promicanje katoličkog tiska i pomoć bolesnim osobama.

Prva polja vjerskog, odgojnog, obrazovnog i samaritanskog rada, bila su dječji vrtići, sirotišta i bolnice, te stručni tečajevi iz domaćinstva i higijene, zdravstvena prosvjeta i usluge bolesnicima po kućama i u ambulantama. Svoje svjedočenje Boga milosrđa iz kuće matice u Blatu, sestre su brzo proširile daleko u Vojvodinu u Suboticu, u obližnju Smokvicu, u srednju Srbiju (Kragujevac) i Makedoniju (Veles), u južnu Hrvatsku (Opuzen, Preko, Zemunik, Ugljan, Split) i u srce Hrvatske grad Zagreb – Prekrižje (sirotište), Bauerov zavod za djevojke, Odra, Vinagora, Taborgrad, Šestine, Ivanić Grad.

Od svoje mlade Družbe Utemeljiteljica je odvojila dvadeset i tri sestre od g. 1936. do. 1940. i uputila ih u misije južnoameričkoj sirotinji, za vjerski odgoj djece i pouku odraslih, njegu bolesnika i vojnika u Argentini, Paragvaju i Čileu, a g.1953. i u Perù (Lima). Sestre su tamo g. 1963. prihvatile i dječje sirotište Puente Piedra (Lima) za odgoj i izobrazbu najsiromašnijih i zapuštenih djevojčica koje i danas djeluje.

U Argentini je već g. 1940. uspostavila kuću redovničke formacije i u Čileu g. 1951. Družba je brzo postala višenacionalna obogaćena sa stotinjak američkih djevojaka koje je privukao franjevački duh i karizma milosrđa jedne europske družbe iz maloga naroda Hrvata.

Majka Utemeljiteljica ustanovila je središnju upravu Družbe u Rimu g.1952., i u njegovu predgrađu u Tor Lupari osnovala dječje sirotište a poslije i osnovnu školu te rad u gerijatrijskome centru. U sjevernoj Italiji (Piemonte) radile su sestre u vrtiću i u Domu za starije osobe te u psihijatrijskoj ustanovi u Tivolli (Rim), a privremeno i u Španjolskoj i Urugvaju.

S vremenom su otvorene nove kuće milosrđa za odgoj u vjeri i vjersku pouku djece i mladeži, zdravstvene usluge i njegu starijih osoba u domovini Hrvatskoj, Vojvodini, BiH, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, SAD, Kanadi, u J. Americi i obogaćeno župno suradništvo. Neke su od zajednica kasnije dokinute a zaživjele su nove u skladu s Družbinom karizmom i mogućnostima sestara.

Upornim zalaganjem Marija od Propetog svoju je Družbu čvrsto pravno vezala s Isusovom Crkvom. G. 1928. Družba je dobila biskupijsko pravo i iste godine pripojena I. franjevačkom redu, g. 1944. postigla je privremeni crkveni Dekret pohvale i g. 1956. od Sv. Stolice papinsko priznanje Družbe i Konstitucija.

Slijedeći sveti primjer svoje mudre i iskusne Majke, njezine duhovnih kćeri i nasljednice na europskom i američkom kontinentu nastavljaju svjedočiti svojim životom i djelom maksimu sv. Ivana “Tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata” (1Iv 4,21), vjerne poticajima svoje Utemeljiteljice: “Sve za Isusa na slavu nebeskog Oca” i “Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”.

U neprekidnom predanju Trojstvenoj Ljubavi, otvorene naslijeđenim i novim oblicima siromaštva otuđena čovjeka, Kćeri Milosrđa ostvaruju svoje milosrdno poslanje u mjesnoj i misijskoj Crkvi kao glasonoše dobra i mira u suvremenom društvu potrošačkog mentaliteta i ravnodušnosti.

Sestre Hrvatske provincije Krista Kralja služe u slobodnoj domovini Hrvatskoj koristeći nove mogućnosti navješćivanja i kateheze u državnim školama i ustanovama, u Vojvodini, BiH, Sloveniji, Njemačkoj i Kanadi. Družba ima svoje provincije u Italiji (s Rumunjskom), Argentini, Paragvaju i Čileu (s delegaturom u Perùu).

Kuća matica Družbe je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja te u Šestinama kuća početne redovničke formacije (novicijat) i u Dubrovniku prednovicijat.

Duhovnost

Naša se duhovnost u prvom redu temelji na duhovnoj baštini franjevačkog reda i nasljeđu naše Majke, Časne službenice Božje i prvih sestara.

