Redovništvo i siromaštvo

 

Redovništvo i siromaštvo

"Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom" (1 Iv 3,18). Taj poticaj, da ne kažem opomena, potpuno odgovara stanju u svijetu, ali i u našim zajednicama, jer ono čemu svjedočimo jest sve dublji raskorak između teorije i prakse, između govora o duhovnim vrijednostima i njihove primjene u praksi. Upravo smo mi, posvećene osobe, pozvane izbližega slijediti Krista, biti poslanici njegove ljubavi, dobrote i milosrđa. Uzalud nam pravila i odredbe, dokumenti i znanstveni traktati ako oni koji dotiču naš život ne mogu prstom u nas pokazati i zadivljeno uskliknuti: "Gle kako se ljube!" Ili, još bolje: "Vidi kako nas ljube!" U Godini milosrđa razlagali smo i razmišljali o svim djelima milosrđa, duhovnim i tjelesnim. Sveti Otac i biskupi, moralisti i sociolozi, naša vodstva i župnici, svi su vrednovali teoriju i praksu, poticali i opominjali, teološki tumačili, tražeći uporišta svojih stavova u Isusovim riječima i djelima, u životu prve Crkve i u Svetom pismu. Danas ne želim razvijati teološku refleksiju o karitasu u redovničkim zajednicama, ni pratiti njen rast i razvoj kroz Božju objavu, ni govoriti o shvaćanju samog pojma karitasa u crkvenom nauku. Pokušati ću nešto više reći o praktičnom karitativnom služenju muških i ženskih redovničkih zajednica i njihovoj sadašnjoj praksi na ovim prostorima.

Karitativno služenje je nerazdruživo povezano s temeljnim poslanjem zajednice i bitni je kriterij njene vjerodostojnosti. Karitas je životni zakon zajednice. U izvoru i uzoru ljubavi – Isusu, vidimo more ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Sve zapovijedi sazdane su jednoj: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim – ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" (Mt 22,37-40). Karitativni rad nalazi svoje uporište upravo u toj zapovjedi i ona ga određuje. Taj bi rad trebao biti natopljen ljubavlju, nježnom brigom za drugoga. Svjesni smo da u nama taj osjećaj odrasta urastanjem u vlastitu zajednicu. Ako ga nemamo za one koji nas okružuju, neće ga biti ni za one koji su dalje od nas. Pružanje nasušnog komada kruha i čaše vode nije dovoljno. Ljudi trebaju osjetiti da o njima iskreno brinemo, da nas zanimaju kao osobe. Zato treba žrtvovati vrijeme i biti kreativan u iskazivanju ljubavi. Možda im treba netko kome će ispričati svoju životnu priču, pokazati svoje rane i ožiljke koje im je život ostavio u baštinu. Ponekad ljudima treba obećati molitvu i moliti ih da i oni mole za nas i za našu zajednicu. Ponekad im ne treba milostinja ni dar: treba im naša prisutnost i doživljaj Kristove ljubavi koja se po nama na njih izlijeva. Oni su gladni čovječnosti, gladni su ljubavi. Pozvani smo stoga pristupiti siromašnima, susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i tako im dati da osjete toplinu ljubavi koja razbija samoću. (Poruka pape Franje za 1. Svjetski dan siromašnih, 3, 13. lipnja 2017.)

Povratak na sve članke
 
 
59. Teološko-pastoralni tjedan

Proročka dimenzija kršćanina u životu Crkve i društva

Od 22. do 24. siječnja 2019. u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati, Zagreb

Konferencija za tisak HRK i euharistijsko slavlje u povodu Dana posvećenog života
  • Konferencija za tisak - 2. veljače 2019. u novom sjedištu Hrvatske redovničke konferencije (Slavoljuba Bulvana 4) u 10 sati.
  • Euharistijsko slavlje - 2. veljače 2019. u zagrebačkoj katedrali u 18 sati.
Škola za novakinje - ljetni semestar 2018/19.

Semestar započinje 5. veljače, a završava 2. svibnja 2019.

Izdavaštvo

Vijesti
Vijesti
Cor orans
Cor orans
Vijesti
Vijesti
Ekonomija u službi karizme i poslanja
Ekonomija u službi karizme i poslanja
Susret, br. 10., god. VI., 2018.
Susret, br. 10., god. VI., 2018.
Vijesti
Vijesti

Linkovi