Glavna je naša potreba razmatranje božanskih istina i stalno sjedinjenje s Bogom u molitvi (usp. Kanon 663/1). Po vjeri, nadi i ljubavi molitva nas uzdiže k Bogu, sjedinjuje s njime, s općom Crkvom i sa svim stvorenjima. Majka nas poziva: “Hvalite i slavite Presveto Trojstvo – trojstvenu ljubav” (Pisma, 26. 6. 1943), “jer Bog je htio da se naša Družba ustanovi za suradnju s njime, sa Sinom i Duhom Svetim u djelima ljubavi na spasenje duša” (Pisma 16. 6. 1962.).

Dnevnim slavljenjem Euharistije kojom sudjelujemo u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi, prikazujemo sebe, naša odricanja i nade, te težnje i patnje naše braće, po Kristu, našem posredniku, slavimo i zahvaljujemo Ocu što nas je učinio svojom djecom i baštinicima svoga kraljevstva.

Svakodnevnim blagovanjem euharistije, koja sadrži samoga Krista, naš vazam i živi kruh, raste naše jedinstvo s njime i produbljuje duhovno i crkveno zajedništvo. Iz euharistije rađa se apostolski žar za djelatnu ljubav i karitativnost.

Redovitim sakramentalnim i liturgijskim životom, sve u zahvalnosti (usp. Fil 4, 6), i u dnevnom susretu s Božjom Riječi, otkrivamo Božje očinstvo u sebi i oko sebe Božje kraljevstvo milosrdne ljubavi u malenosti srca i životnim optimizmom. Hvalidbenom molitvom i prošnjom radosno priznajemo svoju ovisnost o Očevoj dobroti i suobličujemo svoj svakidašnji život i rad, kušnje i teškoće, životu Krista milosrdnoga i raspeta kao dragovoljne žrtve ljubavi na slavu Vječnog Oca.

Slavljenjem Časoslova naroda Božjega sudjelujemo u javnoj molitvi Crkve koja bez prestanka hvali Gospodina i posreduje za spasenje svega svijeta, (SC 98, 83).

Redovničko posvećenje neprestani je odgovor na poziv Božje ljubavi. Da bismo ga vjerno obnavljale, nastojimo se povući u samoću za vrijeme mjesečne duhovne obnove i godišnjih duhovnih vježba i pojačanom molitvom i razmatranjem upoznati vlastito stanje, otkriti znakove volje Božje i poticaje njegove milosti.

Ljubav prema Vječnom Ocu glavna je pobožnost Družbe koja nas potiče na zajedništvo molitve i apostolata da bi po nama svi ljudi upoznali ljubav i milosrđe nebeskog Oca.

Posebnu pobožnost gajimo prema Isusu, raspetoj Ljubavi. Slijedimo ga vjerno noseći strpljivo križ životnih teškoća prema pouci sv. Pavla: “Daleko od mene da se ičim uznosim osim križa Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni raspet svijet i ja svijetu” (Gal 6,14).

Otvorene preobraziteljskoj snazi Duha Svetoga – Duha ljubavi i istine i Oca ubogih (Pouka 24-5-1931.), molimo da nas svojim darovima učini dostojnim svojim prebivalištem da bismo išle stazama kreposti, ljubeći i slaveći Oca nebeskoga i njegovu utjelovljenu Riječ, raspetu Ljubav (Pouka 21.5.1961.).Sve se povjeravamo kćerinskim pouzdanjem Djevici Mariji, Isusovoj i našoj Majci, uzoru svetosti. Od nje, Majke Božje milosti i Bezgrešnog Začeća, molimo pomoć za savršeno jedinstvo s Bogom i s bližnjima “kao Marije, majke milosrđa trpećem čovječanstvu” (Pismo 19.4.1937.).

Slavimo Boga s našim nebeskim zaštitnicima nastojeći nasljedovati njihove kreposti: sv. Josipom, sv. Franjom Asiškim, slijedeći njegovo siromaštvo, malenost, pokoru, jednostavnost, ljubav za sve stvoreno i životni optimizam te pokornički život sv. Klare Asiške i “duhovno djetinjstvo” sv. Terezije od Djeteta Isusa. Njihove blagdane svetkujemo kao povlašteno vrijeme Božje milosti.

Svoj posvećeni poziv Božjih suradnica u djelima milosrđa ostvarujemo u životu sestrinstva, kao zajedništvu ljubavi i raspoloživosti za služenje, mjestu osobnoga i zajedničkog rasta i dozrijevanja, u izmjeni vlastitih dobara i darova, u povjerenju i uzajamnom praštanju, kao znak buduće stvarnosti.

Karizma

Sadržaj karizme izrečen je u imenu Družbe da bi se povijesno oživljavalo poslanje koje sestre vrše u Crkvi i u svijetu na izgradnji Kraljevstva.

“Kćeri Milosrđa znači da smo rođene iz milosrđa Očeva i poslane u svijet nastaviti njegovo djelo milosrđa i bratske ljubavi prema trpećim ljudima” (Pouka 13. 12. 1942).

“Sestre moraju biti prava slika milosrđa nebeskoga Oca” (Pouka 13. 12. 1942) i kao baštinice njegove milosrdne naravi pružati našoj braći, napose najmanjima i najpotrebitijima, dokaze i plodove dobrote i ljubavi kojom nas Otac ljubi. Svaka je Kći Milosrđa pozvana svjedočiti milosrdnu ljubav Očevu, slijedeći raspetoga Krista po uzoru sv. Franje Asiškoga i naše prve duhovne Majke, tako da i same postanemo živo evanđelje u Crkvi.

Milosrđe uključuje uslužnost, gostoljublje, prihvaćanje bližnjega i spremnost na praštanje, kao i priznanje vlastitih ograničenja da bi se u nama očitovala snaga Božje ljubavi.

Formacija

Početna redovnička formacija usredotočena je na mladu osobu koja kreće putem vjere i pomaže joj da slobodno i radosno pod utjecajem Božjega Duha, svojim naporom te naravnim i milosnim darovima i uz pomoć stručnih posrednica, postigne svoj osobni i crkveni identitet Kćeri Milosrđa u Crkvi i u svijetu kao učenica evanđelja.

Poštujući prvenstvo duhovne dimenzije našega poziva (Pouka 1. 11. 1942) trajnom redovničkom formacijom rastemo u duhovnoj, posvetnoj, zajedničarskoj i apostolskoj sastavnici poziva, kao zaručnice Krista trnjem okrunjena (Pouka 15. 12. 1943). Svoj poziv oživotvorujemo u darivanju trpećem Isusu, utjelovljenu u liku potrebite braće, na slavu nebeskog Oca i osjetljive na potrebe suvremenoga čovjeka, napose na raznolike oblike ljudske ovisnosti.

Naše posvećenje postaje odgovorno poslanje u Crkvi, a to je posvećeno poslanje u znaku svjedočenja, navještaja i služenja (sv. Franjo).

Crkvenost

Svijest da je redovnička zajednica crkvena zajednica koja uprisutnjuje Crkvu – tijelo Kristovo zahtijeva od nas crkvenu osjetljivost i otvorenost suradnji s njome, u njoj i po njoj, molitvom i djelima milosrđa u posluhu i poštovanju crkvenih pastira, “budući da je naš život posvećen dobru cijele Crkve” (Konstitucije 4).

Družba ostvaruje svoje poslanje u Crkvi vjerodostojnošću kršćanske poruke pomažući da se Isusova Crkva ukorijeni i razvije u svakoj sredini.

“Molite, kćeri drage, za svetog Oca, za Crkvu, za svećenike i redovnike, za sav kršćanski puk da se proširi Božje kraljevstvo” (Pouka 8. 5. 1945.)

Djelatnosti

Naše apostolsko služenje u Crkvi u službi je Kraljevstva i čvrsto ukorijenjeno u stvaralačkoj ljubavi Očevoj koja se spasiteljski širi kroz povijest i prostor. To žarenje božanske ljubavi (agape) prožima cjelovitost našega posvećenja. Zato želimo biti živi znak neiscrpiva Božjega milosrđa koje nebeski Otac ima za sve ljude “ljubeći ih i žrtvujući se za sve bez razlike, jer svi su naša braća u Kristu” (Okružnica 1947.)

Duh naše djelatne nazočnosti u Crkvi sjedinjuje molitvu s apostolatom kao uzajamna sredstva kojima se traži Bog iznad svega. Posvećujemo se kršćanskom odgoju i izobrazbi djece i mladeži, napose siromašne i siročadi, župnom pastoralu, vjeronaučnoj pouci u župama i školama , njezi ostarjelih osoba i karitativnoj skrbi za potrebite, promičući svagdje dostojanstvo ljudske osobe i ekumensko zbližavanje.

Formacija djece i mladih

Pozvane smo djelima milosrđa objavljivati djeci i mladima Očevu ljubav. Snagom naše karizme upućene smo na odgojno-pastoralnom polju odgajati mlade za služenje u ljubavi svjedočeći posebnu naklonost i skrb za malene i posljednje.

Mladima pomažemo da postupno rastu do punine ljudske i kršćanske zrelosti kao nada društva i Crkve (Utemeljiteljica), prateći ih s ljubavlju, molitvom i odgovornim stručnim vodstvom.

U odgojno-obrazovnim djelatnostima, mlade usmjerujemo:
•    prema kršćanskoj vjeri i uljudbi i vrijednostima obitelji, poštovanju ljudske osobe i otvorenosti za potrebe svijeta i solidarnost s ugroženima
•    prema duhovnim vrednotama, s osobitim obzirom na franjevačku duhovnost i humanizam, ljubav za prirodu, karizmu naše Družbe, njezin duh i apostolske djelatnosti
•    prema stručnoj spremi da bi se korisno i lakše uključili u društvo i prema društvenosti da bi se olakšala njihova afektivna stabilnost
•    prema evangelizaciji okružja u kojemu žive i založenosti u suradnji sa župnom zajednicom

Dječje jaslice i vrtići

U odgoju najmlađih slijedimo kršćansku i pedagošku baštinu naše Majke Utemeljiteljice. “Njegujte u svom srcu ljubav i brigu za djecu” (Pisma 12. 8. 1944.) “za koju sam spremna dati i svoj život i želim da ih i vi tako ljubite” (Pisma 4. 2. 1945.).

Odgojno-obrazovnu djelatnost vršimo u svojim dječjim vrtićima klasičnom i suvremenom Montessori metodom (Subotica). Osobitu pažnju posvećujemo siromašnijoj djeci i siročadi nastojeći im pružiti toplinu obiteljskog ozračja i doma, a ponekad im zamjenjujemo i roditelje.

Župni apostolat

Djeci i mladima dajemo pouku u vjeri i ljudskim vrednotama, a prikladnom katehizacijom pomažemo i odraslima da postanu osobe kršćanske vjere i ljubavi i da “svojom blagošću pobuđuju svakoga na mir, dobrotu i slogu” (Konstitucije 128).

Svojom duhovnom i stručnom spremom sudjelujemo u pastoralnim potrebama i pothvatima župne zajednice. Uz vjeroučiteljsku dužnost, vršimo i dužnosti crkvenih orguljašica i zborovođa, te sakristansku službu, ures i ređenje bogomolje. Prema potrebi vodimo i Treći svjetovni franjevački red i prigodna udruženja djece, mladih i odraslih vjernika, kao liturgijske, molitvene i druge grupe.

Prihvaćamo i vodstvo župnih obdaništa i suradnju sa župnim Caritasom. Kao posvećene osobe i franjevke, slijedeći crkveno učiteljstvo, nastojimo svojim radom i primjerom promicati mir i pravdu i braniti dostojanstvo ljudske osobe, gledajući u ljudima koji su žrtve nepravde Isusa, siromašna i ponižena kojemu je potrebna naša skromna pomoć.

Vjersku pouku i ostalu djelatnost u mjesnoj Crkvi i u školama nastojimo ostvarivati kao proročki znak mladima i odraslima i kao svjedočanstvo radosti zbog dara kršćanske vjere i redovničkoga zvanja.

Školski vjeronauk

U državnim školama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama pružamo mladima solidno poznavanje kršćanskog nauka, nastojeći ih nenametljivo upoznati i sa sadržajima karizme naše Družbe koja može doprinijeti ljudskom i kršćanskom identitetu naših mladih učenika a po njima i njihovih roditelja i obitelji.

Redovitom nastavom, ali i osobnim druženjem, molitvom i zanimanjem pratimo potrebe i očekivanja naših odgajanika, svjesne da je glavna svrha sve naše pedagogije utvrditi ih u vjeri i kršćanskom čovjekoljublju tako da budu sposobni odabrati pravi put i opredjeljenja na životnim raskrižjima.

Apostolat milosrđa

Po djelotvornoj ljubavi svima želimo pokazati put spasenja. “Meni ste učinili koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće” (Mt 25, 40).

U bolesnima i potrebitima služimo i ljubimo Isusa koji nastavlja trpjeti u svojim udovima. U susretu s ljudskom patnjom nastojimo im istaknuti nadnaravnu vrijednost trpljenja, kao povlašteno sredstvo koje zbližava s Isusom patnikom. Potičemo ih da dragovoljno prime kršćanske sakramente, kao izvor jakosti i sudioništvo u spasenjskoj žrtvi Gospodinovoj.

S dužnim poštovanjem hrabrimo bolesnika i njegovu rodbinu da s vjerom prihvate iskušenja bolesti i starosti, a nerijetko i osamljenosti. Kao vjerne kćeri sv. Franje koji je bio tako osjetljiv na potrebe bližnjih, smatramo svojom dužnošću posjećivanje i pomaganje starijih i bolesnih osoba u njihovim domovima. Molitvom ispraćamo svoje štićenice, dobročinitelje i znance na odlasku s ovoga svijeta.

Za vrijeme Domovinskoga rata prihvatile smo mnoge izbjeglice i prognane u naše kuće, a sestre su ostale s našim narodom i u vrijeme neprijateljske okupacije (Cavtat), i okruženja (Dubrovnik), pomažući im i hrabreći vjerom. Iskazujemo gostoprimstvo siromašnijim osobama, koje trebaju privremenu liječničku ili drugu pomoć.

Također odvajamo godišnje od vlastitih dobara za najpotrebitiju braću i sestre. Za sve ljude, napose za svoje štićenike i naše suradnike u milosrdnom služenju, molimo mir i dobro.